TACKA SRPSKE SAGLASNOSTI

Brcko

Izetbegovic govori o gradu kao o "svetoj zemlji", Hrvati "nisu zainteresovani", a Srbi, koji najvise rizikuju, skupljaju argumente ozbiljnije nego ikad dosad

Banjaluka, 14. januar 1999. godine (AIM)

Na proslavu krsne slave Republike Srpske (Dana Republike, savremenim rjecnikom receno) 9. januara (Stjepandan ili Sv. arhidjakon Stefan) u Brckon se nisu pojavili predstavnici medjunarodne zajednice niti oni iz drugog entiteta. Bilo je i onih koji su to nazvali "srpskom provokacijom" - naravno zbog mjesta koje je izabrano za odrzavanje ove proslave.

S druge strane, slavska akademija i banket koji je potom uslijedio pokazali su da je jedina tacka u kojoj se Srbi u RS danas mogu sloziti upravo - Brcko. Ma koliko "rat za premijera" u RS bio bespostedan i ma koliko svadje i netrpeljivost izmedju Nikole Poplasena i Milorada Dodika, izmesu "Sloge" i SDS i radikala, bila u sferi bijesa i obracuna "na zivot i smrt" - svi su oni, ipak, dosli na mjesto "gdje je RS najtanja". (Jedino je izostao sadasnji mandatar Brano Miljus).

A "banket u Brckom" odrzan je u specificnom i za njih teskom trenutku - neposredno pred novi sastanak arbitraze koja treba da odluci o "sudbini grada", odnosno o "36,5 odsto povrsine bivse opstine Brcko". Druge dvije trecine cvrsto i neupitno drzi Federacija BiH.

Srbi su, inace, ujedinjeni u uvjerenju da im "srpska opstina Brcko" svakako pripada, a u odugovlacenju arbitra Robertsa Ovena - inace americkog pravnika, koji je bio u Holbrukovom timu u preddejtonskoj i dejtonskoj fazi - vide neprincipijelan, nepravnicki i otvoreno politicki pritisak.

Doduse, kad se analiziraju rijeci, pisma i postupci americkih zvanicnika reklo bi se da Ricard Kauzlaric zaista daje za pravo Aleksi Buhi, bivsem ministru inostranih poslova RS i bliskom Karadzicevom saradniku, koji veli da je arbitraza "do kraja ispolitizirana". I americki ambasador u Sarajevu u jednom intervjuu doslovce veli: "Brcko je i pravno pitanje".

Rok je istekao

Zanimljivo je da Srbi, koji su u poslednjoj deceniji oznaceni (ne sasvim bez razloga) kao mitomani, u slucaju Brckog sipaju argumente na buku iz Federaciju koju podize prije svih Alija Izetbegovic prijetnjom da ce podnijeti ostavku ako Brcko ostane u RS i pozivom bosnjackoj omladini na "svetu odbranu" od "jedne nepravedne odluke". "Hrvati federalisti", uglavnom, cute. Kako je jasno rekao Kresimir Zubak, bivsi neprikosnoveni lider bosanskih Hrvata: "HDZ nije zainteresiran za Brcko".

Srpski prevashodni argumenti, ovaj put nisu iz "kosovskog ciklusa". Prilican ih je broj i djeluju relevantno. Prvi je, da je u Dejtonu odredjeno i zapisano da je sporna "granicna linija izmedju dva entiteta". A Milosevic je vec u Dejtonu popustio odustajuci u kriticnom momentu po sam skup od prosirenja koridora od Brckog na 15 - 20 kilometara. A u dejtonskim papirima je, zaista, i zapisano da se arbitraza ima okoncati za godinu dana. Nisu predvidjeni izvinjavajuci razlozi. A: "ukoliko se ne postigne drugaciji dogovor oblast (...) bice i dalje pod upravom kakva je i sada". Dakle, Republike Srpske.

