PONUDA KOJA SE NE MOZE ODBITI

Ultimatum Kontakt grupe

Zahtjev Kontakt grupe da se srpsko - albanski sporazum o Kosovu postigne za tri vezana tjedna jeste potez prema kome blijede sve slicne inicijative za vrijeme ratova u Hrvatskoj i Bosni. Uloga NATO-a je to sto ovaj ultimatim cini ponudom koja se ne moze odbiti.

AIM, POGORICA, 1. 2. 1999. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

"Medjunarodna zajednica je poslala jasnu poruku vlastima u Beogradu: vreme za odbijanje i odlaganje je proslo. NATO je jednistven i spreman za akciju ukoliko vi niste", izjavio je predsjednik SAD Bili Klinton poslije odluka Kontakt grupe od 29. janura. Njegov savjetnik za vanjske poslove Semjuel Berger dodatno je pojasnio: "Ukoliko se Milosevic ne zeli suociti s visokim stupnjem autonomije Kosova, suocice se se sa vojnom intervencijom". A da sve ne bi ostalo samo na rijecima, Savjet NATO je 30. januara ovlastio svog generalnog sekretara Havijera Solanu da naredi vojnu akciju na podruciju SR Jugoslavije - "zracne udare po ciljevima na jugoslavenskoj teritoriji", odnosno, "odgovarajuca dejstva protiv kosovskih Albanaca" - ukoliko procjeni da jedna od strana na Kosovu ne postuje zahtjeve Kontakt grupe.

Britanski ministar vanjskih poslova Robin Kuk, predao je predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Milosevicu u Beogradu i liderima kosovskih Albanaca medju kojim su bili predsjednik Demokratskog saveza Kosova (alb. - LDK) dr Ibrahim Rugova i politicki predstavnik ilegalne Oslobodilacke vojske Kosova Adem Demaci (alb. - UCK) u Skopju, svojevrsni ultimatum. Ukratko, tu stoji da se "predstavnici SR Jugoslavije i srpske vlade, te predstavnici kosovskih Albanaca" moraju sastati najkasnije do 6. februara u Rambjeu kod Pariza; pregovorima ce predsjedavati Robin Kuk i njegov francuski kolega Igor Vedrin. Na pregovaracima je da u toku sedam dana ucine sve da dodju do sporazuma. Posljednjeg dana roka, duzni su da podnesu izvjestaj ministrima Kontakt grupe. Ukoliko ovi ocjene da je postignut bitan pomak, pregovaracima se ostavlja jos sedam dana da ga finaliziraju. Zapravo, na njima je, u sustini da prihvate i dotjeraju "Principe i osnovne elemente" koje je vec sastavila Kontakt grupa na bazi seste i sedme verzije tzv. Hilovog papira (americki posrednik u srpsko - albanskim pregovorima Kristofer Hil). U suprotnom, ono sto se zahtjeva od vlasti u Beogradu i lidrea kosovskih Albanaca, obavice NATO.

Bit ovog dokumenta je da Kosovo ostaje u sastavu SR Jugoslavije, odnosno da ce imati visok stupanj autonomije kroz sopstvene zakonodavne, izvrsne i sudske organe. Nakon tri godine, postignuti dogovor bice podvrgnut reviziji, ali bez mogucnosti jednostranih odluka. U medjuvremenu, dok se pregovarci ne okupe u Rambujeu, na Kosovu moraju biti obustavljene sve oruzane akcije, zapoceta detaljna istraga povodom dogadaja u selu Racak uz ucesce Haskog tribunala, suspendirani i identificirani pripadnici Vojske Jugoslavije i MUP Srbije koji su ucestvovali u tim zbivanjima, ostvarena potpuna suradnja sa Kosovskom verifikacionom misijom (KVM) itd...

Milosevic je Kuku rekao da ce dokument Kontakt grupe uzeti na razmatranje "najvisi organi SR Jugoslavije i Srbije" nakon cega ce biti dat odgovor. Rugova je vec izjavio da ce ici na pregovore jer, kako objasnjava, u dokumentu su ugradjena sredstva za postizanje nezavisnosti Kosova: albanska policija i revizija sporazuma u sta on ubraja referendum o otcjepljenju. Demaci se jos nije izjasnio - navodno je na razgovarima sa komandantima UCK.

Zahtjev Kontak grupe zaista je potez pred kojim blijede sve slicne inicijative za vrijeme ratova u Hrvatskoj i Bosni tokom ratova 1991 - 1995. Bez obzira na zagonetno cutanja vlasti, rijec je o ponudi koja se ne moze odbiti. Ili bar to ne bi trebalo pokusavati: Solanina ovlastenja za procjenu situacija kada moze narediti zracne napade izuzetno su siroka. Ticu se kako situacije na terenu, tako i postizanja sporazuma u tocno odredenim rokovima od po sedam dana. Mogucnost stavljanja veta na njegove odluke ne postoji, sto bi sluzbenom Beogradu valjda trebalo da stavi do znanja da ne postoje ni nade za neke spektakularne diplomatske obrte. Vilijam Voker, sef KVM kaze da ce Milosevic na kraju prihvatiti zahtjeve Kontakt grupe. Doista, tesko je trenutno vidjeti nacin da se oni izbjegnu.

