U zacaranom trouglu

Podgorica Dec 29, 1998

aim/pod/pubs/zi

Inicijativa o savezu suverenih drzava Srbije i Crne Gore

Socijaldemokratska partija, jedna od clanica trojne vladajuce crnogorske koalicije, izasla je protekle nedjelje s prijedlogom o redefinisanju drzavnog statusa Crne Gore. Objelodanjene su "Polazne osnove za uspostavljanje novih odnosa izmedju Crne Gore i Srbije", u kojima se, umjesto dosadasnje federacije, dvije republike vide kao samostalne drzave, koje bi nakon sticanja medjunarodnog priznanja i individualnog pristupa OUN-u, mogle stupiti u medjusobni savez. Za socijaldemokrate ostanak u federaciji poguban je za Crnu Goru. Mala republika time ne rizikuje samo tranziciju ka demokratiji, najavljene politicke i ekonomske reforme, vec i sopstveni opstanak.

Dokument je, po rijecima predsjednika SDP-a Zarka Rakcevica, iskljucivo inicijativa ove partije. Radjen je, dakle, bez konsultacija sa kolicionim partnerima DPS-om i Narodnom strankom, koji se verbalno zalazu za SRJ i federalni odnos Crne Gore i Srbije. No, iako je samo prije koju godinu independisticki pristup crnogorskih socijaldemokrata, tretiran kao svojevrsna izdaja i od predstavnika DPS-a i od narodnjaka, najnovija inicijativa SDP-a docekana je sada samo sa blagim rezervama, iza kojih bi se cak moglo kriti i odobravanje. Stoga su neki crnogorski analiticari skloni stavu da je prijedlog SDP-a ustvari probni balon kojim crnogorska vlast pokusava da istrazi unutra{nje raspolozenje prema ideji suverenosti, ali i reakcije "velikog brata" - Srbije. U samoj Crnoj Gori "savez suverenih drzava" ostro je napadnut od Bulatovicevog SNP-a. Predstavnici ove stranke dokument SDP-a nazvali su jos jednim "separatistickim aktom" Mila Djukanovica koji, po njima, od rascjepa DPS-a temeljno rusi zajednicku drzavu. Bulatovicevi socijalisti, tako kazu, da Rakcevic samo glasno govori ono sto Djukanovic tajno smjera i, navodno, trazi po svjetskim metropolama.

Podjednako ostre bile su i reakcije u srpskim vladajucim krugovima. Najeksplicitniji u kritici Djukanovicevog i Rakcevicevog separatistickog puta", bili su Ivica Dacic, portparol SPS-a i vo|a radikala Vojislav Seselj. Nakon ostrih rijeci ubrzo je uslijedila i kazna iz Beograda. U Saveznom ustavnom sudu zvanicna Podgorica je izgubila jos jednu bitku - neustavnim je proglasen izbor crnogorske delegaciji koja je nakon pobjede kolicije trebalo da predstavlja Crnu Goru u Vijecu Republika Skupstine SRJ. Umjesto poslanika pobjednicke kolicije, u Vijecu republika Crnogorce ce tako i dalje predstavljati Bulatovicevi socijalisti i Bojovicevi narodnjaci. Ova prijeka presuda Saveznog ustavnog suda, iako ocekivana - jer tamo Crna Gora u posljednjoj godini redovno gubi sporove - naisla je na zestoku kritiku u Podgorici. Nakon Savezene vlade, koju crnogorska vlast ne priznaje, konacno, je postala nelegalna i Savezna skup{tina. Tako prakticno niti u jednom federalnom organu, osim u Vrhvonom savjetu odbrane, nijesu zastupljeni legitimno izabrani crnogorski predstavnici.

Pa, ako je Milosevic u posljednjoj godini uspio da srusi gotovo sve savezne institucije, postoji li onda uopste federalna zajednica ili su Crna Gora i Srbija vec u nekakavom labavom savezu suverenih drzava, samo to neko iz Crne Gore mora da saopsti, Srbija da prihvati a, medjunarodna zajednica da pomogne kako bi se stvari legalizovale?

