HAAG OPET KUCA NA HRVATSKA VRATA

AIM, ZAGREB, 29.12.1998. Ponovno su se do pucanja napeli odnosi Zagreba sa svijetom, a valjda nikada kao sada nije bilo jasno tko zateze strune i iz kojih razloga. Ucinio je to Franjo Tudjman na vec poznatom otvorenju ratne skole "Ban Josip Jelacic", gdje je promovirao ciljano zaostravanje s medjunarodnom zajednicom kao vjerojatni slagvort citave predizborne godine koja je pred nama. Dva su osnovna naglaska iz tog govora. Tudjman je prijetecim glasom otkrio da je bio spreman i vojno se suprostaviti dolasku SFOR-a u Martin Brod, pogranicno mjesto na Uni koje svojataju Hrvatska i BiH. Druga prijetnja sto ju je iznio Tudjman nije ukljucivala oruzje, ali je sadrzavala sasvim dovoljno politickog eksploziva da nista ne zaostane za prethodnom. Tudjman je potvrdio ono sto se dosada samo nagadjalo u kuloarima, da se priprema optuznica protiv "pet-sest" generala Hrvatske vojske zbog zlocina ucinjenih poslije vojnih operacija Bljesak i Oluja, ali i nekoliko godina ranije u Gospicu.

Teatralno izjavivsi da Haaski tribunal inkriminira najsvetije bitke hrvatskog oslobodilackog rata i da sprema optuznice protiv "svih nas", Tudjman je rekao da Hrvatska to nece dozvoliti, stovise uzvratit ce na taj izazov. Vrlo brzo poslije pokazalo se i kako. Na redovitoj konferenciji za novinare HDZ-a najavljeno je da ce se u Saboru pokrenuti rasprava o suradnji s Haaskim sudom, sto je impliciralo jasnu namjeru da se odnosi s Tribunalom, ustreba li, i zamrznu ili suspendiraju. No, onima kojima je bila upucena ova poruka nisu se dali impresionirati. Vrlo brzo nakon Tudjmanovog ratobornog govora uslijedio je odgovor, kojim su medjunarodni predstavnici stavili do znanja da nece ustuknuti pred prijetnjama, naprotiv uzvratit ce istom mjerom.

Tako je nekoliko dana poslije tog govora jedna motorizirana jedinica SFOR-a usla u Martin Brod, i odatle udaljila manju jedinicu hrvatske pogranicne policije. Istodobno je stigao i odgovor iz Haaga, odakle je dosla vijest da je podignuta optuznica protiv dvojice ozloglasenih hercegovackih "warlordova", Mladena Naletilica Tute i Vinka Martinovica Stele. Ova optuznica iznimna je po nekoliko stvari, od kojih dvije predstavljaju znacajan presedan, koji bi mogao bitno utjecai i na daljni tok haaskih sudovanja. Prvi put se dogodilo da su optuznice podignute protiv osumnjicenih iz Hercegovine - dosad su svi bili iz srednje Bosne - gdje je srce "Herceg-Bosne", odakle je potekla ili je inspirirana vecina zlocina.

Osim toga otvaranje hercegovackog dossiera mnogo je kompromitantnije i za sluzbeni Zagreb, koji bi mogao biti doveden u izravnu vezu s masovnim etnickim ciscenjem, konclogorima i egzekucijama kojih je tamo bilo. Nije bilo iznenadjenje sto je, nakon sto je stigla vijest iz Haaga, jedan od najblizih Tudjmanovih suradnika Ivic Pasalic izjavio da ce u slucaju da se optuznice protegnu i na Hrvatsku, prvenstveno na pet-sest generala Hrvatske vojske koje je spomenuo Tudjman, preispitati odnose sa Haaskim sudom, a mozda i derogirati zakon o suradnji s njim.

