Ko je nasljednik Alije Izetbegovica?

TESTAMENT LIDERA SDA

Izetbegovicevo djelo u liku Edhema Bicakcica

Alija Izetbegovic u amanet ostavlja SDA i od svog nasljednika ocekuje da sacuva stranku, a ne da postane nacionalni lider, mozda veci i od njega samog. Bicakcic je idealan za taj posao, posjeduje niz kvaliteta i nikada se nece usuditi da ugrozi harizmu svog politickog ucitelja

AIM, 26.01.1999. Sarajevo U redovnom, novogodisnjem obracanju novinarima, a preko njih i bh. javnosti, lider Stranke demokratske akcije, Alija Izetbegovic nagovijestio je kako bi njegov nasljednik na celu te stranke mogao biti federalni premijer Edhem Bicakcic. Ogradjujuci se da je jos rano da se izjasni kome ostavlja "u amanet SDA", te da ce o tome odluciti Stranka, Izetbegovic je, ipak, sugerisao kako je "Bicakcic najkompletniji covjek i moj najblizi saradnik".

Tom izjavom samo su donekle razjasnjene dileme oko eventualnog Izetbegovicevog nasljednika, o cemu bh. javnost spekulise jos od prvih signala da je zdravlje lidera SDA naceto. Izetbegovic je, naime, vec zagazio u osmu deceniju zivota, a na zdravlje mu je znacajno uticala i burna proslost, koja ga je dodatno iscrpila. Znakovi te iscrpljenosti bili su ociti narocito u proljece 1996. godine, kada je bosnjacki clan Predsjednistva BiH prvi put vise dana bio na terapiji u sarajevskom Klinickom centru, te koncem prosle godine kada se nagadjalo o Izetbegovicevim srcanim tegobama.

Sam Izetbegovic je svojim izjavama (pred svaki izborni krug) o namjeri da se povuce iz institucija vlasti a potom i politike uopste, raspirivao je nagadjanja o svom nasljedniku. Mjesto sto ga je nudio bilo je atraktivno iz vise razloga. Nasljednik koji bi imao njegov blagoslov ne bi u amanet dobio samo SDA, nego i garantovanu poziciju u drzavnom vrhu, te mogucnost da vremenom izraste u novog lidera bosnjacke nacije.

Kandidata za atraktivno mjesto bilo je puno. Neki su se nametali vlastitom ambicioznoscu, drugi uvjerenoscu kako samo oni rade dobro, treci pozicijom u prvom safu SDA i jakom podrskom unutar stranke. No, spisak eventualnih nasljednika uvijek se suzavao na tri ili cetiri imena, pri cemu su Haris Silajdzic, Edhem Bicakcic i Ejup Ganic imali u javnosti najvece sanse. U posljednje vrijeme spisku odabranih pridruzen je i Safet Orucevic, koji je, po procjeni SDA, obavio ogroman posao u zastiti bosnjackih i stranackih interesa u Mostaru.

Kad god bi Izetbegovic pomenuo da je spreman otici, povecavao se apetit kod njegovih saradnika. Cak se tvrdilo da je Izetbegovicev politicki testamnet bio uzrokom sukoba medju politicarima koji su sebe prepoznavali kao jedino valjanog nasljednika. Opravdano ili neopravdano, sa dokazima i bez njih, u javnosti je stvarana slika da najcescu borbu oko nasljedstva vode Haris Silajdzic i Ejup Ganic, dok je Edhem Bicakcic ostajao po strani u tim sukobima, odajuci utisak osobe najmanje zaniteresovane za bogati dobitak. U konkurenciji sa Silajdzicem i Ganicem, istina, dugo vremena prognozeri su mu davali mnogo manje sansi. U njemu su prepoznavali osobu ciji je najveci kvalitet bespogovorna lojalnost, koja nikada nece prerasti mogucnosti dobrog stranackog sluzbenika. Jednostavno, on, po tim prognozama, nije imao harizmu lidera, a manjkavost su mu i neatraktivni javni nastupi, u cemu je bio nekoliko kopalja iza Silajdzica ili Ganica.

Izetbegovic je u javnost lansirao i probne balone na kojima su bila ispisana imena i drugih kandidata. Provjeravao je cak da li bi nasljednik mogao biti van SDA, stavljajuci opstebosnjacke interese iznad stranackih. U opticaj su, nakratko, kroz medije bliske SDA, bila stavljena i imena liberala Rasima Kadica i socijaldemokrate Zlatka Lagumdzije, ali je ubrzo postalo jasno da clanstvo nikada ne bi dozvolilo takvo sto. Cak je i Silajdzicu, unatoc pokajanickom vracanju pod Izetbegoviceve skute, odvajanje od SDA i formiranje nove stranke ostalo nikada oprosteni grijeh.

Predsjednik SDA trudio se da svojim rijecima ne da prednost nijednom od kandidata, a kandidovanjem na minulim izborima za clana Predsjednistva BiH pokazao je i da im jos uvijek ne vjeruje previse. Tacnije, ne vjeruje da bi SDA sa njima, a bez njega, mogla pobijediti na izborima.

U favorizovanju svojih kvaliteta nad stranackim, olaksavajuca okolnost Izetbegovicu moze biti i nedostatak dovoljno vremena u bliskoj proslosti da valjanom kadrovskom politikom izgradi politicara po svom liku i djelu, te znacajno ojaca stranacku infrastrukturu. SDA je dugo godina funkcionisala kao populisticki pokret, na celu sa Izetbegovicem kao neupitnim liderom. Sadasnjost, a pogotovo buducnost, medjutim, trazi njeno transformisanje u klasicnu stranku, sa jasno profilisanim programom i ideologijom, sto je proces u kojem se podrazumijevaju jake unutarstranacke diobe. Izetbegovic ne bi volio da za svog zivota i svojim ocima gleda kao mu se "djeca" svadjaju i dijele i zato je neodlucan u izboru svog nasljednika. Sada tipuje na Edhema Bicakcica, jer u njemu, izgleda, prepoznaje svoje djelo i sposobnost da zadrzi na okupu najveci dio stranackog clanstva.

