NAJAVE EKONOMSKOG SLOMA

AIM, ZAGREB, 29.12.1998. Hoce li se u Hrvatskoj 1999. godine dogoditi ekonomski slom, slican onom koji je 30-tih godina ovog stoljeca zadesio ameriku? Sve je vise ekonomskih strucnjaka, privrednika, sindikalaca i naravno opozicionih politicara koji na to odgovaraju - da! Najhrabriji od njih, dr. Branimir Lokin, tvrdi cak da ce se to dogoditi vec u februaru ili martu. Dr. Lokin je, inace, svojevremeno bio savjetnik Vlade HDZ-a, ali je zbog neslaganja s njeNom politikom zavrsio na "mirnijem poslu", u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Usporedbu s velikom ekonomskom krizom, prije vise od godine dana, prvi je lansirao jedan drugi, nekada vladajucem HDZ-u blizak ekonomista; dr. Stjepan Zdunic, koji je jedno vrijeme bio cak i ministar zaduzen za razvoj. Zajedno s dr. Matom Grgicem sa zagrebackog ekonomskog fakulteta, on je dosao do te zastrasujuce usporedbe, zbog sve veceg uvoza uz istovremeno gasenje domace proizvodnje. Posljedica je ogromna i stalno rastuca nezaposlenost. U osam godina vlasti HDZ-a i ekonomske politike koju su provodile vlade te stranke, u Hrvatskoj je izgubljeno oko 750 hiljada radnih mjesta, odnosno svako drugo od onih koja su postojala godine 1989. Istovremeno, stvoreno je oko 180 hiljada novih radnih mjesta i to pretezno u administraciji, vojsci i policiji.

Sto se, na primjer, dogadjalo u poduzecima, cije je ime nesto znacilo i izvan granica nekadasnje Jugoslavije, pokazuju podaci Sindikata metalaca, cijih je 5000 clanova, uoci katolickog bozica, protestiralo na zagrebackim ulicama. "Rade Koncar" je

1. imao 23 800 zaposlenih; sada ih je ostalo jos 4600 ili samo pet od svakih 30. "Djuro Djakovic" je od 18000 spao na 4000, sto znaci da je od svakih devet zaposlenih, samo dvoje sacuvalo radno mjesto. Posebno je drastican primjer zagrebacke "Prvomajske", koja je izvozila na sve kontinente vrhunske, numericki upravljane alatne strojeve, a i cijele automatizirane proizvodne linije. Tvornica je potpuno unistena, a od nekadasnjih 6000 zaposlenih, jos ih radi samo 200. Karlovacka "Jugoturbina" umjesto mekadasnjih 12ooo zaposljava (u poduzecima s novim imenima) samo 2000 radnika, Zeljezara Sisak 2700 od nekadasnjih 13000, a i u brodogradnji je od nekadasnjih 21000 zaposlenih preostalo 12500. Metalska je industrija dozivjela najdrasticniju devastaciju, ali mnogo bolje nisu prosli ni drugi. Cak je i u trgovini prepolovljen broj zaposlenih, iako mnogi od onih koji su izgubili posao u indutriji i drugdje, sada prezivljava za trgovackim pultom. Ali, sve je to rad na crno, od danas do sutra, bez ikakvih prava.

Glavni uzrok moguce ekonomske kataklizme, po Zdunicu i Grgicu, je prejaka kuna. Nakon rusenja inflacije koncem godine 1993., uspostavljen je devizni kurs, kojim je vrijednost kune precijenjena za najmanje 30 posto. Zato je sve iz uvoza jeftino, a sve sto se proizvodi u zemlji preskupo. Deficit trgovacke bilance dosegao je pet milijardi dolara u 1997., a samo malo manju u 1998. To se podmiruje doznakama i mirovinama radnika u inozemstvu, kao i stranim kreditima. Da bi sistem funkcionirao, Hrvatskoj treba 1,5 do 2 milijarde novih kredita godisnje. Istovremeno, domaci su proizvodjaci izgubili i vlastito i strano trziste. Samo u prvih osam mjeseci godine 1998., 90 tisuca radnika dobilo je otkaz upravo zbog prestanka rada poslodavaca ili smanjenog opsega poslovanja. To je 374 svakog dana.

Zakljucak da ce se slom dogoditi jos prije isteka prvog tromjesecja 1999., dr. Branimir Lokin je izvukao na temelju jednog drugog pokazatelja; stalnog rasta nelikvidnosti privrede. Rijec je o sve rasirenijoj praksi, da se kupuje i trosi, a da se ne placaju racuni za to. Ne placaju poduzeca jedna drugima, ne placa drzava (u cemu prednjaci Ministarstvo obrane), ne placaju bolnice i skole... Od 1994., iznos neplacenih potrazivanja, na blokiranim racunima poduzeca, povecan je sa jedne na preko 13 milijardi kuna, odnosno na 3,5 milijarde maraka. To je vise od ukupne kolicine novca u opticaju (novcane mase, koju ekonomisti zovu M1). Hrvatska udruga poslodavaca, medjutim, tvrdi da najveci dio neplacenih racuna poduzeca ne prijavljuju i da je njihova anketa pokazala kako je nelikvidnost mnogo veca. Cak 67 milijardi kuna.

