KOLAPS KARLOVCA

AIM, ZAGREB, 13.1.1999. Kada je, pocetkom sijecnja, na koljena bacena karlovacka industrija mlijeka (KIM) - dotadasnji privredni ponos Karlovca i Korduna i najvece prehrambeno poduzece u regiji - mnogi su Karlovcani, napokon, shvatili da je vrijeme za uzbunu. Skoro decenijska vlast HDZ-a koja je u tom gradu i zupaniji gotovo neprikosnovena, uspjela je, naime, razoriti gotovo sve privredne subjekte koje je razoriti mogla. S vise od 13 tisuca nezaposlenih u gradu i regiji, Karlovac, bivsi industrijski centar na razini Jugoslavije, danas je postao gradom nezaposlenih, prognanika i izbjeglica, malih obrtnika i sitnih trgovaca, u kojemu je najvaznije postalo pitanje golog opstanka. U nizu na slican nacin upropastenih industrijskih centara - po prilici jednako tako razorene su i privrede Splita i Sibenika - Karlovac je zadnja, a mozda i najdrasticnija stanica. Splitu i Sibeniku uvijek, naime, nakon kolapsa industrije preostaje nada u razvoj turizma, te uz njega vezan razvoj poljoprivrede, prehrambene i slicnih industrija. Centar Korduna tih sansi nema, jer je tradicionalno usmjeren na industriju.

Karlovacka industrija mlijeka bila je jedna od zadnjih velikih, zdravih tvrtki u gradu. Do prosle godine vlasnistvo nad KIM-om dijelili su mali dionicari i Hrvatski fond za privatizaciju. KIM je prikupljao mlijeko od 3700 individualnih kooperanata iz cijele regije, plasirajuci svoje mlijecne proizvode na podrucje Karlovca, Rijeke i Kvarnera, u dijelu Dalmacije i na podrucju Zagreba. Tvrtka je razvijana godinama i ni najveci pesimisti nisu mogli zamisliti njezin krah. No, prosle je godine, oko na nju bacio sverazarajuci virus hrvatske privrede, tajkun po imenu Miroslav Kutle. Rijec je o Tudjmanovu favoritu u koncepciji predavanja bivse socijalisticke privrede u ruke 200 ljudi.

Miroslav Kutle dobio je, prakticki na poklon, od drzave vise od 170 poduzeca - prema zadnjim poznatim statistikama - a prema rijecima novog direktora njegova carstva, Globus grupe, Amerikanca Briana Berryja, u Kutlinim se rukama nasla imovina vrijedna preko 20 milijardi njemackih maraka. Zna li se da je u Hrvatskoj do sada privatizirana imovina vrijedna oko 22 milijarde maraka, proizlazi da je Kutle dobio 90,9 posto u Hrvatskoj privatizirane imovine!

Njegov je sistem, koji je sam usporedio sistemom voznje bicikla, bio otprilike ovaj, Kutle bi "kupio" najprije jednu tvrtku; potom bi je otplacivao njenim novcem a u ime vlasnistva nad njom uzimao bi kredite kojima je kupovao nove tvrtke. Rijec je, zapravo, o jednoj vrsti financijskog inzenjeringa, jer je u sustavu uvijek bio prisutan manjak zdravog novca, i ta ce sistemska greska kad tad morati rezultirati slomom cijeloga Kutlinog carstva. Pred kraj toga puta - ovaj tjedan najavljena je i krivicna prijava protiv Kutle, a Hrvatska televizija pokrenula je kampanju protiv njega, sto je najbolji znak da ce ga partijski vrh ipak zrtvovati kako bi sebi osvjetlao obraz - nastradala je tako i Karlovacka industrija mlijeka. No, prije toga zrtvovani su ipak njeni radnici. Na ime vlasnistva nad tom tvrtkom (a ono iznosi oko 25 posto) Kutle je, naime, digao kredite koje nije mogao otplacivati, pa su isplacivani iz dohotka KIM-a, koji je prestao placati svoje kooperante, a oni su, svih 3700 nakon par mjeseci cekanja, kolektivno presli konkurentskoj tvrtki Vindija iz Varzdina. KIM je tako, pocetkom ovoga tjedna, privremeno zatvoren, dok se za njega ne nadje rjesenje. KIM, na zalost Karlovcana, nije izdvojen problem. Stovise, unistenje ove tvrtke postalo je obrascem ruiniranja Karlovca, a cini se, i Hrvatske uopce.

