Ispipavanje pulsa

aim/pod/pubs/zi

MOGU LI CRNOGORSKE VLASTI I SRPSKA OPOZICIJA ZAJEDNO NA IZBORE

TXT: Na inicijativu Narodne stranke, u Podgorici je, krajem prosle nedjelje, odrzan sastanak lidera koalicije "Da zivimo bolje" i predstavnika srpskog opozicionog bloka u formiranju, koji istupa pod obecavajucim nazivom - Savez za promene.

Tako je, nakon visemjesecnih najava, crnogorska vladajuca koalicija konacno napravila prvi konkretan korak u potrazi za politickim snagama iz Srbije, sa kojima ce krenuti u obecanu demokratizaciju SRJ. Inicijativa "narodnjaka" motivisana je "pokusajem da se objedine demokratske snage u SRJ", potvrdio je predsjednik ove partije i potpredsjednik crnogorske Vlade Novak Kilibarda.

Plan je podrazumijevao da na "preliminarnom" sastanku pocne rad na utvrdjivanju zajednicke platforme koja bi omogucila zajednicki izborni nastup srpskih i crnogorskih "demokrata i reformista" na saveznim izborima, cije je odrzavanje, smatraju u oba bloka, neminovno jos u toku ove godine. No, poslovicno oprezni Kilibarda precizirao je da sa delegacijom Saveza za promjene treba razgovarati i o "izvodjenju racuna izmedu federalnih jedinica na cist teren". Ipak, sudeci makar prema prvim izjavama ucesnika, sastanak u Podgorici imao je pozitivan rezultat, te je otvorio vrata daljim razgovorima o eventualnoj saradnji.

Najhrabriji je, u komentarima uprilicenog susreta, bio Miodrag Vukovic, predsjednik IzvrÜnog odbora DPS. "Vodeci racuna o ustavnim ogranicenjima, prelazimo na aktivnu agresiju u saveznoj drzavi", precizirao je Vukovic podsjecajuci da je Crna Gora u prosloj godini "vrsila samo pasivan otpor politickoj destrukciji koja rusi ustavni poredak Jugoslavije". Vukovicevu konstataciju da "Srbija mora sama sebi pomoci" sa optimizmom je docekao Zoran Djindic. On je ocijenio da '99. godina "mora biti godina politicke pobune" u kojoj ce gradjani Srbije "uspeti da eliminisu otrov" koji im je Milosevic "ubrizgao pre deset godina"."Nase udruzivanje ce odgovoriti na pitanje politicke alternative, a prvi nas korak bice postizanje konsenzusa sta nas ocekuje posle promena. Ljudi moraju biti spremni da stanu iza nas i rizikuju i tu bedu koju nose sa sobom", porucio je predsjednik DS, ocito pripravan da nastavi slavlje zapoceto u junu prosle godine, nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. ("Pobedismo!").

Ni ostali clanovi beogradske delegacije nijesu krili ubjedjenje da je pred Srbijom "godina promjena". Tako je nekadasnji savezni premijer Milan Panic ustvrdio da "svi u Srbiji to hoce", uvjeren da ce se promjene "zaista ovoga puta desiti".

Dotle su iz opreznijeg dijela vladajuceg crnogorskog "tabora" stizale uglavnom pokroviteljsko - utjesne izjave. Poput misljenja Ranka Krivokapica, potpredsjednika SDP: "Srbija ima sanse za to. Samo treba da pokaze dobru volju kao sto je to ucinila Crna Gora".

Naravno, proklamovani optimizam celnika ujedinjenog dijela srpske opozicije nije tesko objasniti. Mogucnost da za saveznika dobiju harizmaticnog crnogorskog predsjednika Mila Djukanovica, jednog od rijetkih ovdasnjih politicara koji je iz sukoba sa Milosevicem izasao kao pobjednik, sigurno prija Panicu, Djindicu, Obradovicu, Covicu i njihovim sljedbenicima. Uz to, izvjesnu nadu u uspijeh celnicima Saveza za promjene uliva i cinjenica da se Milosevicev rezim sve nervoznije suocava sa narastujucim politickim i ekonomskim problemima. A, na kraju krajeva, oni i nemaju neki veliki izbor: udruzeni ipak su jaci.

Zato je mnogo teze cijeniti motive koji celnike vladajuce crnogorske Koalicije navode da, makar javno govore, o mogucnostima zajednickog izbornog nastupa sa srpskom, uglavnom, vanparlamentarnom opozicijom. Jasno je da je ovim potezom crnogorska vlast dobila znacajan "projugoslovenski" plus. I to u, za njih, pravom trenutku - u jeku priprema "svecarskih" mitinga pristalica SNP ciji su lideri dodatno podizali temperaturu upornim insistiranjem na "separatizmu", "antisrpstvu" i "antijugoslovenstvu" vladajuce koalicije.

