INFORMATIVNA TISINA SE SIRI HRVATSKOM

AIM, ZAGREB, 12.1.1999. Tridesetak novinara informativnog programa, koji su donedavno radili na dvije radijske i jednoj televizijskoj stanici, danas je u potrazi za poslom. Petnaestak novinara Radija 101 koji su napustili radio nakon unutarnjih sukoba, desetak novinara Obiteljskog radija koji su dali otkaze nakon drasticnog smanjenja informativnog programa, te kompletna informativna redakcija producentske kuce TV Mreza koja je ostala bez posla nakon ukidanja informativnog programa - samo su zagrebacka "sekcija nezaposlenih" koja se svakodnevno povecava zbog djelomicnog ili potpunog ukidanja informativnog programa na lokalnim radijskim i televizijskim stanicama u Hrvatskoj. No, nista bolja nije niti situacija u ostalim gradovima.

Desetak lokalnih, i uvjetno nazvanih privatnih televizijskih stanica koje djeluju u Hrvatskoj, do danas nije uspjelo ustanoviti iole relevantniji informativni program. Uz jeftine uvozne sapunske serije i pokoji razgovor s lokalnim politicarom, njihov program - ili bar onaj dio koji se smatra informativnim - uglavnom se bavi gradskim komunalijama i cijenama povrca na lokalnim trznicama. Jedino je TV Mreza pokusala stvoriti svoje vlastite vijesti, koje je kao producentska kuca prodavala skoro svim lokalnim televizijama. No, bliskost vlasnika TV Mreze Miroslava Kutle s vladajucim HDZ-om uvjetovala je i kadrovsku namjestaljku u kojoj je vodece mjesto u upravljanju TV Mrezom dobio Vinko Grubisic, autor plana o medijskoj prevlasti i strateskom preuzimanju medija od strane HDZ-a.

Vijesti, koje je Mreza emitirala tri puta dnevno, uistinu su se razlikovale od onoga sto svakodnevno emitira drzavna Hrvatska televizija, ali vise po tehnici rada no po samom sadrzaju. Zbog velikih dugova, Miroslav Kutle prodao je Mrezu vlasniku najveceg medijskog poduzeca u Hrvatskoj, Ninoslavu Pavicu. Umjesto da Mreza nastavi s radom i pocne svoje vijesti pretvarati u ozbiljan posao, dogodilo se suprotno - pritisnut dugovima, Pavic je odustao od daljnjeg odrzavanja redakcije i ukinuo vijesti. Lokalne televizije tim su ostale bez jedinih vijesti koje su imale, a novinari informativnog programa TV Mreze nasli se na ulici, nadajuci se da ce im biti isplaceni barem honorari i place za onoliko mjeseci koliko ih nisu dobivali. Saga o mogucem informativnom programu koji bi konkurirao drzavnoj televiziji time je okoncana takorekuc i prije no sto je pocela, a eventualni privatni televizijski kanal koji bi pokrivao cijelu Hrvatsku ne ocekuje se prije 2002. godine, ali i to pod uvjetom da sadasnja vlast ne pretvori nedavno raspisani natjecaj u jos jednu manipulaciju kojom bi netko blizak HDZ-u zavladao i tim programom.

Na svaki prigovor koji zapad upucuje Hrvatskoj zbog neslobode medija, odgovor aktualne vlasti je da u Hrvatskoj postoji "vise od stotinu privatnih radijskih postaja koje neometano djeluju". No, zbog velikih poreznih davanja, nevjerojatno skupih koncesija i niza drugih neizbjeznih opterecenja, najveci dio tih radija pretvoren je u diskoteke u eteru. U siromasnoj privredi kakva je Hrvatska, nema dovoljno tvrtki koje bi mogle izdvojiti iole znacajniji iznos za ekonomsku proagandu, cime je taj, u biti jedini vazan izvor politicke neovisnosti u informativnom programu, potpuno odsjecen. Situacija je dovedena do paradoksa - da bi radio financijski opstao, odnosno dobio reklame tvrtki koje imaju novaca - a to su uglavnom one drzavne pod kontrolom HDZ-a, uvjet je da ne emitira informativni program, a ukoliko i ima program uvjet je da nema (mnogo) informacija o stanju u Hrvatskoj. Tako se samo u Zagrebu na desetak radijskih stanica moze saznati sve o impeacmentu americkog predsjendika, o uvodjenju eura, o stanju u Iraku ili na Kosovu, ali ne i sto se dogadja u hrvatskom parlamentu, udaljenom tek nekoliko stotina metara od radija.

Slucaj Radija O.K. s otoka Krka jedan je od primjera kako se tzv. dokapitalizacijom moze disciplinirati nepocudni medij. Dotadasnjih sest osnivaca naglo su povecali svoje osnivacke uloge, a pozivu na ulaganje novca te stjecanju prava glasa u skupstini drustva odazvalo se jos nekoliko krckih opcina u kojima je HDZ na vlasti, ili krckih tvrtki kojima upravljaju hadezeovci. Radio O.K., koji je do tada izbjegavao pritiske HDZ-a, ali i opozicijske koalicije Obitelj koja vlada u primorsko-goranskoj zupaniji, od siromaha je naglo postao bogat, ali bogatstvo je donijelo i prevlast u korist HDZ-a u skupstini drustva. Rezultat je bila smjena glavnog urednika, odlazak brojnih novinara s radija, te velik pad slusanosti, pogotovo zbog gubitka kvalitete u informativnom programu.