Po dr. Lokinu, sistem mora puknuti kad nelikvidnost zahvati i banke. Poduzeca mogu prozvoditi i bez novca, i to tako dugo dok barem isplacuju place (u Hrvatskoj, medjutim, barem 120 tisuca radnika nije primilo placu za najmanje dva mjeseca, a neki i za godinu dana). Banke, medjutim, posluju samo s novcem; kad one postanu nelikvidne, sve se zaustavlja. Za dio nelikvidnosti krivi su tajkuni, koji su iscrpili novac potreban za normalno poslovanje i utrosili ga za kupovinu novih poduzeca, za svoje avione, jahte, vile i drugi luksuz, odnijeli ga u inozemstvo ili unistili u propalim poslovnim pothvatima. Ali to je ipak samo manji dio. Glavni krivac za nelikvidnost je ogromna drzavna potrosnja, zbog koje se, iz godine u godinu, izvlaci sve vise i vise novaca iz blagajni poduzeca i banaka, kao i iz dzepova gradjana.

U posljednjih pet godina hrvatski je drzavni budzet povecan za cak tri puta - sa 4 na preko 12 milijardi dolara - iako je bruto narodni dohodak rastao mnogo sporije, pa sada iznosi samo 70 posto iz vremena koje se eufemisticki zove "predratno", iako bi tocnije bilo reci "predhadezeovsko". Zbog toga, od svakih deset kuna koje se trose u zemlji, jedna potice od inozemnog kredita. Vlada, medjutim, zavarava i javnost i parlament, tvrdeci da bruto narodni dohodak raste mnogo brze nego sto pokazuju sluzbeni, statisticki podaci. To je, valjda, jedini slucaj u svijetu da vlada jedne drzave, ne priznaje podatke drzavnog zavoda za statistiku. Ali tako ogromni budzet izgleda prihvatljiviji. Dr. Mladen Vedris, inace takodjer jedan od HDZ-ovih otpadnika, trazio je cak da se proglasi nelegitimnim usvajanje budzeta, koji se ne temelji na sluzbenim podacima.

U posljednja tri mjeseca doslo je do bitnog pogorsavanja svih pokazatelja, na temelju kojih se predvidja slom hrvatske ekonomije. Do septembra, posao je gubilo prosjecno 330 ljudi dnevno. Sada je njihov broj udvostrucen. Istovremeno, u Hrvatskoj se potvrdilo i americko iskustvo, da kriminal raste usporedo sa nezaposlenoscu. Udvostrucen je i broj razbojstava, pretezno pljacki mjenjacnica, posta, banaka, provala i napada na ulicama. Do septembra, iznos na blokiranim racunima poduzeca povecavao se za 200 milijuna kuna mjesecno. U posljednja tri mjeseca i to je udvostruceno, pa sada iznosi 400 milijuna kuna. Kriza zahvaca i sve vise banaka, pa je i Hrvatska narodna banka najavila da ce prvo polugodiste 1999. biti iznimno tesko. Oprezni dr. Mate Crkvenac, inace potpredsjednik SDP-a, rekao je na jednom skupu ekonomista: "Ja ne zelim javno govoriti o stanju u bankama, jer ono je takvo da to nije preporucljivo".

Dobro je poznato da se samo smanjivanjem drzavne i javne potrosnje moze ubrzati privredni rast i zaposljavanje. U Hrvatskoj danas, to je kako mnogi tvrde jedini nacin da se sprijeci ekonomska katastrofa. Rusija je nedavno smanjila porez na dodanu vrijednost, sa 20 na 14 posto, a smanjuje i druge poreze. Zasto se u Hrvatskoj ne napravi isto? Zato, tvrde mnogi, jer vladajuca stranka misli samo na predstojece izbore. Zato joj treba sto vise novaca za cuvanje socijalnog mira, ali jos vise mira u vlastitim redovima. "Oni jednostavno nemaju snage da prestanu financirati sva moguca stecena prava, sve prezivjele i nepotrebne strukture iza kojih stoje jake interesne grupe", rekao je ovih dana u jednom intervjuu predsjednik Hrvatskog drustva ekonomista, dr. Vladimir Veselica. Dr. Veselica je, takodjer, jedan od otpadnika od vladajuceg HDZ-a.

MILAN GAVROVIC