SMIJESAK AJKULE

AIM, ZAGREB, 31.1.1999. Za mjesec dana, pocetkom ozujka, vladajuci ce HDZ i formalno poceti predizbornu kampanju, mada ce izbori, kako iz vlasti tvrde, biti tek potkraj godine. Kampanja ce, dakle, biti dugotrajna, iscrpljuca i po svoj prilici nemilosrdna. Oporbeni politicari uzalud upozoravaju da bi, u sadasnjim ionako napetim politickim i socijalnim okolnostima, visemjesecno izborno nadmetanje Hrvatsku moglo sasvim razrovati. Poljuljani i opasno srozani HDZ, koji se prvi put suocava s realnom mogucnoscu da izgubi izbore, vec je naznacio udarne tocke svoje predizborne strategije.

Prije nekoliko dana predsjednik Republike pozvao je na razgovor trojicu lidera oporbe, dvojica su se odazvala, jedan nije. Tudjmanov susret s Ivicom Racanom, vodjom najjace oporbene stranke, Socijaldemokratske partije, i Drazenom Budisom, predsjednikom jedne od liberalnih stranaka (HSLS), u vlasti bliskim medijima tumaci se kao senzacionalna prekretnica. "Pobjeda dijaloga" - pise jedan s Pantovcakom slizani dnevnik.

Zaista, u inace mrgodnim Dvorima kamere su vrijedno biljezile dosad nevidjenu kolicinu osmjeha. Sef je drzave oporbene lidere primio gotovo razdragan, mada ih je proteklih godina u vise navrata proglasio potencijalno opasnima po opstanak drzave. Ali njihov se susret tek uvjetno moze smatrati razgovorom. Domacin je liberalima predlozio da sudjeluju u formiranju visestranacke vlade, ali je to bilo gotovo usputno; potvrdan odgovor, ocito, nije ni ocekivao. Socijaldemokratima nista nije nudio. Na inicijative gostiju on se opet - ni rjecju nije osvrnuo. Ignorirao je zahtjev da se i osobno angazira u rjesavanju krize u parlamentu, nije reagirao na prijedlog da HDZ i oporbene stranke zajednicki utvrde okolnosti predstojecih izbora. Budisa kaze da se zapravo ni oko jedne teme nisu slozili, ali obojica pohoditelja na Pantovcak isticu da su razgovori vodjeni u izrazito tolerantnom ozracju. Ukratko, bilo je to srdacno nista.

Postavlja se pitanje zasto je Tudjman uopce zvao oporbene lidere. Razmjena misljenja - nikada nije bila njegov interes. Uvazavanje pluralnosti - nikada nije bila njegova opcija. Moguce je vidjeti nekoliko razloga za takav potez. Prvo, susret sefa drzave s oporbenjacima dio je opseznog programa redizajna vladajuceg vrha pred naredne izbore. Autokrat se pokusava prikazati kao demokrat, tolerantan, na razgovor, pa i na podjelu vlasti spreman drzavnik. Vladajuci takodjer pokusavaju ishoditi umeksavanje prema njima ostro nazubljenih javnih raspolozenja. Ali ocekivanja da ce caskanje u Dvorima voditi popustanju napetosti u Hrvatskoj - nisu realna. Tolerantna i pozitivna atmosfera u drustvu ne stvara se tek razmjenom osmjeha, pogotovo kad su hinjeni, nego rjesavanjem prenapregnutih politickih i socijalnih pitanja. A u tom se pogledu nista ohrabrujuce jos nije dogodilo.

Drugo, poziv u Dvore ima za cilj zabijanje klina u oporbenu suradnju. Racanov i Budisin odaziv izazvali su pometnju, nervozu i nove napetosti u redovima sest oporbenih stranaka, koje zajednickim nastupom posljednjih mjeseci najavljuju i svoju izbornu povezanost. Tesko je ipak vjerovati da bi podjela oko odlaska na Pantovcak oporbenjacima mogla postati vaznija od okupljenosti oko pregolemih politickih i socijalnih problema. Ali njihovo javno sporenje oko toga treba li s Tudjmanom razgovarati ili ne - pokazuje da je ta, ipak sporedna tema, izbila u srediste njihova interesa. A to za uvjerljivost oporbe nije neka preporuka.