Ali, i samo saznanje da su predstavnici DPS, NS i SDP vodili odvojene razgovore sa gostima iz Beograda, podsjeca da medju njima postoje barem dva, ako ne i sva tri, razlicita vidjenja buducnosti SRJ i perspektiva Crne Gore u njoj. Uostalom, da se napraviti poredjenje.

Covjek sa najvise iskustva u, uglavnom uzaludnim, pokusajima da se organizuje zajednicki nastup politickih takmaca iz Crne Gore i Srbije - Novak Kilibarda - konstatovao je poslije susreta u Vili "Gorica" da je "na pomolu renesansa demokratskih snaga u Srbiji, koja ce dovesti u red odnose federalnih cinilaca, posebno odnos Crne Gore sa federaciom". Kilibardino iscekivanje "renesanse" nije sprijecilo njegovog koalicionog partnera Zarka Rakcevica da podsjeti kako "SDP drugacije vidi drzavne odnose Srbije i Crne Gore". Ispostavilo se da je Rakcevic iskoristio sastanak kako bi beogradske goste detaljnije upoznao sa partijskim projektom konfederalizacije postojece srpsko-crnogorske zajednice, da bi potom, ipak, zakljucio: "Dovoljno je toga sto nas spaja, a razlike o drzavno-pravnom statusu neka ostanu medju nama".

"Na situaciju u okruzenju mozemo uticati samo onoliko koliko stvarno mozemo", pomirljivo je na sve to konstatovao Miodrag Vukovic, pokusavajuci da jednom recenicom definise presjek crnogorskih zelja i mogucnosti.

Drugo ozbiljno pitanje, koje se namece samo po sebi, jeste stvarna spremnost crnogorskih vlasti da buduceg partnera potraze u Savezu o cijoj se snazi moze samo nagadjati. Mnogi su spremni da konstatuju kako je Djukanovic isuvise pragmatican politicar da bi tek tako rizikovao jednu od svojih najvaznijih politickih vrijednosti - imidz "vjecitog pobjednika". S druge strane, Djukanovic jos uvijek nije ni medju svojim sljedbenicima u potpunosti odagnao strah (ili nadu) da je kompromis sa Milosevicem, a time i trajno "cementiranje" njihove vlasti jedan od mogucih nacina rjesavanja aktuelne jugoslovenske krize.

Istina, Predsjednik Crne Gore prosle je nedjelje napravio dodatni iskorak u distanciranju od dedinjskog rezima konstatacijom da Crna Gora "ne zeli da bude ravnopravna u podjeli autokratske vlasti sa Milosevicem, jer joj to ne bi nista znacilo, vec zeli da ima pedeset odsto udjela u Jugoslaviji". Istovremeno clanovi delegacije Saveza za promjene tvrde da ih je licno Djukanovic obavijestio kako je DPS odbacila Milosevicev prijedlog da Koalicija preuzme rukovodeca mjesta u Saveznoj vladi, a da zauzvrat, Bulatoviceva SNP ostane u sastavu crnogorske delegacije u Vijecu republika.

Bilo kako bilo, u Podgorici je ucinjen prvi korak na stvaranju sirokog bloka otpora rezimu Milosevic - M. Markovic - Seselj. Mozda on nije veliki, ali je bio dovoljan da izazove ostre reakcije vladajuce oligarhije u Beogradu. Po obicaju, najbrzi je bio Vojislav Seselj. "Djukanovic u Srbiji pokusava da se osloni na najgore srpske izdajnike. Mislim da ce njegova politicka sudbina biti identicna sudbini srpskih izdajnika sa kojima zeli da sklopi savez". Zanimljivo je da je na slicnom fonu bio i Vuk Draskovic, predsjednik SPO.

Iako se niko iz garniture stvarne vlasti u Srbiji u SRJ jos uvijek nije oglasio povodom mogucnosti da se crnogorski "reformizam" useli u Srbiju, izvjesno je da se - zatalasalo. Kakvi ce biti krajnji efekti najavljene saradnje tesko je sada vidjeti. Jer, samo eventualni izbori mogu pokazati stvarne domete zajednickog nastupa crnogorskih vlasti i srpske opozicije. A kako sada stvari stoje, o njihovom raspisivanju nece odlucivati ni jedni ni drugi.

Zoran RADULOVIC /AIM, Podgorica/