UMIVANJE VLASTI

AIM, ZAGREB, 9.1.1999. Najveci hrvatski kapitalista i tajkunsko miljence Tudjmanovog HDZ- a, Miroslav Kutle, definitivno vise nije u milosti vladajuce stranke. Kako je objavilo drzavno tuzilastvo, protiv njega je pokrenut istrazni postupak zbog kaznenog djela "zlouporabe ovlastenja u gospodarskom poslovanju" pri privatizaciji ugostiteljskog poduzeca Gradski podrum. Rijec je, dakako, samo o vrhu goleme sante malverzacija koje se vec godinama u nezavisnoj stampi i u najsiroj javnosti stavljaju na dusu ovom prvaku hrvatskog raspojasanog kapitalizma.

No, Kutle bi prema onome sto mu se stavlja na teret mogao zavrsiti onkraj brave jednu do osam godina, a to bi znacilo bez ikakve dvojbe kraj ovog kapitalistickog cara. Druga je stvar s njegovom tajkunskom carevinom. Premda Kutlu sada ostro napada cak i rezimski Vjesnik, otkrivsi odjednom u njemu notornog "prodavaca magle", ozbiljno se sumnja kako je on bio samo HDZ-ov v.d. kapitalista, tj. da je bio formalni vlasnik ogromne imovine koju je nagrabio proteklih godina, a da je njen stvarni vlasnik Tudjmanova stranka. U tom smislu Kutle se sigurno ne mora bojati da ce ga sada pravosudni organi "razapeti", jer previse zna da bi bio otvoreno zrtvovan, ali vjerojatno i sam mora pristati da bude dio velike igre presvlacenja koja je pocela u HDZ-u.

Suocena sa sve vecim nezadovoljstvom javnosti ocajnom socijalnom situacijom u zemlji, izazvanom najvise bas lopovlucima u pretvorbi, Tudjmanova stranka, naime, odnedavno priznaje istocni grijeh u privatizaciji. Najjasnije je to izrekao glavni tajnik HDZ-a Drago Krpina, izjavivsi da je vladajuca stranka uvazila "kritiku naroda i poduzet ce potrebne korake da se u Hrvatskoj ostvari ideal socijalne pravde". Sada treba ocekivati ubrzavanje akcije koja je prije nekoliko tjedana pocela, a to je eutanaziranje odredjenog broja bankara i velikih privatnih poduzetnika, koji se ekskomuniciraju iz HDZ-ovog kapitalistickog carstva, i predstavljaju gradjanstvu kao navodno jedini krivci za njegovu pauperizaciju i pad na socijalno dno.

No, u HDZ-u shvacaju da nije dovoljno izdvojiti nekolicinu novobogatasa i egzemplarno ih kazniti, nego treba barem dijelom ispuniti ocekivanja javnosti kako ce biti kaznjeni i sami ljudi iz vlasti. Ovih dana uvelike se spekulira o promjenama u Vladi, koja u Tudjmanovoj piramidi vlasti predstvlja gotovo beznacajnu izvrsnu instancu, ali bi sada neki njeni clanovi mogli biti zrtvovani kao glavni krivci za strmoglave trendove u ekonomiji i u socijalnoj politici vladajucih. Nagadja se o smjenjivanju ministra gospodarstva Nenada Porgesa (koji bi o istom trosku bio kaznjen i za cesta neslaganja s celnicima Vlade), a navodno odlazi i ministar poljoprivrede Zlatko Dominikovic, izrazito neomiljen na selu, gdje HDZ tradicionalno crpi najvecu podrsku na izborima. Sto se tice ministra financija Borislava Skegre, koji je kao "otac" harackog poreza na dodanu vrijednost bez premca najomrazeniji clan Vlade, on bi, predvidja se, mogao biti maknut samo sa mjesta potpredsjednika vlade, jer je ocito prevazan kao dokazano efikasan i nesmiljeni punjac drzavnog budzeta.

