VILIJAM VOKER NEPOZELJAN U SRJ

Kosovska kriza

Novootvorena kriza nakon slucaja sela Racak zahuktava se furiozno i zlokobno u nepredvidivom ritmu: borbe ne prestaju, Vilijam Voker proglasen nepozeljnom osobom u Jugoslaviji a gospodji Arbur, istrazitelju Haskog suda, nije dozvoljen dolazak na Kosovo

AIM, PODGORICA, 19. 1. 1999. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

Akcija srpskih snaga bezbjednosti u selu Racak ponovo je dovelo kosovsku krizu do usijanja. Za sefa Kosovske verifikacione misije OEBS-a Vilijama Vokera, rijec je pokolju mirnih seljaka albanske nacionalnosti. Ovdasnje vlasti, medjtim, tvrde da se radi o likvidaciji - tokom borbi - pripadnika ilegalne Oslobodilacke Vojske Kosova (alb. - UCK) i zestoko optuzuju Vokera zbog "podrske teroristima i separatistima". Jedno je pak izvjesno: krajem proslog vikenda u selu Racak izbrojano je 45 leseva osoba albanske nacionalnosti.

Sve sto je potom uslijedilo, odvijalo su se filmskom brzinom. Sam razvoj dogadaja iznenadio je i dobre poznavaoce aktualne situacije na Kosovu. Naime, nakon mirnog oslobadanja osmorice pripadnika Vojske Jugoslavije koje je nedavno otela UCK i osuda iz svijeta ove organizacije, cinilo se da je sluzbeni Beograd pobrao znacajne diplomatske poene. Tome je posebno doprinjela primjetna suzdrzanost ovdasnjih snaga bezbjednosti... Onda se dogodio Racak i, od tada, novootvorena se kriza furiozno zahuktava u zlokobnom i nepredvidivom ritmu.

Stigavsi u Racak, cim je je stanje na terenu to omogucilo, Voker je optuzio srpske snage bezbjednosti za pokolj civilnog stanovnistava. Zatrazio je i od vlasti u Beogradu da bez odlaganja imenuju sve koji su ucestvovali u toj akciji i omoguce istragu Haskom sudu. Inace, u njegovoj pratnji na licu mjesta nije bilo srpskih istraznih oragna ni novinara srpskih medija.

Predsjednik Srbije Milan Milutinovic, medjutim, ne samo da je optuzio Vokera za pristranost i svjesno laganje, vec je u svom saopcenju naveo da on direktno podrzava ilegalnu UCK. Milutinovicevim optuzbama ubrzo su pridruzili svi visoki funkcioneri i vladajuce stranke. Njegov rad isti su - poput Dragana Tomica, predsjednika Skupstine Srbije - povezali za famoznim tajnim dokumentom CIA u kome se, po stavkama, navodi kako SAD financira protivnike aktualnog rezima. To sto je je taj nazovi dokument djelo jedne nevladine organizacije, sto se moze naci na Internetu, sto su nezavisni mediji dokazali da se radi o traljavom falisifikatu - na to se vlast ne obazire. Jednostavno, zapoceo je verbalni rat sluzbenog Beogarad sa cijelim svijetom, Amerikom prije svih.

Na dogadaje u selu Racak regirao je OEBS, Ujedinjene nacije, ali i NATO. Uz osudu, jednoglasno se zahtjeva istraga Haskog tribunala. Medjtim, svi oni koji su racunali da ce Beograd poslije pocetnih grompucateljnih izjava - sve pod najavljeni pritscima - reterirati, prevarili su se. Najprije je Glavni tuzilac Haskog suda Luiz Arbur vracena sa jugoslavensko - makedonske granice zato sto nije imala vizu, a potom se ispostavilo da predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milosevic nema vremena da primi komandanta NATO-a u Evropi americkog generala Veslija Klarka. U medjvremenu, savezni ministrar vanjskih poslova Zivadin Jovanovic, odbio je da se susretne sa Volfgangom Petricem, austrijskim ambasadoraom i posrednikom Evropske unije za Kosovo.

No, to nije sve. Istog je dana (18. januar) Savezna vlada proglasila Vilijama Vokera za nepozeljnu osobu s tim da ima 48 sati napusti zemlju... U ofanzivi optuzbi Beograda, jednostavno, nema predaha.

Sto donose slijedeci sati i dani? NATO je odbacio mogucnost protjerivanja Vokera. Koliko se saznaje u trenucima dok nastaje ovaj tekst, to isto je ucinio i Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Njegove clanice, pored osude SR Jugoslavije za dogadaj u selu Racak, takoder inzistiraju na istrazi Haskog tribunala. Svakako, aktivnosti UCK se ne daju nicim opravdati; malo je reci da su gotovo svakodnevne pogibije i ranjavanja policajaca i civila poslije sporazuma Holbruk - Milosevic do maksimuma narusili toleranciju i strpljenje vlasti, ali i kosovskih Srba koji se nalaze u veoma nezavidnom polozaju. Medjutim, akcija snaga bezbjednosti poput one u selu Racak, daleko je od bilo kakve mogucnosti rjesenja ovog problema. Naprotiv, postojecu ionako slozenu i tesku situaciju samo pogorsava do nepredvidivih razmjera.

Kakve ce poteze u skoroj buducnosti povuci sluzbeni Beograd? Sve sto se dogodilo i proteklih cetrdeset i osam sati izmice analogijama sa dosadasnjim situacijama. Malobrojne i veoma rezervirane prognoze nude tri opcije. Prva: SR Jugoslavija ce se ponovo suociti sa prijetnjom zracnih udara NATO-a i ovaj ce put ici do kraja, odnosno, testirati odlucnost ove vojne alijanse do krajnjih granica. Druga: Beograd ce uvidjeti da je preigrao svojim posljednjim postupcima pa ce popustiti u pet do dvanaest, poslije kakve spektakularne posjete Ricarda Holbruka. Treca: rijec je o smisljenoj taktici rezima koji polazi od pretpostavke da ne postoji opca medjunarodna suglasnost za vojnu intervenciju niti jedinstven pristup rjessenju kosovskog cvora, te da ce agresivnom politikom isposlovati bitne ustupke, odnosno, iznuditi trajnije rjesenje na nacin koje odgovara Beogradu. Sigurno je samo da u dogledno vrijeme ne treba ocekivati smirivanje. Zaigralo se, naime, "na veliko".

Filip Svarm (AIM)