Jos gora je situacija u karlovackoj zupaniji. Od pet radijskih postaja, koliko ih je bilo, prezivjele su svega dvije. Prvi je pao Radio Ozalj - zbog financijske krize u kojoj su novinari bili prvi kojima nisu isplaceni dohoci i honorari. Radio Slunj zatvoren je prije sest mjeseci takodjer zbog nedostatka financija. Jedini tko je ispunjavao svoje obaveze bio je Grad Slunj, koji ima cetvrtinu vlasnistva. Radio Duga Resa prestala je s emitiranjem odmah po povratku HDZ-a na vlast u ovaj grad. Postoje planovi o njegovom ozivljavanju, cemu se svi nadaju, a nadasve zbog cinjenice da ga je osnovala 127. dugoreska brigada, ali da je unatoc tome imao vrlo otvoren program. Osim Radio Karlovca, kojemu je direktor ujedno i clan gradskog odbora HDZ-a, na podrucju zupanije djeluje jos Radio Ogulin, na kojem se zadnjih dana skandalozno smjenjuju urednici i micu novinari. Prije tri godine na mjesto direktora Radio Ogulina dosao je Josip Drensek, koji je zaposlenima na radiju odmah osporio suvlasnistvo, navevsi neuplacivanje njihovih udjela kao razlog takvoj odluci. Nakon sudkih rjesenja, zaposlenima su vracena osnivacka prava, a Drnsek je u medjuvremenu podnio ostavku, dok je na njegovo mjesto dosao donedavni vlasnik - krojackog salona. U informativnom programu sada rade direktorovi rodjaci, a neki od djelatnika svoje su ostavke davali direktno u eter. Vrijedi spomenuti da osim donedavno zaposlenih, vlasnistvo nad radijem dijele tri opcine i Grad Ogulin, a jedan od suvlasnika je i Zupni ured u Ogulinu, koji ima petinu vlasnistva.

Osim sukoba na Radiju 101, i drugi zagrebacki radio koji je imao samostalan informativni program, Obiteljski radio, potresaju ostavke. Robert Tomljenovic, urednik Informativnog programa na Obiteljskom radiju, podnio je ostavku nakon sto je na radiju prihvacena nova koncepcija programa. U tim je promjenama najlosije prosao upravo informativni program - ukinute su glavne vijesti u 17 sati, dok su za posljednje vijesti tokom dana predvidjene one u 16 sati "i to ne duze od deset minuta". U novoj je programskoj shemi predvidjeno vise mjesta za glazbu i "direktna javljanja u program". Ideja o novoj shemi ukljucivala je i spajanje Informativnog programa s redakcijom Aktualnih tema, koje bi time dobila "puno vece znacenje". Ponukani ostavkom urednika, radio su napustili i svi novinari informativnog programa. Cijeli je slucaj medijski solidno popracen, a jedino sto je negirano u mnogim napisima jest da je Kutle vecinski vlasnik radija. Kako vazeci Zakon o telekomunikacijama ionako ne dozvoljava da jedna (pravna ili fizicka) osoba ima vise od 25 posto vlasnistva, na raznim su mjestima pronadjene nebrojene mogucnosti da se to izigra. Primjerice, vlasnici Radio Novske su Grad, komunalno poduzece (koje je osnovao grad), zatim Djecji vrtic (koji je takodjer osnovao grad) i zaposleni, koje je postavila gradska uprava. U tom slucaju, potpuno je nevazno i je li Kutle vecinski vlasnik, vec je dovoljno da bude samo suvlasnik, i da cijeli radio nepovratno oslabi, odnosno unisti, kako je to napravio i s mnogim drugim medijima u koje je dirnuo.

Uz navedene primjere, vrijedi spomenuti i propast nekada vrlo slusanog radija Velika Gorica, smjenjivanje glavnog urednika Radio Koprivnice, drastican pad slusanosti kutinske Radio Moslavine nakon sto je HDZ uz pomoc HSP-a dobio vlast u gradu, zatim odlazak ljudi sa zagrebackog radija Plavi 9, sukob suvlasnika Radio Labina, proljetosnje smjene na nekolicini postaja u Slavoniji, svadja na dubrovackom radiju Libertas i oko njegove opreme nakon izbijanja afere Dubrovacka banka, te radijska prevlast Tudjmanovog necaka po Istri - i dobit ce se prava slika bijednog mozaika navodne pluraliziranosti elektronickih medija u Hrvatskoj. Ocigledno je da sve cesce spominjanje izbora, na kojima se ocekuje definitivan poraz HDZ-a, tjera ovu stranku da svim raspolozivim sredstvima preuzme kontrolu i nad ono malo medija koji su tokom ovih devet godina uspjeli ostati nezavisni, a unistavanje informativnog programa prva je od aktivnosti koje slijede nakon toga. Ostaje tek za vidjeti koliko ce to HDZ-u pomoci, makar i u djelomicnom ocuvanju vlasti.

MILIVOJ DjILAS