PEDAGOGIJA MRZNJE

Usaglasavanje udzbenika u BiH

Banjaluka, 11. januar 1999. (AIM)

Da nije bila proglasena godinom povratka izbjeglica,

1. bi sa vise prava mogla ponijeti epitet godine borbe protiv mrznje. Nakon 'disciplinovanja' medija, iz kojih su uspjesno odstranjeni uvredljivi pojmovi, iz Kancelarije Visokog predstavnika stigla je pocetkom godine inicijativa da se pokrene identicna procedura ciscenja skolskih udzbenika. Ona je podrazumijevala analizu skolskih udzbenikau sva tri obrazovna sistema u BiH (srpski, bosnjacki i hrvatski), nakon cega bi uslijedilo usaglasavanje i uklanjanje uvredljivih sadrzaja i sadrzaja koji podsticu mrznju i netoleranciju.

Prema prijedlogu OHR-a, posao revizije svih udzbenika trebao je biti zavrsen do pocetka skolske 98/99 godine. Kao okvirni rok bio je predvidjen 22. jun prosle godine. U javnosti RS posao je od strane dijela nacionalistickih stranaka predstavljan kao stvaranje jedinstvenih udzbenika na nivou BiH, sto je Nenad Suzic, ministar prosvjete u vladi RS, morao da demantuje u vise navrata.

Za obiman posao analize udzbenika formirane su nacionalne grupe eksperata koje su trebale da analiziraju 'tudje' udzbenike, idetifikuju sporne sadrzaje i predloze rjesenja. Najveci dio udzbenika je razmijenjen i oko 70 posto posla bilo je uradjeno u prvoj polovini prosle godine. Pocetkom avgusta (12. i 13.) uslijedio je prvi i do sada jedini sastanak eksperata u Neumu. U izvjestaju sa sastanka stoji da se "rad timova odvijao u atmosferi medjusobnog uvazavanja i u korektnom i naucno strucnom tonu".

"Pregledani udzbenici razvrstani su u cetiri grupe: udzbenike bez uvredljivog sadrzaja, udzbenike u kojima je identifikovan uvredljiv sadrzaj ali su se ekspereti usaglasili oko njegovog uklanjanja, udzbenici sa uvredljivim sadrzajem oko cijeg uklanjanja nije postignuta saglasnost i udzbenici sa uvredljivim sadrzajem koji se odnose na jednu stranu i koji su ostavljeni za dalju ekspertizu Nezavisnoj ekspertskoj grupi", objasnjava rezultate susreta u Neumu dr Dragoljub Krneta, direktor Pedagoskog zavoda RS.

S obzirom na metodologiju rada, ocjena udzbenika koji se koriste u obrazovnom sistemu RS nalazi se u izvjestajima bosnjackih i hrvatskih eksperata. Krneta tvrdi da ni u jednom udzbeniku koji se koristi u RS nisu nadjeni uvredljivi sadrzaji, ali je bilo primjedbi i prigovora na dodatke udzbenicima istorije i geografije. Najvise primjedbe i prigovori odnosilo se na vjeronauku u skolama, previse pravoslavlja i rad po udzbenicima iz Srbije.

Ranko Pejic, clan ekspertskog tima RS za istoriju, tvrdi da su najsporniji udzbenici ove grupe predmeta. "Mnoge istorijske cinjenice dobile su u udzbenicima Federacije BiH politicke konotacije. Prvi i Drugi srpski ustanak u udzbeniku za 7. razred prikazuje se kao protjerivanje Muslimana i unistavanje njihovih tragova. Gotovo je potpuno neprihvatljiv i udzbenik za 8. razred. Za Kraljevinu Jugoslaviju se kaze da je nametnuta od srpske vojske. Drugi svjetski rat se prikazuje kao procentualno najvece stradanje Muslimana u borbi protiv fasizma, a poslijeratni period kao ukidanje njihovih vjerskih prava. Sve ove teze razradjuju se u udzbenicima istorije za srednje skole", kaze Pejic. Kao najdrasticniji primjer mrznje i uvredljivosti Pejic navodi udzbenik Poznavanje drustva za 4. razred osnovne skole u kome se pod odrednicom 'Nasa domovina' donose fotografije ubijenih sa potpisom 'srpsko-crnogorski i cetnicki zlocini'. Na strani 20, uz tekst 'Cetnici i ustase rame uz rame protiv Bosnjaka' stoji fotografija bebe sa amputiranom nogom i potpisom 'Beba - zrtva agresorskih zlocinaca'. Opisujuci 'cetnicka ubijanja' autor navodi da su stanovnici citavih sela zatvarani u dzamije, skole i druge zatvorene prostore i paljeni. "U jednom satu, kaze se, nestajale su stotine, pa i hiljade ljudi". Pejic kaze da je postignuta saglasnost da se ovaj udzbenik povuce iz nastavnog programa.