No, iz drugog plana naziru se i neke mnogo vece i spektakularnije promjene, koje ce aranzeri vladajuce politike sigurno htjeti sakriti od javnosti ili im dati izmijenjeno znacenje. Tako ce pad Kutle u nemilost vjerojatno dovesti do postepene marginalizacije mocnog Ivica Pasalica, kojem je sirokobrijeski mogul bio proteze cijelo vrijeme zidanja njegovog poslovnog imperija. Uz ovo, ima i nagadjanja da bi s mjesta Ureda za nacionalnu sigurnost mogao biti maknut Ivan Jarnjak, jedan od posljednjih "liberala" u vrhu obavjestajne zajednice, a cak se spekulira i o odlasku glavnog protagoniste te struje Mate Granica, koji bi bio "unaprijedjen" tako sto bi zauzeo mjesto oboljelog predsjednika Sabora Vlatka Pavletica. Ako bi se ostvarilo ovo posljednje, sigurno bi barem do narednih parlamentarnih izbora bio odrzan hladni kurs prema Zapadu, kako bi se kod neobrazovanijeg dijela biracke populacije nadrazili sentimenti paradno-nazdravicarskog patriotizma koji je na ovom prostoru uvijek imao sjajnu prodju.

Kada se ovo plansko podgrijavanje nacionalizma u odnosima sa svijetom poveze s vec spomenutom retorikom socijalne pravde, dobiva se nesto vrlo nalik eksplozivnoj smjesi nacionalizma i socijalizma (=nacional-socijalizam), iako su ovakve paralele, ruku na srce, obicno uspjesnije jedino ako ostanu na figurativnoj razini. Ali, u svakom slucaju moze se govoriti o ciljanom okretanju HDZ-a prema egalitarnoj demagogiji krajnje desnice, uz istodobno jacanje svih poluga vlasti koje osnazuju politicku moc sefa drzave. Zanimljivo je da se neki kljucni detalji tog procesa upravo urarski poklapaju s planom svojevrsne restauracije ovog rezima, kojeg je krajem prosle godine iznijeo predavac na zagrebackom Fakultetu politickih znanosti Ante Barisic, koji je javnosti poznatiji kao nekadasnji djelatnik jugoslavenske a zatim i hrvatske tajne sluzbe, s kojom je vjerojatno i sada u sasvim solidnim odnosima.

Barisic je krajem prosle godine najavio veliku kampanju moralne obnove HDZ-a koja bi ukljucivala energicnu akciju "cistih ruku" u bankarstvu i gospodarstvu. Pri tome je vrlo precizno najavio likvidaciju nekih donedavnih bankarskih malih divova (Glumina banka), pa i ono sto se sada dogadja (pad Kutle), ili se ocekuje da ce se dogoditi (marginalizacija Ivica Pasalica). No, kljucni dio Barisiceve price je teza o navodnom puzajucem udaru sto ga provodi opozicija, koja se navodno okomila na kljucne poluge vlasti (Sabor, ciji rad sada djelomicno bojkotira), racunajuci tu i onu najkljucniju, a to je institucija predsjednika Republike. Da bi se nasao izlaz iz ekonomske i moralne krize, potrebno je zastititi tu sredisnju kariku drzavne vlasti, i to zastititi je od svega sto nagriza njen politicki i moralni autoritet, ukljucujuci i "gluposti" koje se dogadjaju u krugu najuze predsjednicke obitelji (tako Barisic karakterizira, recimo, ponasanje Tudjmanove supruge Ankice u svijetlu skandala koji je izbio kada se otkrilo da na deviznom racunu ima blizu cetvrt milijuna njemackih maraka, koji nisu registrirani u obiteljskoj imovinskoj kartici koju odnedavno ispunjavaju hrvatski politicari).

Kao sto se vidi, rijec je o kampanji svojevrsne sakralizacije najvisih autoriteta vlasti, koji se ocito smatraju najcvrscim vezivom citavog sistema vlasti koji je u ovih desetak godina izgradio HDZ, i najtvrdjim jamstvom da ce taj sistem i dalje opstati. Pri tome socijalna demagogija, koja bi uskoro mogla ukljuciti i ponesto ciljane berekinizacije burzoaskog nacina zivota, predstavlja vazan element udvaranja nizim slojevima drustva. S druge strane, pritiskalo bi se opoziciju i nezavisne medije koji se ne mogu uklopiti u ovaj projekt forsirane patrijarhalizacije hrvatske drzave, dok bi se prema svijetu zauzelo rodoljubnu pozu koja bi u najboljem slucaju dopustala mrzovoljnu suradnju, ali s cestim napetostima i iskrenjima kojih vec sada ima.

MARINKO CULIC