BLAGOSLOV ZA CRNU MISU

AIM, ZAGRREB, 20.1.1999. Misa za ustaskog poglavnika Antu Pavelica, koja se posljednjih godina redovito, neposredno nakon Bozica, sluzi u centru Zagreba, ovoga se puta procula i izvan granica Hrvatske. Pozivi na misu bili su istaknuti u vise crkava u Zagrebu i potpisani, doslovce, sa "prijatelji NDH". Uobicajilo se da dominikanac Vjekoslav Lasic zadusnicu za Pavelica sluzi u kapeli na centralnom zagrebackom trgu; uobicajeno, crkvica je i ovoga puta bila prepuna, s trojicom saborskih zastupnika, pripadnika ekstremno desnih, pravaskih stranaka, u prvom redu. Takodjer je uobicajeno da Lasic bogosluzje pretvara u politicki miting, a molitvu za pokojnika u hvalospjev zlocincima. On je u propovijedi rekao da ce Pavelicevo ime u hrvatskoj povijesti ostati upisano zlatnim slovima. Danasnju je Hrvatsku proglasio sljednicom Nezavisne Drzave Hrvatske te je zakljucio kako "bas pase sluziti misu za poglavnika na blagdan Nevine djecice", jer su, kako je rekao, "i nasi vitezovi svojom krvlju zapecatili neotudjivo pravo Hrvata na svoju drzavu". Istoga dana slican se skup dogodio i u Splitu.

Prijasnjih su godina na te crne mise reagirali neki nezavisni intelektualci i neke nevladine udruge, ali bez velikog uspjeha. Ovoga se puta oglasio Wisenthalov centar, koji je u pismu zagrebackom nadbiskupu Josipu Bozanicu misu za poglavnika proglasio "izrugivanjem zrtvama Paveliceva rezima". Prvi biskup "Crkve u Hrvata" zamoljen je da odrzavanje takvih ceremonija u podrucju pod svojom ingerencijom sprijeci te javnosti uputi jasnu poruku da ih ne odobrava. Bozanic je lopticu prebacio Lasicevu redovnickom poglavaru od kojega je zatrazio da navode provjeri te, ako su tocni, poduzme "odredjene mjere".

Umjesto mjera, provincijal dominikanaca, Marinko Zadro, otpisao je nadbiskupu tvrdeci da o spornoj misi ne moze dati pravi sud. Razgovarao je, kaze, s Lasicem i ovaj ga je uvjeravao da zadusnica za Pavelica "ni za koga nije mogla biti uvredljiva". Kako osobno nije bio nazocan, Zadro pilatovski pere ruke i kaze da istinu ne zna. Najavio je da ce s Lasicem i dalje razgovarati te ce nastojati dobiti njegovu suglasnost da mu mise ubuduce "ne bi trebale biti povod za bilo kakve politicke obracune". Za utvrdjivanje istine i "pravi sud" provincijalu je bilo dovoljno konsultirati neki od hrvatskih medija, koji su o misi za Pavelica uredno izvijestili.

Mlaki i nevoljki Zadrin odgovor - prava je slika raspolozenja unutar Crkve. Izostanak Bozaniceva izjasnjenja - takodjer. Biskupi se strasno naroguse na svaku naznaku tvrdnje da se Kaptol svojedobno nije dovoljno odlucno distancirao od zlocinacke Paveliceve vlasti. U tom je smislu nedavno protiv knjizevnika Slobodana Snajdera pokrenut pravi krizarski rat. Problematizirajuci u novinskoj kolumni proglasenje pokojnog zagrebackog kardinala Alojzija Stepinca blazenikom, Snajder je ustvrdio da se on nedovoljno odlucno i konzekventno opirao nakaradnim zakonima i strasnim zlodjelima NDH te da stoga ne moze predstavljati nikakvu moralnu okomicu. Crkveni su krugovi zestoko reagirali, s oltara su osporili ne samo Snajderove stavove, nego i njegov izbor za intendanta rijeckog kazalista. Ta je halabuka imala odjeka, opcenito se smatra kako je protivljenje Crkve bilo glavni razlog da ministar ne potvrdi Snajderov izbor.