Najzesca sporenja medju ekspertima u ovoj grupi vodila su se oko kvalifikacije poslednjeg rata. Srbi su smatrali da su kvalifikacije rata u udzbenicima Federacije BiH kao cina 'brutalne, barbarske agresije i sl." uvredljiv i jednostran pristup, dok su bosnjacka i hrvatska strana smatrale da su neprihvatljive kvalifikacije u udzbenicima RS da je rat bio 'vjerski, nacionalni i gradjanski'. Rjesenje za ovaj ozbiljan, problem, koji nije samo udzbenicki, nije ponudjeno, ali su se cula misljenja da uzroke i kvalifikacije rata treba prepustiti kompetentnim ekspertima i vremenskoj distanci.

Slavica Kupresanin, profesor istorije iz Banjaluke, sacinila je detaljnu analizu udzbenika istorije u Federaciji BiH. Njeni nalazi ukazuju na mnoge primjere reinterpretacije istorije, zaobilazenje naucnih cinjenica i jednostrano prikazivanje. "U udzbeniku za 6. razred kaze se da genocid nad Bosnjacima zapocinje Velikim beckim ratom 1683-99 godine. Kao prvi genocid navodi se 1689 godina kada je austrijska vojska osvojila Liku i Krbavu. Takodje se tvrdi da je u narednim stoljecima nad Bosnjacima izvrseno jos devet genocida", objasnjava nenaucni pristup istorijskim dogadjajima profesorica Kupresanin. Isticuci da su mnogi vazni dogadjaji iz srpske istorije povrsno i jednostrano prikazani, profesorica Kupresanin navodi poglavlje 'Bune i ustanci Srba' iz udzbenika za 7. razred u kome se kaze da su "mir i samoupravu Srbi iskoristili za jacanje trgovine sa Austrijom pa je tako nastala domaca gradjanska klasa, poznata kao 'marvena burzoazija'". "Da li se bas morao upotrijebiti izraz 'marvena burzoazija'?, pita se Kupresanin.

Mr Svetozar Licina, clan ekspertskog tima RS za jezik i knjizevnost, tvrdi da je u pregledanim citankama i udzbenicima gramatike pronadjeno mnogo mrznje i netrpeljivosti i kod Bosnjaka i kod Hrvata. "Bosnjacima smeta sto koristimo udzbenike iz Srbije. Smeta im ekavica. Smetaju im odredjeni tekstovi, ne zbog uvreda, nego sto su nastali u vremenu kad se spominju Turci. Smeta im sto imamo u programu epske pjesme Pocetak bune protiv dahija i Oranje Kraljevica Marka, ili sto smo uvrstili Andricevu Pricu o kmetu Simanu, koja njih, toboze, duboko vrijedja", objasnjava nesporazume Licina. Napominjuci da posao ekspertske grupe nije da mijenja sadrzaje, Licina insisistira da je neophodno postovati istorijski i naucni kontekst. Po njemu, za Srbe je sporan pojam Bosanski jezik. "Mi ne osporavamo da Bosnjaci mogu imati svoj jezik ako to zele. On se moze zvati samo Bosnjacki, a nikako Bosanski. To nije jezik Srba", kaze Licina, iznoseci niz primjedbi na izbor i interpretaciju tekstova, kao i zastupljenost srpskih knjizevnika u nastavnim programima. Licina kao primjer navodi neraspolozenje prema Andricu, koji je predstavljen manje poznatom prozom i za koga u 'Biljesci o piscu' pise da je "opterecen forsiranom 'turkofobijom', kosovskim (srpskim) kompleksom, historijom skinutom sa gusala... i opterecenik razlicitim naslijedjenim ili forsiranim zabludama".

Posto Srbi u nastavnim programima koriste udzbenike iz Srbije, a Hrvati udzbenike iz Hrvatske, Bosnjaci su trazili njihovo povlacenje, obrazlazuci to nemogucnoscu uticanja na njihove sadrzaje. Ovi su to odbacili, tvrdeci da je obrazovanje u nadleznosti entiteta i nacionalnih zajednica.

Dr Dragoljub Krneta, socijalni psiholog, upozorava na ogromnu stetnost mrznje i uvredljivih sadrzaja koji se serviraju djeci skolskog uzrasta. "Krajnje je nehumano i neprimjereno modernoj civilizaciji vaspitavati mlade na sadrzajima koji nose nehumane poruke i ljudsku destruktivnost. Efekti toga su negativne emocije, jacanje etnicke distance i izbjegavanje komunikacije. Dugorocno to vodi formiranju negativnih stereotipa i animoziteta koji ponovo vode u agresivno, neprijateljsko i destruktivno djelovanje", kaze Krneta.

Dvanaest stranica izvjestaja sa neumskog sastanka eksperata sadrzi mnostvo spornih sadrzaja oko kojih nije bilo saglasnosti. Sporni saldo bice mnogo vece kada se pregleda i ostatak od oko 30 posto, uglavnom srednjeskolskih udzbenika. Problem je sto se sporni sadrzaji odnose uglavnom na naucnu verifikaciju istorijskih licnosti i dogadjaja, kao i na literarnu i estetsku vrijednost knjizevnih djela. Eksperti se nadaju da ce najveci dio posla prijeci u ruke Nezavisne ekspertske grupe, koja ce morati da arbitrira u takvim slucajevima, a u kojoj bi se trebali naci po jedan predstavnik entiteta, Savjeta Evrope, UNESKO-a i OHR-a.

Branko Peric (AIM)