ISTRAZIVANJE MEDjUNARODNE ORGANIZACIJE ZA MIGRACIJE

AIM, ZAGREB, 26.1.1999. Prema rezultatima istrazivanja Medjunarodne organizacije za migracije (IOM), osamnaest posto gradjana Hrvatske otislo bi u trajnu emigraciju, dok bi cak dvije trecine ispitanika bile spremne raditi u inozemstvu nekoliko tjedana ili mjeseci. Pedeset i sedam posto ispitanika radilo bi u drugim zemljama u razdoblju od nekoliko godina. Ovo je istrazivanje provelo Drustvo za socijalna istrazivanja "Paul Lazarsfeld" iz Beca po narudzbi Medjunarodne organizacije za migracije sa sjedistem u Zenevi. Anketa istrazuje migracijski potencijal "prvog prstena" zemalja koje ce uci u Evropsku uniju: Ceske, Madjarske, Poljske i Slovenije, te "drugog prstena", u kojem je medju ostalima i Hrvatska. Polazna je postavka istrazivanja bila da ce iz zemalja prvog i drugog prstena Evropsku uniju preplaviti val useljenika.

Istrazivanje u Hrvatskoj provedeno je na uzorku od tisucu ispitanika, no, u materijalima koji su novinarima bili dostupni nije precizirano kako je taj uzorak napravljen. A upravo bi taj podatak bio zanimljiv za vrednovanje rezultata ovog istrazivanja. Naime, znanstvenici koji se bave migracijama isticu da je za Hrvatsku nemoguce napraviti dobar uzorak za istrazivanje. Posljednji popis stanovnistva proveden je jos 1991., prije rata koji je bez sumnje utjecao na socijalnu i etnicku strukturu, te izazvao unutarnje i vanjske migracije.

Prema ovom istrazivanju o migracijskom potencijalu, za cetrdeset i dva posto hrvatskih gradjana prva "target-country" za odlazak na rad je Njemacka. To potvrdjuje i statistika Evropske unije, koja pokazuje da broj stanovnika Njemacke s hrvatskom putovnicom godisnje raste za dvanaest tisuca! U Njemackoj je 1997. zivjelo dvjestotinjak tisuca hrvatskih gradjana. Nakon Njemacke, za odlazak na privremeni rad, a i u trajnu emigraciju, gradjanima Hrvatske atraktivne su Sjedinjene Americke Drzave, Australija i Novi Zeland, te Austrija. Gradjane Hrvatske, navodi se u rezultatima istrazivanja, ne privlace zemlje Srednje i Istocne Evrope, sto je u suprotnosti sa statistikama Madjarske i Ceske, koje pokazuju da postoji uzlazni trend ulaska hrvatskih gradjana u ove zemlje.

Hrvatska je, medju zemljama istocne i srednje Evrope, na vrhu po postotku ispitanika (48%) koji imaju prijatelje ili rodjake na Zapadu. Taj "network" porodicnih i prijateljskih veza olaksava snalazenje u inozemstvu, te zato, kako se zakljucuje u izvjestaju Medjunarodne organizacije za migracije, utjece na visok migracijski potencijal Hrvatske. Rezultate istrazivanja Medjunarodne organizacije za migracije hrvatska veleposlanica pri UN-u u Zenevi Spomenka Cek ocijenila je "zanimljivim, ali ne i znakovitim", dodavsi kako je "uzorak premali i stoga nije signifikantan". Osim toga, veleposlanica Cek istice kako "nije moguce usporediti rezultate jer slicno istrazivanje u Hrvatskoj nije provedeno"?! Pretpostavlja se da je time hrvatska veleposlanica u Zenevi htjela reci kako "kontrolno" istrazivanje, koje bi bilo slicno ovome, nije provela i neka hrvatska organizacija koja se bavi migracijama. Oporba je, u usputnim komentarima istrazivanja, postotak potencijalnih hrvatskih pecalbara ocijenila "zabrinjavajucim gubitkom povjerenja u vlastitu zemlju", koji je "tragicna bilanca vladavine HDZ-a". HDZ, pak, sklonost odlasku iz zemlje tumaci kao "repove" iz proslosti, kad je u vrijeme komunizma Hrvatima emigriranje "postalo tradicija".