Ali kad Lasic ustvrdi da je Stepinac podrzavao Pavelica, da je proglasenje NDH nazvao ostvarenjem najljepseg hrvatskog sna, kad, ukratko, ponovi Snajderove stavove, ali ih, za razliku od tog deklarirano lijevog knjizevnika, izgovori kao pohvalu - onda iz crkvenih redova nikakvih protesta nema, odjednom se o tome nitko ne bi izjasnjavao. Crkvene strukture ni danas nisu kadre zauzeti jasan stav spram ustaskog naslijedja. Na zahtjeve Wisenthal centra, utjecajni su katolicki publicisti odmah poceli dokazivati da Lasic nije prekrsio ni jedan zakon. Istina je da nijekanje fasistickih zlocina Hrvatska nije zakonski zabranila, ali bi se u bilo kojoj civiliziranoj sredini cuvali zakljucka da je velicanje fasista stoga regularno.

S istog je mjesta odbijen i prijedlog da biskupi pohode Jasenovac. Katolicki novinar Drago Pilsel u rijeckom je "Novom listu" crkvenoj hijerarhiji zamjerio sutnju o politizaciji mise za Pavelica te im je preporucio: umjesto da pokusavaju preodgojiti Lasica, neka se poklone na mjestu nekadasnjeg ustaskog logora. Tako bi pokazali da slijede Papu Ivana Pavla Drugog, koji je svojedobno klekao u Auschwitzu, a vlastitom bi narodu pomogli da ispravno vrednuje svoju povijest. Na te argumente, etablirani su crkvenjaci uzvratili relativizirajuci Jasenovac. Tvrdili su da znanstveni podaci o tome tko je sve tamo ubijen i tko su sve bili ubojice - ne postoje. Kao da ono sto je o Jasenovcu pouzdano poznato - nije dovoljno da se na tom stratistu klekne.

Povodom crne mise za poglavnika Crkva jos uvijek ostaje duzna reagiranje i odgovor na barem dva pitanja. Prvo, u pismu provincijala Zadre Bozanicu navodi se i podatak da je Lasic vjeroucitelj u jednoj zagrebackoj srednjoj skoli. Kako to da je svecenik, koji je poznat po profasistickim stavovima i koji je pokazao spremnost da svoje sklonosti i bojovno zastupa, dosao u priliku odgajati hrvatsku mladez?

Drugo, kako to da u posljednje vrijeme najglasnije hvale Pavelicu i njegovu zlocinackom rezimu dolaze iz redova svecenika. Izjave kakvih se danas cuvaju i politicki crnokosuljasi - ne zato jer bi oni odustali od svojih ideja, nego zato jer su pouceni da to Hrvatskoj u svijetu pravi velike probleme - jos uvijek odzvanjaju s oltara. Poznato je da su vjernici u Hrvatskoj skloniji desnim opcijama i NDH-sentimentima. Pokazala su to i neka vrlo zanimljiva i relevantna istrazivanja. Katolicanstvo je u Hrvatskoj precesto impregnirano tvrdim nacionalizmom, izmedju bogoljublja i domoljublja naglasen je znak jednakosti. Takva interpretacija, naravno, i vjeru u Boga i odanost domovini pretvara u karikaturu, ali takva se religioznost desetljecima propovijedala hrvatskim katolicima.

Ne moze se reci da i unutar Crkve nema protivljenja tako shvacenoj religioznosti u kojoj se ne zna gdje prestaje poboznost, a pocinje obozavanje nacije i drzave. Neki su teolozi i svecenici u tome vrlo principijelni i uporni, ali su u ogromnoj manjini. Neki sociolozi takodjer upozoravaju da bi se upravo zbog takvih tendencija Crkva morala ponasati krajnje odmjereno i odgovorno. Morala bi paziti da ne ohrabruje i ne pothranjuje pogubne nostalgije, koje s religijom nemaju nikave veze, a po zdravlje su nacije krajnje opasne. Zbog takvog stanja duha u vjernickoj populaciji Crkvi se o NDH-naslijedju, vjerojatno, teze izjasniti, ali je takva deklaracija - tim nuznija. Crkvena hijerarhija ne pokazuje da je tog problema uopce svjesna.

JELENA LOVRIC