NOVINE IPAK IDU DALJE

AIM, ZAGREB, 27.1.1999. Novine u Hrvatskoj ipak ce, i dalje, redovito izlaziti premda je koncem prosle i pocetkom ove godine situacija u novinskom nakladnistvu vise nego dramaticna. Vec izgledni financijski kolaps TISKA, monopolnog distributera hrvatskih novina, prijetio je, naime, za sobom na dno ponora povuci sve hrvatske listove. Dogovorom Vlade, osam banaka-vjerovnika, Hrvatske tiskare i nakladnika, koji je postignut u utorak, 26. sijecnja, prihvacen je prakticki u zadnji tren program sanacija ovoga poduzeca koje je nagomilalo dug od preko 150 milijuna njemackih maraka. Plan sanacije sacinjen je na temelju elaborata kojega su osmislili strucnjaci iz austrijske Credit Anstalt Ivest Bank (CATB).

Tisak cini mreza od preko 2 tisuce novinskih kioska koji pokrivaju podrucje cijele Hrvatske. U kioscima Tiska prodaju se, osim novina, jos i cigarete - koje cine polovicu prometa - te razlicite sitnice ciji je udio u prometu ovoga poslovnog giganta, najveceg generatora dnevne gotovine u Hrvatskoj, skoro zanemariv. Takvo poduzece po definiciji ne moze propasti jer niti jednu robu ne izdaje na cekove, kredit ili za bilo koje bezgotovinsko sredstvo placanja. A ljudi svaki dan kupuju novine i cigarete, pa je bankrot Tiska bio teoretski gotovo nezamisliv. Teoretski. Prakticki, on je vec bio izgledan. O cemu se radi?

Kako je Tisak distributer novina - dakle, jedne ideoloske robe koja u velikoj mjeri odredjuje raspolozenje javnog mnijenja, a ujedno donosi i golem novac - vladajuca ga je stranka, nizom zakulisnih operacija, dala u vlasnistvo Miroslavu Kutli, HDZ-ovom lojalnom "tajkunu" cije je carstvo - nastalo na temelju Tudjmanove doktrine o podjeli nacionalnog bogatstva HDZ-u bliskim, novopecenim "poduzetnicima" - u jednom momentu obuhvacalo cak 170 poduzeca okupljenih u Globus grupu. Novopeceni predsjednik Uprave tog poduzeca, Amerikanac Brian Berry, Kutlino je carstvo procijenio na preko 20 milijardi maraka! Sva je ta poduzeca Miroslav Kutle stekao u zadnjih sedam-osam godina (prije rata imao je tek mali kafic Moby Dick u zagrebackom predgradju Slobostina) i to jednim uglavnom prevarantskim, ali od vladajuce stranke poticanim sistemom sirenja. Kutle je, naime, "kupovao" pojedina poduzeca od Fonda za privatizaciju, otplacujuci njihove dionice, kasnije, novcem tih istih poduzeca - u boljem slucaju - ili ne otplacujuci ih uopce. U igru je bio ukljucen i skoro cjelokupni bankarski sustav, koji je sirenje Kutline grupe pratio davanjem kredita, za koje su, kao jamstva, sluzila poduzeca koja je Globus grupa vec progutala, bez obzira na to jesu li bila otplacena ili ne. U te je svrhe posluzio, na zalost uposlenih i cijele novinske industrije, i Tisak.

Kutle je, suocen prije cetiri-pet mjeseci s krahom svoje "poslovne filozofije", kredite uzete za Globus grupu poceo otplacivati i novcem iz Tiska, odnosno parama novinskih izdavaca. Kolicina "pozajmljenog" novca sve se vise, vremenom, povecavala, a Kutle je, sukcesivno, dug poceo prebacivati na izdavace i Tvornicu duhana Rovinj, tako da im nije placao isporucene proizvode: novine i cigarete. Kako je, medjutim, Tvornica duhana Rovinj osiguranje naplate svojih proizvoda izvela putem akceptnog naloga (koji im omogucuje izravno uzimanje novca sa ziro racuna Tiska), to je TDR odjednom uzeo velike kolicine dugovanog novca stvorivsi "rupu" u financijskom toku koju vise nije bilo moguce prikriti, pa su se u skripcu nasli izdavaci, koji nemaju akceptne naloge. Da stvar bude gora, poduzeca iz Kutline grupe pocela su ubrzano propadati pa su neki ranije uzeti krediti dosli na naplatu od Tiska, kao jamca, sto je Tisak bacilo na koljena. Iz tvrtke koja ukupno vrijedi 41 milijun maraka, Kutle je tim sistemom izvukao cak 150 milijuna maraka! Novine tako nisu dobile svoj novac, Tiskara je zaprijetila obustavom stampanja, i rub ponora vec se nazirao. Neki nakladnici prestali su s izlazenjem. Tako se vladajuca hrvatska stranka nasla pred golemim problemom: ili da dopusti stecaj Tiska, i time znacajan dio novinara okrene izravno protiv sebe, nemajuci nacina i cvrstog jamstva da tako unisteno novinsko nakladnistvo odrzi na zivotu, ili da nadje izvediv sanacijski plan.