Ono sto u ovom trenutku plijeni paznju jeste mehanizam kako ce to biti izvedeno i to jednako u Beogradu kao i medju liderima kosovskih Albanaca i posljedice istog. Sve relevantne parlamentarne stranke u Srbiji, naime, ucestvuju u vlasti: Srpska radikalna stranka (SRS), Socijalisticka partija Srbije (SPS) i Jugoslavenska levica (JUL) u republickoj su vladi; Srpski pokret obnove (SPO) je pak sa posljednje dvije (dakle, bez radikala) u saveznoj. U pozivanju na patriotizam, zaklinjanju na teritorijalni integritet i suverenite Srbije tesko je reci koja od njih prednjaci. Pored toga, radikali, julovci i socijalisti posebno su se istakli kada je rijec o osudivanju NATO, otkrivanju "zavjera" CIA, hajci na "petokolnase", odbacivanju bilo kakvog "stranog mjesanja" na Kosovu i sve u tom pravcu. Prosto receno, preko noci ce morati zaboraviti na odbijanje misije Filipea Gonazalesa na samom pocetku krize, aprilski referendum kojim je receno "ne" medjunarodnom posrednistvu, odluke o protjerivanju i "zamrzavanju" Vokera, odbijanje da se istraziteljima Haskog suda dopusti rad na Kosovu i sto sve ne. Moze li se i ukoliko se preko drzavnih medija proglasi kolektivna amnezija, sacuvati makar i privid politickog kredibiliteta?

Pristanu li na ono sto Kontakt grupa zahtjeva, pomenute stranke i grupacije morale bi politicki i moralno bankrotirati; ne pristanu li - postoji velika mogucnost rata sa cijelim svijetom sto se opet svodi na isto. Za sada se vidi samo jedno. Ako se zanemare duboki uzroci krvoprolica u pokrajini, vlada "nacionalnog jedinstva" je suverenitet drzave - upravo ono o cemu su najvise govorili i sto su najvise isticali - dovela na najnize grane u njenoj istoriji. Isto vrijedi i kada je rijec o diplomatskoj podrsci; zemlja je besprimjerno medjunarodno osamljena i predstavlja jednog od dezurnih svjetskih parija. Pitanje je, dakle, da li "crno - crvena" koalicija u Srbiji moze prezivjeti pregovore u Rambujeu.

Misljenja su podjeljena. Prema jednim, Milosevic ce jos jednom ispasti spasilac Srbije i "garant mira i stabilnosti u regionu" jer ne postoji nikakva alternativa; u medjuvremenu, pljustace kojekakve ratoborne izjave radikala i julovaca, ali da njihov pravi smisao treba traziti u pojacanju unutrasnje represije. Drugi tvrde da je aktualna vlast u Srbiji u ozbiljnoj krizi i da je neminovno da dodje do pucanje unutar nje, odnosno da su medjusobna optuzivanja neizbjezna i, u tom kontekstu, bacanja razlicitih klipova pod noge.

U obje kombinacije i te kako se racuna na lidera SPO i potpredsjednika savezne vlade zaduzenog za vanjsku politiku Vuka Draskovica. Kako on podrzava prihvatanje zahtjeva Kontakt grupe uz inzistiranje da se Kosovo ne moze odvojiti od Srbije, njegova uloga se tumaci razlicito. Po prvim, radikali nece izdrzati pretpostavljeni Milosevicev zaokret (da ce JUL uciniti sve sto predsjednik SR Jugoslavije zatrazi, ne sumnja nitko), pa ce ih naprosto zamjeniti SPO uz opuzbe da su oni krivi za sve. Drugi pak smatraju da je veza izmedu koalicionih partnera u republickoj vladi mnogo cvrsca nego sto se u javnosti cini, te da ce kada pregovori budu zavrseni, Draskovic biti taj "zrtveni jarac" koga ce "crno - crveni" partneri optuzivati za "prodaju i predaju Kosova".

Posto ce cijela stvar biti vec spakovana, smatra se da ce optuzbe imati iskljucivo unutrasnjopoliticki karakter i nece uticati na relizaciju dogovora. I jedni i drugi uporiste za svoje teze vide u zestokom verbalnom ratu izmedu SRS i SPO-a. Za razliku od srpske, na albanskoj strani mnogo stosta je jednostavnije. Bilo tko da se pojavi kao pregovarac, steci ce legitimitet pred Kontakt grupom. To znaci da poslovicno podjeljeni albanski lideri mogu birati izmedju prihvatanja sporazuma i politicke smrti. U tom kontekstu, ne treba sumnjati da ce biti u stanju da postignu, makar i kratkorocni, medjusobni sporazum. Potom slijedi obracun unutar albanski obracun: Rugovin LDK protiv Demacijeve UCK. Sve u svemu, SR Jugoslavija, Srbija i Kosovo su usli u jedan, do sada nepoznat, period. Ako nista drugo, ono izjava Havijera Solane kako smatra da je slanje trupa na Kosovu neizbjezno, to potvrdjuje.

Filip Svarm (AIM)