NOVINE PRED KOLAPSOM
AIM, ZAGREB, 19.1.1999.
Hrvatski novinski izdavaci udruzili su snage kako bi natjerali
najveceg drzavnog distributera novina, poduzece Tisak, na isplatu
nagomilanih dugova za odavno prodane primjerke. Povremena
kasnjenja isplata iz Tiska traju vec godinu dana, ali u
posljednjih dva i pol mjeseca, slavine su potpuno zatvorene.
Dugovi su se popeli na oko 35 milijuna njemackih maraka prijeteci
slomom gotovo svih izdavaca. Oni su se zato - nakon vec
zaboravljenog kratkotrajnog saveza prije godinu dana izazvanog
uvodjenjem novog poreza na dodanu vrijednost - ponovo okupili i
zaprijetili Tisku da mu vise nece isporucivati novine ako ne
podmiri sva potrazivanja.
Iako je najava obustave novina potez vise sracunat na skretanje paznje javnosti na problem nego prava prijetnja, izdavaci su, izgleda, ozbiljno zagrizli trazeci rjesenja. Vjesnik, Novi list, Vecernji i Jutarnji list, Nacional, Globus, Feral Tribune..., predstavnici i rezimskih i opozicijskih novina, kako privatnih, tako i onih u drzavnom vlasnistvu, zajednicki pregovaraju s Tiskom i s vladom. Zapoceli su i medjusobne razgovore o drugim nacinima distribucije, kako bi zaobisli Tisak koji prodaje oko 75 posto dnevnih i periodickih izdanja u Hrvatskoj. Tisak je bio jedno od najuspjesnijih hrvatskih poduzeca, s dnevnim prihodom vise od milijun njemackih maraka, i to svjezeg, gotovog novca. No problem Tiska lezi u tome sto je sastavni dio grupe poduzeca u vlasnistvu Miroslava Kutle, donedavno debelo zasticena poduzetnika, bliska HDZ-u. Zahvaljujuci kreditima koje je dobivao preko veza u stranci i s njom povezanim bankarima, izgradio je imperij koji se procjenjuje na 20 milijardi maraka.
Ali, krug se zatvorio i krediti su polako poceli stizati na naplatu. Kutle je sudjelovao u aferi u Dubrovackoj banci koju je htio preuzeti preko tajnih ortackih ugovora s direktorom banke, tajnim policajcima i politicarima iz HDZ-a. Otkrilo se da banci duguje vise od 300 milijuna maraka. Dugove i kredite za nova poduzeca Kutle je podizao uzimanjem hipoteka na svoje zdrave firme te preusmjerivanjem njihove zarade. Vjerovnici su postajali sve nestrpljiviji. Zbog pritiska javnosti i suparnickih privrednih i politickih lobija, Kutle je morao drzavi vratiti dnevni list Slobodnu Dalmaciju, koju je temeljito zaduzio i iz koje je izvukao svjezi kapital. Kooperanti i poslovni partneri njegovih poduzeca poceli su bjezati konkurentima, a sindikati su gotovo u svakoj njegovoj tvrtki osnovali stabove spasa. Kutlino poslovanje stali su kritizirati i drzavni mediji koji ga dotad nisu dirali. Postao je, jednostavno, teret HDZ-u.
Odjednom su aktivirane gotovo zaboravljene krivicne prijave sto su ih radnici podigli protiv njega zbog malverzacija u privatizaciji. Sve se vise cuju ocjene da je Kutlu vlast ponovo izabrala, ali ovaj put da bude "tajkunska" zrtva u predizbornom vremenu. U takvoj situaciji, izdavace je pristao na sastanak primiti i premijer Zlatko Matesa, da bi saslusao njihove zahtjeve i prijedloge za izlasak iz krize. U igri je nekoliko rjesenja: Vlada bi mogla posredovati kod banaka, vjerovnika Tiska, i uvjeriti ih da reprogramiraju potrazivanja. Tada bi se tekucim prihodima prvo namirivali novinski izdavaci i proizvodjaci cigareta. Duhanska poduzeca predstavljaju trecinu vjerovnika Tiska i vec se neko vrijeme u kioscima ne mogu kupiti cigarete, primjerice, Tvornice duhana Rovinj, koja odbija isporuciti novu robu dok se ne podmire stari dugovi. Nedostatak cigareta znaci i smanjen prihod Tiska, sto mu stvara nove teÜkoce. Cak je i ZET
- zagrebacko javno prijevoznicko poduzece - prestao autobusne i tramvajske karte prodavati preko Tiska.