U tu je svrhu imenovan novi predsjednik Uprave, americki Hrvat Chris Bojanovich, koji je - u suradnji s austrijskim bankarima - predlozio jedan delikatan plan, cija se izvedba danas cini mogucom iako je puna neizvjesnosti. Plan sanacija se svodi na ovo: banke koji su glavni vjerovnici Tiska, preuzimaju vlasnistvo nad ovim poduzecem u 80 postotnom omjeru, dok se ostatak do 100 posto Tiska prepusta nakladnicima i Tvornici duhana Rovinj. Tvornica duhana i banke silaze sa ziro racuna Tiska, omogucujuci priljev gotovine prema izdavacima; taj je priljev 3.5 do 5 milijuna kuna dnevno. Dug prema bankama pretvara se - cini se u potpunosti - u aktivu, dakle vlasnistvo, pa preostaje samo dug prema izdavacima i Tvornici duhana Rovinj. Za sedam dana izdavaci dobijaju polovicu duga od Tiska, a u roku od mjesec dana ostatak do punog iznosa (dug Tiska prema izdavacima veci je od 100 milijuna kuna, odnosno 30 milijuna maraka). Za premoscivanje tekucih problema, banke ce, Tisku i nakladnicima, osigurati potrebne kredite. Ovaj se plan poceo primjenjivati.

Banke su na to rjesenje pristale nerado i tek uz, ocito jak, pritisak vladajuce stranke, jer im je umjesto otplate zelenaskih rata kredita, podijeljenih Kutlinim tvrtkama, u vlasnistvo uvaljen lanac kioska pred stecajem koji ce za par godina - nakona sanacija i restrukturacije - vrijediti izmedju 200 i 240 milijuna maraka. No, bankari se sigurno pitaju - a sto do tad? Ipak, ako su banke pristale davati kredite jednoj tako rizicnoj grupaciji kao sto je Globus grupa, onda moraju pristati i na konzekvence. Uostalom, i davanje kredita Kutli i program sanacije, potezi su koji su odluceni u vrhu HDZ-a a ne u upravama banaka, sto pokazuje da je hrvatska privreda i dalje duboko odana tzv. dogovornom modelu.

Za sada, hrvatske novine dakle idu dalje. Racun Kutlina nerazumnog poslovanja isporucen je, fakticki, bankama, a Tvornica duhana Rovinj takodjer ce biti namirena. Cijela kriza s Tiskom pokazala je, medjutim, svu dubinu bolesti hrvaske privrede. Uocljivo je i ovo: Miroslav Kutle, donedavna neupitni Tudjmanov ekonomski favorit, bit ce ovih dana zrtvovan radi predstojece predizborna kampanje kao Pedro i krivac za losu ekonomsku situaciju u zemlji. Vec je izveden pred sud, i to zbog jedne razmjerno manje malverzacije u pretvorbi Gradskog podruma u Zagrebu. On ce, medjutim, stvarno biti zrtvovan zbog jedne znatno krupnije greske. To je greska ukupne hrvatske privatizacije, zasnovane na tajkunizaciji privrede i njenoj predaji u ruke lojalnih a ne sposobnih. Taj je koncept krahirao, prijeteci strahovitom ekonomskom krizom u Hrvatskoj predstojecih mjeseci.

Medjutim, Franjo Tudjman nikoga iz svoje obitelji nije ucinio tajkunom: njegovi pravi miljenici dobili su kafice u centru Zagreba, tvornice korneta, restorane i ducane, sitne obrte koji nikad i nigdje ne propadaju. Hrvatski predsjednik i inace rizike svojih poteza uvijek isporucuje drugima: nedavna afera sa stednim ulozima njegove supruge pokazala je da Tudjman stedi u - njemackim markama, iako se kune u stabilnost kune. To dovoljno govori o vjeri tvorca "hrvatskog privrednog cuda" u stvarne dosege tog cuda. A greske politickog koncepta hrvatske privatizacije prevaljuju se u zadnje vrijeme redovito na ledja banaka, koje ce, doskora, preuzeti - kroz sanacije - znacajne dijelove privrede postajuci gospodarima privrede u rasulu. To znaci tek odgodu konacnog sloma.

Ni Miroslava Kutlu, naravno, ne treba previse zaliti. Tog covjeka nitko, dosad, nije pitao kljucnu stvar: gdje je nestalo tih 150 milijuna maraka? Al Capone svojedobno je priveden pravdi zbog neplacenog poreza. No, Amerika je trazila izgovor da ostvari pravdu, pa ga je nasla u porezima. Hrvatska trazi izgovor da pravda ne bude ostvarena. Miroslav Kutle je u tom smislu kratkotrajna zrtva koja ce omoguciti da pravi mafijaski bossovi Hrvatske, smjesteni u vrhu drzave, kreatori "gospodarsko cuda", sto duze mogu pljackati nekaznjeno i da novac izvuku van. Sanacija Tiska znaci samo da ce o tom kriminalu imati tko da pise.

BORIS RASETA