Prinudjeni "visom (americkom) silom" da trpe odlaganje odluke zbog, kako je to receno, "medjuentitetske napetosti i obavezani da rade pod jakom kontrolom supervizora Roberta Faranda, takodje Amerikanca - Srbi su dosli do novih argumenata. Tako je danas Brcko grad uzoran po povratku izbjeglica. Izdato je 4600 odobrenja za povratak. Vec se vratilo 1400 bosnjackih porodica. Sam Farand je pred Novu godinu priznao: "Na pravom smo putu".

Ako se, dakle, Brcko uporedi sa krahom plana o povratku izbjeglica u Sarajevo, onda vlasti Republike Srpske, i lokalne i centralne, djeluju kao ozbiljan partner. Njima usta nisu bila puna "multietnicke i multikulturalne Bosne", ali kad se kod njih nesto, ma i nevoljko, primi oni mogu da zive s tim. Bosnjacke price o "staroj Bosni" poslije proslogodisnjih rezultata, sve vise zvuce kao stare bajke ciju plemenitost ne vrijedi traziti u grubom svakodnevnom zivotu. Ovoj prici valja dodati i Hrvate u Mostaru cije usne, ako ne moraju nece ni izgovarati tu tesku terminologiju posudjenu od sociologa, ali se zato i ne libe da tako i postupaju: pa sta kosta da kosta. Tri Farandova "mostarska sabrata" (Nijemac, Spanac i Englez) tako na obali Neretve "nisu makli od pocetka".

Tajna pisma

Srpski argument je da Brcko iz RS, logicno, ne moze jer bi onda entitet bio presjecen. To je jak argument. Na tome je u Dejtonu, upravo, insistirala bosnjacka strana. Trazila je tada i dobila sirok koridor za samo jedan grad u istocnom dijelu - za Gorazde. A ovdje se, ipak, radi o ozbiljnijoj stvari - polovi se entitet.

Uz ovo ide i cinjenica da su srpska separatisticka nastojanja tri godine poslije potpisivanja mira osigledno smirena. Politicke partije, drzavno rukovodstvo i narod su, malo milom malo silom, prihvatili "Dejtonsku Bosnu" kao realnost. Ali, eventualna odluka arbitraze, koja bi bila shvacena kao bazicno ugrozavanje entiteta "dovela bi do afirmacije ekstremizma" i nepredvidivih posljedica. "Ujedno, to bi znacilo politicku smrt partija koje su se zalagale za saradnju sa medjunarodnom zajednicom". U tom scenariju fali samo jedan Karadzic, on licno ili neko novi, pa da igre pocni iznova.

Srbi dokazuju da je Brcko, koliko god od sekundarnog znacaja za Federaciju, toliko izuzetno vazno za RS u ekonomskom pogledu. To je drugi po velicini grad u RS. Toliki grad u Federaciji bi bio tek sesti na rang-listi. Stoji uz to i argument o iseljavanju 150 hiljada Srba iz Sarajeva poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, te da to gradsko stanovnistvo zasluzuje da bude smjesteno u grad - a najvise "novih Brcaka" i jesu izbjegli iz Sarajeva.

Sve je sada (ocekuje se da arbitrazni sud zasijeda slijedeceg mjeseca) u rukama Robertsa Ovena. Naime, Slobodan Milosevic je, mijenjajuci pravila zapisana u Dejtonu - jednim pismom iz avgusta 1996. godine javio da ce "u slucaju da se poslije punih konsultacija i rasprave trojice arbitara o predmetu spora oko Brckog ne postigne vecinska odluka Arbitraznog suda, odluke predsjedavajuceg arbitra biti konacne i obavezujuce za obje strane". Zasto ovakvo pismo? Zasto, kad advokat Vlade RS Krstan Simic kaze da po Dejtonskom sporazumu "Srbi uopste nisu mogli da izgube Brcko"? Odgovora nema. Odnosno, ostaje da nad svima u Bosni visi ona misteriozna pripovijest kako, u stvari, niko i ne zna sta se u Dejtonu tacno dogovorilo, a nije zapisano u Dejtonskim papirima. A i bez nejasnoca oko samog Brckog jasno je - bilo je toga.

Petar Reljic (AIM)