Medju izdavacima ima poklonika ideje o tjeranju Tiska u stecaj i preuzimanju njegova vlasnistva. Time se ne bi odmah mogla naplatiti potrazivanja, ali bi "vec sutra" mogle stizati nove uplate. Tesko je ipak ocekivati da ce se Kutle lako predati i dopustiti da mu se oduzme prijeko potreban izvor novca. U izdavackim se krugovima govori da ce Vlada na kraju predloziti model u kojem bi potrazivanja bila pretvorena u dionicke udjele u Tisku. Pri tome se pretpostavlja da bi izdavacima pripao manjinski udjel, pa bi se kroz natezanja s Kutlom, agonija opet produzila. Dugovi Tiska osobito su tesko pali manjim izdavacima, koji nemaju drugih prihoda osim onog od prodaje primjeraka novina, a marketinski prihodi su ionako u Hrvatskoj prilicno ograniceni. Primjerice, Feral Tribune se jedva s novim brojem pojavio na kioscima: Tisak mu duguje 350.000 maraka, pa nema novca za stampariju i place novinara, iako mu je tiraz posve dovoljan za normalno izlazenje.
Udruzeni izdavaci dogovaraju se i o zajednickom projektu alternativne distribucijske mreze. Za pocetak zeljeli bi nadomjestiti posrednicku ulogu Tiska u dostavljanju primjeraka do manjih distributera, koji zatim raspacavaju primjerke po trgovinama, privatnim kioscima i drugim prodajnim mjestima. Iako su izdavaci zasad jedinstveni u toj ideji, projekt alternativne distribucije mogao bi ponovo rasprsiti izdavace na razlicite, konkurentske strane. Jer, veliki izdavaci poput Vecernjeg lista ili Europapress holdinga (Jutarnji list, Globus, Arena, i jos desetak naslova) vec odavno planiraju vlastite sisteme distribucije. Imaju i slicne razloge: Vecernji list se nakon uvodjenja bogate nagradne igre nekoliko puta proslih tjedana stampao u rekordnih milijun primjeraka - ali jos od toga nije od Tiska vidio ni kune. Direktor Vecernjeg lista javno je potvrdio da je vec prije nekoliko mjeseci poceo razradjivati sistem, zasad, pomocne distribucije. Vecernjakovci bi sami mogli organizirati manje distributere i kolportere po cijeloj zemlji, ali priznaju da bi im do stopostotnog pokrivanja sadasnjeg trzista ipak nedostajali kiosci Tiska.
Njihov zestoki konkurent Jutarnji list takodjer je pokrenuo slicnu nagradnu igru. U dane kad se u njemu nalazi kartica potrebna za igranje, stampa oko 350.000 kopija. Europapress holding kojeg je Jutarnji dio, nedavno je dokapitaliziran sa 40 milijuna maraka, novcem njemacke izdavacke kuce WAZ. Ta kompanija u Austriji i Njemackoj posjeduje razvijene prodajne lance, osobito za izravnu prodaje putem pretplate do kucnih vrata, ili putem samoposluznih kutija. Tako se izbjegavaju visoke distributerske marze i omogucavaju popusti kupcima, sto se moze iskoristiti kao dobar reklamni trik.
No, svim takvim poslovima treba dosta vremena da bi se uigrali, a traze i velika ulaganja. Svi su izdavaci svjesni da je sada najvaznije ishoditi povoljno rjesenje za nastavak rada Tiska i postici koliko-toliko redovne isplate. Bez obzira sto i inace imaju velike zamjerke na njegovo poslovanje - nedostatak kontrole nad brojem neprodanih primjeraka, odredjivanjem tiraze na pojedinim prodajnim mjestima, itd. - izdavaci znaju da im je Tisak jos neko vrijeme sa svojm mrezom kioska i organizacijom, neophodan za redovan dolazak do citalaca.
IGOR VUKIC