Trece, smatra se da je Tudjmanov poziv na razgovor - ulaganje u buducnost, da smjera pripremanju nekakve postizborne suradnje ili moguce kohabitacije. Ino-ministar Mate Granic sasvim otvoreno tvrdi da je za "HDZ najvaznije stvarati uvjete za jednu poslijeizbornu koaliciju" te da je razgovor u Dvorima usmjeren upravo tom cilju. Hrvatskom je predsjedniku postalo jasno da ni jedna ozbiljna politicka opcija danas ne moze s njim u suradnju, bilo bi to ravno samoubojstvu. Ali on ocekuje da ce HDZ na narednim izborima ipak dobiti najveci broj glasova, nedovoljan za samostalno, ali dostatan za koaliciono formiranje vlasti, pa sada pokusava kapariti neku od stranaka oporbene sestorice. Nada se da one poslije izbora nece biti tako cvrste kao u ovom trenutku. Iskustvo mu daje pravo za takva ocekivanja. Oporbeni su politicari u vise navrata dosad pomogli da HDZ svoj izborni poraz pretvori u pobjedu.

Ali dogodi li se da oporba ostane zajedno i poslije izbora, Hrvatska ce uci u situaciju kohabitacije. Tudjman se poceo spremati i za takvu mogucnost. Dok se mogucim liderima buduce vlasti, navodno, srdacno smjeska, on povlaci poteze koji ce mu omoguciti da i nakon sto HDZ izgubi izbore - svi znacajni konci vlasti ostanu u njegovim rukama. U pravosudju brzopotezno aranzira kadrovske rosade, kojima je cilj zakulisno osvajanje Ustavnog suda. Taj se sud pokazao po vlast nepouzdanim i nepredvidivim, a u vremenu izbora i moguce postizborne kohabitacije njegova je uloga izuzetno vazna. Ustavni ce sud odlucivati u mogucim sporovima izmedju nove oporbene vlasti i starog predsjednika, i Tudjmanu je bitno da tamo ima covjeka koji mu je u potpunosti podlozan.

Svjeze promjene na celnim mjestima razgranatih hrvatskih obavjestajnih sluzbi takodjer potvrdjuju da se okoncava i njihovo pretvaranje u HDZ-ove pretorijance. Dosadasnji sef svih hrvatskih tajnih policija Miroslav Separovic podnio je ostavku i objavio povlacenje sa svih stranackih duznosti. Svoj je gest obrazlozio nezadovoljstvom stanjem u dijelu obavjestajne zajednice i vlastitom nemogucnoscu da to mijenja. Potvrdio je tako opceniti dojam da se u raspojasanim tajnim sluzbama dogadjaju nedopustive stvari. Brojne afere policijske provenijencije posljednjih mjeseci tresu Hrvatsku. Najblizi Tudjmanovi suradnici medjusobno su se optuzivali za koristenje tajnih sluzbi u frakcijskim obracunima, mediji su dosli do dokumenata o masovnom prisluskivanju novinara. Oporba vec dulje vrijeme trazi da se otvori saborska rasprava i istraga o politickim zloupotrebama tajnih sluzbi, ali vladajuci to uporno odbijaju. Dapace, sef je drzave u svom nedavnom izvjescu o stanju drzave i nacije inzistirao na njihovom jacanju.

Mekani se Separovic povukao, kao prethodno i nekoliko drugih Tudjmanovih suradnika, koji su slovili kao umjereni ljudi. Njihov broj u HDZ-ovoj vlasti - vise nije vrijedan spomena. S njima, izgubila je i varijanta ogranicavanja i potiskivanja elemenata policijske u korist demokratske drzave. Upraznjena su mjesta popunjena pripadnicima radikalne struje, koji smatraju da im je u obrani vlasti sve dopusteno. To znaci da tajne sluzbe - i to u obliku koji bi se u svakoj demokratskoj zemlji smatrao neprihvatljivim i politicki skandaloznim - ostaju kljucna uzdanica Tudjmanove vlasti. To takodjer znaci da se cementira sadasnji, kako upuceni tvrde, klanovski model funkcioniranja tajnih policija.

Moglo bi se reci da je HDZ za naredne izbore pripremio strategiju zeljeznog smijeska. Pantovcak pokusava namjestiti prijaznu facu, ali ispod je zeljezni stisak rigidne vlasti. Izvana inzistiranje na dijalogu i suradnji, iznutra stega policijske drzave. Uostalom, davno je primjeceno da Tudjman ima smijesak ajkule.

JELENA LOVRIC