No, bilo bi povrsno tvrditi da su to jedini kvaliteti koji preporucuju Bicakcica. On nema bogomdanu fizicku privlacnost, poput Silajdzica i Ganica, sto ponekad moze biracima biti razlog za konacni odabir, a nije ni atraktivan za medije poput pomenutog dvojca sto opet ne znaci da nema politicke kvalitete, po Izetbegovicevom kriteriju, bliske ili istovjetne njihovim.

Naravno, mnogi ce se prisjetiti kako je Bicakcic, zapravo, Izetbegovicev zivotni saputnik jos od cuvenog sarajevskog sudskog procesa "Mladim muslimanima". Zbog djeljenja vjerskih i politickih ideja, Izetbegovic i Bicakcic zajedno su robijali. Saradnja je nastavljena i poslije, a Bicakcic je bio i medju prvim vodjinim saradnicima prilikom osnivanja SDA. Predratna bliskost Izetbegovica i Bicakcica ne moze se zanemariti, ali tesko da je i dovoljna za nasljedjivanje politicke zaostavstine lidera SDA. Za takvo sto, dakle, potrebne su dodatne refernse. Profilirajuci kadrovsku politiku SDA, Izetbegovic je cesto sugerisao kako su njemu miliji posteni i manje sposobni, nego licnosti sposobne, ali po karakteru kvarne. Edhem Bicakcic, i pored visegodisnje bliskosti samom vrhu SDA i drzave, jedan je od politicara koji se ne rijetko ili uopste ne pominju u tracevima sarajevske carsije. On nije na spisku onih za koje se sumnja da su se preko noci i zahvaljujuci ratu obogatili. Iako istinski vjernik, na primjer, Bajram namaz ne klanja u safu sa svojim predsjednikom. Cak ni u istoj dzamiji.

Bicakcic je, inace, cijeli rat proveo kao generalni direktor Elektroprivrede BiH. Tvrdi se da je bio uspjesan direktor i sacuvao taj kolektiv. Bio je uporedo i kljucni covjek u SDA. Iako nominalno potpredsjednik, u nedostatku Izetbegovica, zauzetog drzavnickim poslovima, on je vodio Stranku sve dok nije postao federalni premijer. U ime SDA bio je kljucni pregovrac sa HDZ-om oko izgradnje institucija Federacije. Izetbegovic je izbjegavao da se susretne sa Dariom Kordicem, kada je on vodio HDZ, pa je Bicakcic normalnim smatrao da za SDA i svog lidera obavi i taj prljavi posao.

Nakratko, u ljeto 1994. godine, u Predsjednistvu RBIH mjenjao je u saobracajnoj nesreci povrijedjenog Ejupa Ganica. Negdje u to vrijeme, sarajevska je policija u restoranu "London" pokusala batinama "prevaspitati" profesora Mehu Basica zbog javnog kritikovanja predsjednika Izetbegovica. Jedini iz drzavnog vrha koji se javno usprotivio policijskom nasilju nad slobodom iznosenja misli bio je Bicakcic. U saopstenju sto ga je izdao kazao je kako je proslo vrijeme "koznih mantila", cije metode je iskusio na na vlastitim ledjima, te da ce se licno truditi da se to doba ne ponovi.

Moglo bi se lakonski zakljuciti da je Bicakcicu svojstven liberalizam. Ali, isti taj Bicakcic, opet javno, stao je iza bugojanskog gradonacelnika Dzevada Mlace, koji je optuzen za provodjenje tvrdokorne, nacionalisticke politike i sprecavanje povratka Hrvata. "Mlaco samo provodi politiku SDA", izjavio je Bicakcic. Oprecna su i misljenja o uspjesnosti Bicakcica u vodjenju federalne vlade. Jedni smatraju da je ojacao tu instituciju, drugi da je sveo na puki zbir SDA i HDZ, pri cemu se te stranke ne petljaju jedna drugoj u partijske interese. On se, medjutim, pokazao dovoljno fleksibilnim u mirenju tih interesa i prezivio je jedan mandat. U drugi mandat usao je kao politicar ciju rijec uvazavaju medjunarodni predstavnici. Oni u njemu vide licnost sposobnu da izvrsi svoje obecanje.

Zapravo, cini se da je glavna politicka karakteristika Edhema Bicakcica krajnja pragmaticnost. Po zanimanju elektroinzenjer, ocito, ima dosta tehnokratskih manira koje preslikava u politiku. Sposoban je prilagoditi se svim politickim strujama koje ce ga dovesti do krajnjeg cilja. Izetbegovic je znao reci kako cesto jedno misli ujutro, a drugo navece. Bicakcic, pak, u Izetbegovicu vidi svog politickog ucitelja, pa vjerovatno razumije i tu njegovu misao. Ona nije nista drugo do spremnost da se postigne kompromis. A, po Izetbegovicu, njegov nasljednik mora biti sposoban da SDA zastiti od velikih potresa poslije njegovog odlaska. Za taj posao tesko da ima boljeg od odabranog Bicakcica. On ce sigurno svoju licnost podrediti SDA-u.

Sejad LUCKIN AIM Sarajevo