Drugi presedan proizasao iz ove haaske optuznice je da se ona dize protiv pocinitelja kojima se vec sudi, ili su osudjeni, sto znaci da je aktivirano staro upozorenje da ce haaski sud oduzimati procese nacionalnim sudovima ako ocjeni da su oni nevjerodostojni, tj. ispod razine pocinjenih ratnih zlocina. Upravo to i jeste slucaj sa sudskim procesima Naletilicu i Martinovicu, od kojih je prvi prava lakrdija, buduci se Tuti sudi samo za jednu otmicu i jedno poticanje na ubojstvo. Na prvi pogled, sudjenje Steli razlikuje se od ovoga, no zapravo se radi o istoj farsi. Njemu je sudjeno za ubojstvo Mostarke Jasmine Djukic, navodno iz koristoljublja, zbog cega je nepravomocno osudjen na osam godina zatvora, unatoc manjkavim dokazima pa cak i alibiju koji je Stela imao. Logika montaze ocesala je, dakle, Stelu isto onako kako je pomilovala Tutu. Dakako, u haaskoj optuznici nema mjesta ovim "nastelavanjima" pravde, jer se i Tuta i Stela terete za kudikamo veci broj zlocina, nego na procesu u Zagrebu. Prvoga, koji je bio zapovjednik tzv. Kaznjenicke bojne, tereti se da je zapovjedao tom jedinicom kada je ona napala bosnjacko stanovnistvo u selima Doljanima i Sovicima, u jablanickoj opcini, u travnju 1993., sumnjici ga se i za hapsenje veceg broja Bosnjaka u Mostaru, Capljini i Stocu, koji su provedeni u konc-logore u Dretelju i na Heliodromu.

Ukupno se Naletilicu i Martinovicu stavlja na dusu 39 optuznih tocaka, od kojih dio za zlocine protiv covjecnosti, dio za krsenje Zenevske konvencije, a dio za krsenje ratnih prava i obicaja. Sva ta djela, prema navodima optuznice, izvrsena su u toku hrvatsko-bosnjackog rata i brutalnih akcija etnickih ciscenja Bosnjaka u Hercegovini (Mostar, Jablanica, Konjic, Prozor) i srednjoj Bosni. Kako je to notorno da je to bio jedan od strateskih ciljeva velikohrvatske politike u BiH - ciji su kreatori Tudjman i pokojni Gojko Susak - jasno je da bi linija odgovornosti mogla ovaj put siknuti uvis toliko visoko koliko nikada nije i kao omca se omotati i oko aktualnog drzavnog i vojnog vrha Hrvatske.

Doduse, Ivic Pasalic, je u spomenutom intervjuu u kojem je najavio mogucnost suspenzije suradnje s Haaskim sudom, iskljucio kao neozbiljnu mogucnost da to laso odgovornosti bude zabaceno i oko Tudjmanovog vrata. To, stvarno ne izgleda previse vjerojatno, barem ne dotle dok se ne obznane cvrsci dokazi kako medjunarodna zajednica namjerava otvoriti dossier glavnih pokretaca rata na prostoru ex-Jugoslavije. No, zato je evidentno iz samog Tudjmanovog ponasanja da je on uznemiren mogucnoscu da mu haske optuznice procesljaju najpovjerljivije vojne izvrsitelje njegove politike podjele i komadanja BiH, cime bi ta politika, i on osobno, dozivjeli dosad najtezi poraz. Za Tudjmana nema teze kazne, mozda cak i u konkurenciji s onim sto bi mu se moglo dogoditi ako bi jednog dana stvarno i sjeo na haasku klupu.

Ova mogucnost posebno se povezuje s cinjenicom, koju ovih dana otkriva branitelj generala Tihomira Blaskica Anto Nobilo, da postoje dokazi o izravnom sudjelovanju regularne vojske Hrvatske upravo u Hercegovini (ne i u srednjoj Bosni, jer su jedinice HV-a napredovale najsjevernije do Prozora). Nobilo upozorava da je podizanje optuznice protiv Tute i Stele, ocekivana kazna za visegodisnje izbjegavanje drzavnog vrha Hrvatske i njenog pravosudja da primjereno kazne zlocine na svojoj strani.

Ovo implicira da bi se slicne neprijatnosti mogle ubuduce izbjeci ako bi hrvatski pravosudni sistem profunkcionirao kako se od njega ocekuje. No, Tudjman ce se vjerojatno barem do izbora "junaciti" s Haaskim sudom i medjunarodnom zajendicom, kako bi privukao sto vise nacionalno ostrascenih biraca na koje se ocito misli najvise osloniti na narednim parlamenatrnim izborima. Tako ce hrvatska hipoteka pred Medjunarodnim tribunalom po svemu sudeci i dalje rasti, dostizuci u bliskoj buducnosti vjerojatno i kriticnu masu, kada se iz Zagreba na zavrsni rasplet mozda vise nece uopce moci utjecati.

MARINKO CULIC