Svetkovina sa okusom politickog poraza

aim/pod/pubs/zi

PRAVOSLAVNA NOVA GODINA U PODGORICI

TXT: Politicka napetost u Podgorici splasnula je - barem, za trenutak - kada su se 14 januara tri do cetiri hiljade gradjana, kako se to uglavnom procijenjuje, pola sata nakon ponoci, mirno razisli kucama. Ispred crkve sv. Djordje pod Goricom, na travnjaku koji su dan prije komunalci rascistili od zbunja i draca, ostala je gomila pikavaca, rasprsle petarde, poneka flasa i caura. Uporedi li se ovo sa pravoslavnim slavljima u nekoliko proslih godina, ovogodisnja "nova godina" protekla je neuobicajeno tiho. I ne samo kod crkve nego i u svim podgorickim naseljima.

Mjesecima vec nagovjestavano, ponavljnje pohoda na zgradu crnogorske Vlade je izostalo. Sad se to cini posve shvatljivim, a proslogodisnji 14.januar kao mutna stvar vrijedna zaborava. Mozda je jaka kisa koja je lila citavog dana rashladila glave potencijalnih "pobunjenika"?

Vlasti se, ipak, nisu oslonile na kisu. Cim je okupljanje oko crkve pocelo, policija je dobila naredjenje da do 21 sat u gradu zatvori sve lokale u kojima se toci alkohol. Uz jako policijsko obezbje|enje podrucja oko crkve sv. Djordje i na prilazima Podgorici, snage specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore bile su razmjestene i u svim vaznijim drzavnim institucijama u gradu. Na ulici koja vodi prema crkvi, postavljene su dvije cistjerne sa spremnim vodenim topovima i dva oklopna transportera. Cak je i par ambulantnih kola, parkiranih nesto dalje, u prvi mah djelovao zloslutno.

Ali, ni kisa, ni policija - naoruzana i dugim cijevim i patronima suzavca - nisu ometali odrzavanje svecanog programa u kome su se, nakon crkvenog hora sv. Marko na platou pred pokislim gra|anima redjali glumci, guslari, knjizevnici i pjevaci. Burno pozdravljeni pred crkvu su stigli i celnici SNP, Momir, Predrag i Pavle Bulatovic, Zoran Zizic i Srdja Bozovic. Medju okupljenima, na stepenicama pred crkvom, isticala se grupa mladica koji su neumorno skandirali: "Srbija, Srbija", "Milo pizdo - Kosovo si izdo", "Odavde do Trsta krstice se sa tri prsta", "Odavde do Bilece krstice se i ko nece", "Doci ce Momir mjesto Mila"...

Pjevalo se takodje i "Od Topole pa do Ravne gore", "Svud su straze djenerala Draze" i ostale pjesme iz poznatog repertoara. Ali - nista od politickog urnebesa. Oko ponoci je zapoceo vatromet petardi i revolverskih hitaca. Tek toliko da se cuje. A od celnika SNP ni toliko. Nisu govorom ni pozdravili okupljene, cak ni da cestitaju praznik. Ispratili su mitropolitovo bogosluzenje i pokupili sa kucama.

Dan prije, stvari su izgledale drugacije. U drzavnom listu "Pobjeda" na istoj strani, jedna ispod druge, objavljene su dvije izjave. U vrhu stranice, na mjestu koje duhovnom poglavaru i pripada - Amfilohije Radovic, mitropolit SPC, a ispod, onako simbolicki prisrafljen za ovdasnju surovu svjetovnu stvarnost - Vuk Boskovic, pomocnik ministra unutrasnjih poslova. Prvi, podignutim moralnim kaziprstom pokazuje tacno sta treba, a drugi, "ustavnim i zakonskim ovlascenjima koja ovo Ministarstvo ima na raspolaganju" - sta se ni u kom slucaju ne bi smjelo.

"Ne vjerujem da ce crkveni velikodostojnici dozvoliti politizaciju ove proslave", sugerisao je Boskovic. I upozorio je da ce u slucaju protivzakonitog nastavka proslave, u bilo kom vidu, MUP "donijeti rjesenje o zabrani daljeg odrzavanja i upotrijebice sve zakonske kapacitete da se to rjesenje ispostuje".

Naizgled, medjupartijski sukobi i negativni politicki naboji u vrijeme pred Bozic usaglasili su interese crkvenih i drzavnih funkcionera, pa su se nasli na istom zadatku - smirivanju politickih strasti. Ali ovaj savez je zacet nesto ranije. Sada vec nema sumnje da je u Cetinju, na Badnje vece u biblioteci Mitropolije, Amfilohije napravio politicki dogovor sa prvacima DPS. Iako se u ovom kontekstu nigdje javno ne pominje ni jedan od celnika SNP, jasno je da su u dogovor ukljuceni i oni. Jer, kako bi im drugacije mogla biti oduzeta uloga "organizatora u sijenci"?

U biblioteci kod Amfilohija, prema izvoru iz glavnog odbora DPS, udeseno je i to da ulogu organizatora proslave preuzmu Crkvena opstina i Knjizevna zadruga iz Podgorice. "Treba imati u vidu da Crkvena opstina u Podgorici, mitropolija i nasa crkva, svake godine slavi Novu godinu", objasnio je kasnije Amfilohije otkud ideja da se debeli medjupartijski zid pokrije bas ovakvom fasadom. Suoceni sa opasnoscu da masu ne mogu kontrolisati i ozbiljnom namjerom policije da ovaj put ne stoji u stavu mirno dok po njoj pljuste kamenice, u SNP su prihvatili kompromisno rjesenje.