Koji su glavni razlozi za odlazak iz Hrvatske? Prema rezultatima istrazivanja za Hrvatsku, faktori privlacnosti inozemstva (pull-faktori) uobicajeni su: vece zarade, bolji standard, dobre mogucnosti za nalazenje posla. No, kod dijela istrazivanja o potisnim faktorima (push-faktori), do izrazaja dolaze manjkavosti upitnika koji je koristen. Silva Meznaric, visa znanstvena suradnica zagrebackog Instituta za migracije, istice kako su ljestvice odgovora bile sugestibilno sacinjene, a skaliranje nediskriminativno. Na primjer, osim pogorsavanja ekonomskih prilika, ispitanici iz Hrvatske (tako je i u SRJ i Slovackoj) kao potisni faktor istaknuli su medjuetnicke probleme. Za Hrvatsku: ekonomske prilike tjeraju na odlazak 64% ispitanika, a medjuetniÞki problemi - 61%. Ovaj je vrlo visok postotak, prema dostupnom izvjestaju, dobiven na osnovi sugestivne tvrdnje: "Ima previse problema u odnosima izmedju etnickih grupa u ovoj zemlji."

Na nesolidnost istrazivanja, kazu strucnjaci za socioloska istrazivanja, ukazuje i nestrucno napravljena podjela dobnih razreda, a nije preciziran ni broj ispitanika u svakom od sest dobnih razreda. Takodjer, aktivnosti koje se u istrazivanju tumace kao pripreme za odlazak (ucenje stranog jezika, pribavljanje informacija i kvalifikacija) ne ukazuju nuzno na stvarnu spremnost ispitanika za emigriranje.

Dio istrazivanja o socijalnim karakteristikama potencijalnih migranata iz Hrvatske pokazuje da su za odlazak na rad u inozemstvo spremniji muskarci od zena. Za rad u inozemstvu zainteresirani su pripadnici svih dobnih skupina. Zanimljivo je da su spremnost za privremeni odlazak na rad u inozemstvo izrazili i ispitanici stariji od sezdeset godina. U ranijim ispitivanjima tu spremnost ova dobna skupina nije pokazivala.

Prema rezultatima istrazivanja, odlazak na rad u inozemstvo "vrlo vjerojatnim" ili "vjerojatnim" ocijenilo je sedamdeset i pet posto ispitanika u dobi od 18 do 19 godina. Ovaj bi postotak uistinu bio alarmantan, da se ne radi o vrlo mladoj populaciji, koja jos nema predodzbu o svim predradnjama koje bi trebalo poduzeti prije realizacije nauma o odlasku u inozemstvo. Silva Meznaric istice kako ovaj rezultat takodjer moze biti objasnjen i zeljom da i tinejdzeri iz Hrvatske, poput mladih iz ostatka Evrope, odu raditi i zaraditi u neku drugu zemlju. No, ta spremnost ne znaci ujedno i zelju za trajnim odlaskom.

Nadalje, u skupini ispitanika koji su odgovorili da bi "vrlo vjerojatno emigrirali" ne nalaze se univerzitetski obrazovani strucnjaci. Na pitanje o odlasku, sesnaest se posto univerzitetski obrazovanih ispitanika odlucilo za odgovor "vjerojatno". Taj postotak jednak je rezultatima istrazivanja koja su provedena na Sveucilistu u Zagrebu tokom 1990. i 1991. Rezultati istrazivanja Medjunarodne organizacije za migracije naveli su hrvatske intelektualce zedne eksponiranja u medijima na katastroficarska tumacenja (Slaven Letica u Globusu tvrdi da su ti rezultati "ne samo zabrinjavajuci i alarmantni, vec upravo zastrasujuci"). Takva su tumacenja, nazalost, omogucili i narucitelji istrazivanja, jer su javnosti prezentirali lose skracenu verziju rezultata neadekvatno srocene ankete. Medjutim, ukupan postotak od osamnaest posto gradjana Hrvatske spremnih na emigraciju tek je nesto veci od postotaka dobivanih u ranijim istrazivanjima.

Priblizno isti postotak javlja se uvijek u vrijeme ekonomskih kriza. Zasad, kako tvrdi Silva Meznaric, gradjani Hrvatske odluku o odlasku jos uvijek donose nakon uobicajenih priprema; to su: prikupljanje informacija, podrska "networka" prijatelja i rodbine, odabir destinacije, "cost-benefit" analiza - pa tek onda odlazak. Tako ce i ostati, ukoliko se ne pojavi dodatni potisni faktor: velika politicka nesigurnost, koja moze prekinuti normalni emigracijski lanac i, u kombinaciji s ekonomskom nesigurnoscu, ljude naprosto "baciti van".

IVA KARABAIC