Ipak, na Balkanu sa Milosevicem nista nije tako jednostavno - narocito ne priznavanje prava na samoopredjeljenje Crnogorcima. Uostalom, insistiranje na tom pravu neke je druge juznoslovenske narode kostalo mnogo prolivene krvi i razaranja. Uplasena od opasnog sukoba koji se zvanicnoj Podgorici vec duze najavljuje iz Beograda, ali i iz same "Bulatoviceve Crne Gore", ovdasnja vlast se izgleda opredijelila za strategiju tihog ekonomskogg osamostaljenja od Begrada, a ne na bucnom insistiranju na pravu za sopstvenu drzavu. Crna Gora je, tako, u posljednjim mjesecima povratila neke ingerencije koje je u doba ljubavi sa Srbijom velikodusno bila prepustila saveznoj administraciji. Carine i uvozno-izvozne dozvole Podgorica je vec prigrabila za sebe. Najavljuje se i samostalna ekonomska politika za 1999. godinu. Zbog inflatornih udara govori se sve cesce o posebnoj crnogorskoj vlauti ili o nekim drugoj vrsti zastite od samovolje monetarnih vlasti u Beogradu. Crna Gora pokusava i da vodi sopstvenu medjunarodnu politiku - da ukaze svijetu na "drugi put" kojim ona ide. Za najavljene reforme dobila je jasnu politicku podrsku Amerike i Evrope, skromnu ekonomsku pomoc, ali ne i skidanje spoljnog zida sankcija. Djukanovicu je obecana i konkretna pomoc Amerike, ako Milosevic silom nasrne na Crnu Goru, ali ne i podrska za osamostaljenje.

Naprotiv, izgleda da se u Vasingtonu sada Crna Gora sve vise veze za federaciju. Razlog ovom gotovo kategoricnom stavu treba, prije svega, traziti u zapadnim planovima za rjesavanja kosovskog problema. Nije tajna da u mesunarodnim krugovima preovladjuje stav se da ce se Albanci lakse privoljeti na neku vrstu saveza sa Srbima ako u federalnoj drzavi ostane i Crna Gora. Cak se polazu nade u Djukanovica da bi on mogao demokratizovati SRJ.

Ovo svojevrsno "cementiranje" SRJ jedan je od glavnih razloga inicijative SDP o savezu suverenih drzava. "Medjunarodni faktori koji su, kada je rijec o kosovskom problemu, donedavno insistirali na teritorijalnom susverenitetu Srbije, sada insistiraju na teritorijalnom integritetu SRJ. Time se fakticki Crna Gora tretira na isti nacin kao Kosovo. Americka administracija, koja je donedavno govorila iskljucivo o Crnoj Gori i Srbiji, sada koristi formulaciju SRJ. Nama se dakle osporava pravo na samoopredjeljenje, iako nam je to pravo priznato jos u izvjestaju Badinterove komisije, kao i svim drugim republikama bivse Jugoslavije. Mi sa ovim dokumentom skrecemo paznju i medjunarodnoj javnosti da SAD Crnoj Gori pokusava da nametne rjesenje koje bi moglo dovesti do tragedije jednog malog naroda i jedne male drzave", kaze predsjednik SDP-a, Zarko Rakcevic, obrazlazuci inicijativu svoje partije.

Rakcevic, me|utim, smatra "da vam niko ne moze nista dati ako nista ne trazite, te da je crnogorska vlast odgovorna za ovakav tretman Crne Gore. Naime, Djukanovic je u posljednjoj godini zivom diplomatskom aktivnoscu i najavljenim reformisanjem drustva uspio da nametne Crnu Goru kao jedan od znacajnih faktora za stabilnost u regionu. Smatra se da bi mala republika cak mogla da odigra i neku pozitivnu ulogu u sada "crnom trouglu" Beograd-Pristina-Podgorica. Ali, crnogorski je predsjednik, sa druge strane, dozvolio da se kosovsko pitanje i redefinisanje odnosa u federaciji rje{ava iskljucivo na relaciji Hil-Rugova-Milosevic. Planovi o "nekoj novoj federaciji" ispisuje se daleko i bez pitanja Crne Gore. Doduse, njena vlast se po kat-kad obavijesti o namjerama Vasingtona, u srdacnim razgovorima crnogorskih i americkih zvanicnika.

Stoga, inicijativa SDP-a moze se posmatrati i kao svojevrstan pokusaj internacionalizacije crnogorskog drzavnog pitanja, koje kako vrijeme ide sve manje zavisi od same Crne Gore. Ranih devedesetih, kada je srusena bivsa zajednicka drzava, Crna Gora je od medjunarodne zajednice podsticana da krene sopstvenim putem. Danas su se okolnosti umnogome promijenile. Kuda ce i gdje ce zavrsiti jugoslovenska federacija, jasno je, odlucuje se u misterioznim odajama beogradskog dvora, a ne u Podgorici.

Milka TADIC /AIM PODGORICA/