U izvjesnom smislu, SNP je bio na pragu jos jednog poraza. Na drzavni udar koji bi bilo moguce izvesti samo uz pomoc vojske, za koju je i Kosovo postalo nerjesiv problem, u SNP vise nisu mogli racunati. Pretpostavka da bi do nasilja ipak moglo doci, nastala uglavnom zahvaljujuci intenzivnim naporima samih celnika SNP u proteklih nekoliko mjeseci, bila je za njih u izvjesnoj mjeri i politicki kontraproduktivna. Rad na sticanju potrebne kriticne mase - kako bi se stvorili uslovi za realizaciju nekog od prevratnickih scenarija - iako se odvijao uglavnom po selima

• u Kucima, Piperima, na Fundini... - daleko od ociju javnosti i uporedo sa skupstinskom larmom, izazvao je podozrenje i kod vlasti i kod neistomisljenika medju crnogorskim gradjanima.

Namjera da se snage definitivno odmjere, cemu je uostalom trebalo da posluzi i okupljanje u Podgorici, podstakla je intenzivnije pripreme u crnogorskom MUP-u nego ijedna dosadasnja vjerska ili politicka manifestacija. Mogucnost da "dara predje mjeru" stvorila je i kod SNP potrebu da se pronadje neki "neutralni" organizator. A sada, posto su stvari prosle na najbolji nacin - bez incidenata - svi su na dobitku: SNP, jer se izvukao iz zaprske koju je s toliko zara pripremao; DPS, jer je sacuvao prisebnost i pokazao cvrstinu vlasti; a Amfilohije

• jer je ponovo dobio na znacaju i dospio u samu zizu politickih dogadjanja.

Nova uloga SPC, gledano iz ugla crnogorskih vlasti, nije ogranicena samo na Crnu Goru. Nekako odmah nakon sto se rastao sa Milom Djukanovicem, u vrijeme izmedju Badnje veceri i pravoslavne Nove godine, Knut Volebek, predsjedavajuci OEBS-a, zatrazio je u Beogradu prijem kod patrijarha srpskog Pavla. Volebek je na sastanku, kako prenosi stampa, ukazao na znacaj SPC za rjesavanje kosovske krize. Pogleda li se odozgo prema dolje, iz perspektive SRJ, izgleda da je formalno isti znacaj u biblioteci Mitropolije SPC na Cetinju dobio i Amfilohije.

Amfilohije, koga su crnogorski ministri nekada ljubili u ruku, po politickom znacaju bio je odmah do Mila i Momira, a njegova podrska im je donosila znacajne politicke poene. Ali jedna od posljedica rascijepa u DPS, bila je da su mitropolit i SPC djelimicno potisnuti iz centra politickih doga|anja.

Sada je, pretpraznickom trgovinom, narucenom mirotvorcu na tanjiru ponudjena jos jedna politicka sansa. Amfilohije je odmah namjerio da je iskoristi. Pred okupljenim gradjanima, na platou ispred crkve sv. Djordje on je bio jedini govornik, uprkos razocarenju onih koji su ocekivali da im se obrati Momir Bulatovic. "Da u ovom vremenu budemo jedno i zajedno, da ne dopustimo da se ostvari stara izreka 'velikasi, proklete im duse, na komade razdrobise carstvo'", rekao je mitropolit u novogodisnjem blagodarenju.

Ali da ne bi bilo sumnje u to na koje zajednistvo misli, obecao je da ce "srpski vitezovi sacuvati Kosovo". Mozda ima razloga, samo se valja podsetiti: to je ona ista prevrtljiva rijec koja se valjala po Vukovaru, ka Dubrovniku, po Bosni...

Ali, za sada je "spasavanje" Crne Gore, u reziji Bulatoviceve partije izbjegnuto. Cinjenica je da, upkos oseznih priprema, SNP vise nema snage da angazuje velike mase koje ce se valjati ulicama. Zato ce u narednom periodu Momir Bulatovic morati oprezno da razmisli: da li ce veliki gazda u Beogradu biti zadovoljan sa svojim momcima u Crnoj Gori. Ili ce, mozda, sljedeci Milosevicev potez biti "pustanje niz vodu Bulatovica" i kompromis sa Djukanovicem? O tome je vec pocelo da se nagadja u ovdasnjoj stampi, cak je i bilo informacija "iz pouzdanih izvora" da je Djukanovicu vec nudjena nagodba. Navodno, DPS-u je ponudjeno mjesto premijera i nekoliko ministara, ali uz uslov da sadasnja crnogorska delegacija u Vijecu republika zadrzi sest poslanika SNP. Racunica saveznog predsjednika je jasna: pokazao bi se velikodusan i kooperativan, a tako bi i splasnuli pritisci medjunarodne zajednice prema njemu. Opet, zahvaljujuci poslanivima SNP-a nova Vlda bila bi lako oboriva i Milosevic bi de facto ostao suvereni gospodar SRJ.

Ova ponuda je, kako se saznaje, od strane DPS odbijena. No, valja se zapitati: da li su to prvi znaci Miloseviceve slabosti odnosno dokaz da se Crna Gora vise ne moze disciplinovati prostim podizanjem dikatorovog "malog prsta"?

Goran VUJOVIC /AIM, Podgorica/