Karlovac je "poharan tajkunima" i pretvoren u "geto gladnih radnika", izjavio je nitko drugi do karlovacki dogradonacelnik Marko Maric, prepoznavsi u karlovackom "kutleraju" opasnost za vlastite stranacke interese, a u najezdi tajkuna konkurenciju za male obrtnike Karlovca kojima i sam pripada. Opasnost je dobro dijagnosticirana, ali je pitanje nije li to ucinjeno prekasno. Osim KIM-a, bezbroj je slicnih primjera: Karlovacku drvnu industriju kupio je svojedobno tajkun Josip Gucic, koji je dobio puna skladista proizvoda i poluproizvoda, a iza sebe ostavio pustos te temeljito unisteno poduzece vratio drzavi. Poduzece Vunateks preuzeo je jedan nepoznati poduzetnik kojega zbog primijenjenog recepta takodjer mozemo nazvati tajkunom. Nove strojeve prodao je za cijenu par puta vecu od vrijednosti za koju je kupio poduzece, otpustio potom radnike, a sada u hali prodaje talijanski namjestaj. Na zagonetan nacin Miroslav Kutle se, kazu Karlovcani, domogao i gradske trznice. Osobina gradskih trznica posvuda je - zna se - ista: mjesta na standovima iznajmljuju se za velik, gotovinski iznos. A to je ono sto Kutle najvise voli. Kako ce zavrsiti ta prica, jos nije jasno. Jednog od najvrednijih dijelova bivse Jugoturbine, Tvornicu plinskih turbina, kupio je Slavko Canjuga, brat legendarnog Zlatka: rijec je o firmi koja je, navodno, imala nekoliko milijuna dolara potrazivanja sa stranih trzista, u vrijeme kad je preuzeta. Danas je i njena sudbina neizvjesna: place kasne tri mjeseca. Jedna od rijetkih solidnih tvrtki u gradu - Poljoprivredni kombinat PPK - zapeo je za oko Kutli i Lijanovicima, ali do njega ovi tajkuni ipak nisu uspjeli doci. Poznata Pivovara - koju je na Tudjmanovu naredbu kupio cileanski milijuner hrvatskog porijekla Andronik Luksic, jedini je izuzetak nakon tajkunskih take-overa. No, ni Pivovara nije podigla place zadnje tri godine, iako produktivnost neprestano raste. Ali, tko bi se jos usudio zaliti na to u okolnostima karlovackog opceg fijaska?

U vecini tvrtki koje su tajkuni preuzeli, place menadzera, ipak, iznose i preko 20 tisuca kuna. I prije tajkunske najezde karlovacko je gospodarstvo bilo na koljenima. Ono se prvi puta naslo pred slomom rasturanjem Jugoturbine i nestankom istocnog, sovjetskog trzista. "Do 1990. godine Jugoturbinin bazen brojio je 12 000 ljudi", kaze Dragutin Vuljanic, koordinator zupanijskog sindikata metalaca pri SSSH. "Danas, u metalskoj bransi ima jedva nekih 2500 ljudi. To je dio opceg sloma metalske industrije u Hrvatskoj, u kojoj je te godine bilo 187 tisuca zaposlenih a danas ih je izmedju 60 i 70 tisuca. Situacija u Karlovcu drasticnija je utoliko sto je ovaj grad bio najvise vezan upravo na tu granu". U cijeloj regiji Karlovac-Sisak, u 25 trgovackih drustava, zaposleno je svega 7098 metalaca, kaze on. Od toga, 17 posto radnika ne prima placu, a u sedam drustava placa izostaje mjesecima. "Jugoturbina je kompletna propala, ili je od nje ostalo jako malo". Poduzece je podijeljeno na bivse OUR-e koji su svedeni na obrtnicke radionice. "Jugoturbina je vec 1955. izvozila turbine u Indiju, a njeni magistri i inzenjeri danas prodaju hulahopke na placu", tvrdi jedan karlovacki novinar. Karlovac nije vise industrijski grad sto je nekad bio, niti trgovacki, vec grad tranzita, a niti to uskoro nece biti jer ga svi zaobilaze zbog poznatih prometnih zagusenja.

Evo jos jedne razmjerno povrsne ali ilustrativne slike o stanju gradske privrede: tvrtka Adriadiesel prosle je godine izgubila licencu za proizvodjenje Sulzerovih motora sto ju je dovelo na rub sloma ali ju je spasila narudzba M.A.N.-a i donacija vlade od 7,9 milijuna kuna bez koje tvrtka sigurno ne bi prezivjela; direktor Tvornice kliznih lezajeva Stjepan Prahovic tvrdi da je njegovoj tvrtki veca proizvodnja samo povecala nelikvidnost. Poduzece Termix dovela je u nezavidnu situaciju drzava, s neplacanjem racuna. Adria Detroit, takodjer proizvodjac hladnjaka za motore, izvozenih u Ameriku, ostao je bez 90 posto narudzbi od americkog partnera, direktor Zitoprerade Bozidar Blauhorn prosle godine postigao je, kako kaze, poslovne rezultate ispod ocekivanja: njegovu je tvrtku zagusila "razarajuca nelikvidnost" sa sansama da se "svi zajedno uskoro nadjemo u nesagledivo teskoj situaciji". Karlovacka industrija obuce (KIO) otpustila je 172 djelatnika - direktor KIO, Damir Furdek, tvrdi da je i brojka od 600 radnika koji ce ostati - prevelika. Oglasena je prodaja i ove tvornice, pa jos 600 Karlovcana i Karlovcanki ima egzaktan razlog za strah.

Postoji jos nesto gore od sadasnje situacije, a to je beznadje. "U Karlovcu je samo jedna stvar gora od hadezeove vlasti. To je opozicija", kaze jedan nas sugovornik, izvrstan poznavatelj politickih prilika u gradu. "A karlovacki HDZ je, bez ozbiljne konkurencije, najgori u drzavi. Odavde nije kooptiran prakticki ni jedan ozbiljniji hadezeovac na razini drzave, niti se lokalni HDZ trudi cak ni ono sto ta stranka u drzavi pokusava. Privuci dio inteligencije radi jacanja svoga legitimeta. Karlovacki HDZ svodi se na nekoliko frakcija koje se, prakticki, bave samo jednoj stvari: jedni druge istjeruju iz stranke. Nekolicini hadezeovaca u tim su borbama stradale, od mina, cak i kuce ili vikendice. Jedini, pak, dosljedni oporbenjak je Stjepan Klobucar, iz Paragina HSP-a. Ivan Stajduhar, bivsi sef policije, danas je esdepeovac iako je u vrijeme dok je on bio na vlasti sruseno uvjerljivo najvise srpskih kuca... Zbog svega u Karlovcu su promjene nemoguce, jer nema ozbiljnih politicara".

BORIS RASETA