MAKEDONSKI MEDIUMI I KOSOVSKA KRIZA

AIM Skopje, 16.01.1998

Poznata poslovica - "daleko od ociju, daleko od srca", u slucaju Makedonije i kosovske krize, t.e. o nacinu kako se ova kriza prenosi u makedonskim medijima, mogla bi se modificirati u "sto dalje od ociju (i usiju), to dalje od srca". Kosovo u svakom slucju ne moz biti tretirano kao neso "daleko ", jer se nalazi odmah "iza brda", ali prisutne su tendencije da se kosovksoj tragediji da tretman kao da se dogadja "iza sedam mora". Ovo ne vazi podjednako za sve mediume (u smislu njihove jezicke/etnicke pripadnosti), ali to ipak izrazava opstu sliku, jer "doprinos" medija na albanskom jeziku u stvaranju opste slike ipak je skoro neznatan.

Mediji na albanskom jeziku tretiraju kosovsku krizu kao "domacu" problematiku, davajuci detaljne dnevne informacije o svemu onome sto se dogadja na terenu, dok mediji na makedonskom (a i na ostalim, jezicima) o ovoj krizi izvestavaju uglavnom kao o necemu dalekom. Pritom, za razliku od albanskih medija u Makedoniji, koji uglavnom koriste albanske izvore sa Kosova, mediji na makedonskom jeziku uglavnom koriste strane izvore informacija, pre svega one koje dolaze od vecih novinskih agencija, a takodje i srpske izvore, sto je redje slucaj kod medija na albanskom. Pa tako, ako bi neki stranac dosao u Skopje i pokusao da preslika domace raspolozenje o kosovksoj krizi, koja ozbiljno preti sigurnosti i stabilnosti Makedonije, verovatno bi bio iznenadjen nedostatkom stavova po mnogim pitanjima.

Ako bi trebalo u jednoj recenici da se opise ovo stanje moglo bi se reci da po pitanju kosovske krize makedonska javnost ima "nedefinirani" stav, koji se nije mnogo promenio ni nakon parlamentarnih izbora sa kraja prosle godine. Drugim recima, u Makedoniji vlada strah od prosirenja ove krize u Makedoniji, a koji je posebno prisutan medju etnickim Makedoncima, pa se zato na svaki nacin nastoji da se ova kriza drzi "sto dalje" kako bi i strah bio "manji". Ovaj strah nije osnovan samo na zastrasujucu perspektivu moguceg rata, vec i na svojevrsnu pretstavu da previss detaljno "tretiranje" krize u domacoj javnosti moze otvoriti "pandorinu kutiju" u medjuetnickim odnosima i dovesti do preslikavanja situacije na Kosovu i u Makedoniji. Iako se otvoreno ne govori o tome, kod Makedonaca postoji strah da svaka destabilizacija zemlje, pogotovo ako bi bila rezultat prelevanja kosovske krize, neminovno bi dovela do ugrozavanja samog postojanja zemlje. Ova pesimisticka pretstava se zasniva na pretpostavci da se Makedonija sama ne bi mogla spraviti sa jednim otvorenim sukobom, koji bi se verovatno odvijao na etnickoj liniji, i koji bi neminovno izazvao strane reakcije koje bi mogle ugroziti same temelje nezavisnosti drzave, bilo da su ove reakcije "spasilacke" (usmerene na Makedonce) ili "dusegriznicke" (usmerene na Albance).

Ono sto se "propusta" da se pise o kosovskoj krizi, makedonski mediumi naveliko nadoknadjuju pisanjem o "zastitnicima" Makedonije, koji su se sada i namnozili. Iako sa zakasnjenjem, snage NATO-a za ekstrakciju eventualno ugrozenih verifikatora OEBS-a na Kosovu, svakog dana "rastu". Po svemu sudeci njihov predvidjeni broj od 1.700 vojnika ce na kraju biti nesto veci, ali oko toga se skoro niko ne buni. Jedini "problem" koji prati ovo pitanje jeste postojanje misije UN, UNPREDEP. Prvi put nakon vise od sest godina gostoprimstva, pa cak i upornog insistiranja za produzivanje njihovog prisustva, "mirovnjaci" UN su se ove godine suocili sa neprijatnim osecajem tihe nepozeljnosti od strane nove vlade. Sa druge strane, predsednik Gligorov, koji je i dalje najistureniji covek Socijaldemokratskog Saveza Makedonije (partije koja je na poslednjim parlamentarnim izborima doziveo poraz), uporno insistira da mirovnjaci ostanu u zemlji i pored dolaska NATO vojnika. Po svemu sudeci, UNPREDEP ce dobiti jos jedan, kako kazu izvori iz makedonske vlade, poslednji mandat, i to kako bi se pripremili za konacan odlazak. Na osnovu tona sa kojim se ovaj problem tretira na relaciji vlada

• predsednik, stice se utisak da je Unpredep "Socijaldemokratski" a NATO "ekstraktori" vladini miljenici! Nova vlada i ne krije svoje simpatije prema NATO-u, a posebno svoj ponos sto je eto ona bila ta koja je dovela NATO u Makedoniji kad vec stara vlada nije mogla "odvesti" Makedoniju u NATO.

Zanimljivo je sto ovu "bitku" slede i mediji, pa tako ovih dana odredjeni mediji pisu i govore o tome kako su "ekstraktori" okupirali zemlju, aludirajuci na cinjenicu sto je veliki broj "ekstraktora" jos uvek smesten u hotelima. Ova cinjenica za druge (ukljucujuci i premijera) jeste razlog vise da mirovnjaci UN napuste zemlju i naravno, kasarne u kojima bi se smestili "ekstraktori".

Medjutim, da mirovnjaci ne nameravaju da se "predaju" tako lako svedoci i cinjenica sto je ovih dana, nakon vise od trimesecne "obezglavljenosti", misija UN dobila civilnog sefa koji je na rangu Specijalnog poslanika Generalnog sekretara OUN. Ubrzo nakon dolaska u Skopje novi civilni sef misije je izjavio da se interesi "dve vojske" ne sukobljavaju, odnosno da NATO "ekstraktori" imaju mandat da zastite verifikatore na Kosovu dok UNPREDEP ima mandat da se brine o makedonskoj drzavnoj granici. Ipak, cini se da je nova vlada resena da istraje na svom stavu da je prisustvo NATO snaga, makar samo sa spoljnim mandatom i bez vojnika SAD, bolje resenje nego UNPREDEP. Razume se da u ovom stavu ima i malo licnog odnosa izmedju premijera i misije UN koja je u proslom sestogodisnjem periodu, koji se poklapa sa vladavinom Socijaldemokrata, imao ne bas preterano prijateljski odnos sa tadasnjom opozicijom koja je sada na vlasti.

Vazno je napomenuti i cinjenicu da s obzirom da sadasnju vladinu koaliciju cine "ekstremni" Makedonci (VMRO-DMPNE) i "radikalni" Albanci (DPA), (uz gradjanski orijentiranu Demokratsku Alternativu), prizma kroz koju se gleda kriza na Kosovu je daleko realnija od one pre formiranja sadasnje vlade. Poenta je u tome sto imajuci u koaliciji "radikalne" Albance koji bi inace mogli "uvesti" kosovsku krizu u Makedoniji (kako se govorilo i verovalo u proslom cetvorogodisnjem periodu), sadasnja vlada ima daleko relaksiraniju poziciju nego sto je imala prethodna. Ova atmosfera se sledstveno prenosi i na mediume. No, dali ce ona opstati ipak se mora cekati ishod krize na Kosovu.

AIM Skopje

IBRAHIM MEHMETI