IZMEDjU INTERESA, PRAVA I POLITIKE

CEKAJUCI ARBITRAZU ZA BRCKO

AIM, Sarajevo, 28.12.98. Arbitrazna odluka o statusu Brckog treba biti donesena do 15. februara 1999. godine. Mjesec i po dana prije tog roka, a nekoliko dana prije pocetka rasprave pred arbitraznim tribunalom, zainteresovane strane u BiH, odnosno oba njena entiteta, slazu se u jednom - ovaj put odluka bi trebala biti konacna bez novih odlaganja. Sve drugo bilo bi kontraproduktivno kada je u pitanju povratak nesrba u ovaj grad, pojasnjavaju predstavnici bosnjacke strane, a predstavnici srpske strane jos jednom vele da je Brcko sastavni dio Republike Srpske i kopnena veza ovog entiteta sa svijetom, te zakljucuju da bez Brckog u RS nema ni Republike Srpske.

Bosnjacki predstavnici od arbitraznog suda traze da postuju samo - pravo. Naime, oni se pozivaju na katastarske knjige po kojima je najveci dio same zemlje na kojoj se nalazi grad Brcko vlasnistvo brcanskih Bosnjaka. Bosnjacki clan bh. Predsjednistva Alija Izetbegovic je cak pozvao "mladu generaciju da nisposto ne prihvati odluku po kojoj bi Brcko pripalo RS jer bi to bila jedna nepravedna odluka", a predstavnici vladajuce stranke u Bosnjaka, SDA, najavljuju da bi odluka po kojoj bi Brcko pripalo RS bila "uzrok novih sukoba u BiH". No, politicki ideolog Nikole Poplasena, novog predsjednika Republike Srpske, predsjednik Radikala Srbije, Vojislav Seselj pak porucuje: "Sta ce Bosnjacima Brcko i tamosnja luka kad im ja brodove docekujem u Zemunu?".

Naravno, ovdje postoji i hrvatska strana, konkretno HDZ, koja do sada nije bila kooperativna u arbitraznim procesima, ali deklarativno promovira stav da Brcko treba pripasti Federaciji. Istovremeno, HDZ-ov disident i bivsi clan Predsjednistva BiH a sadasnji predsjednik Nove hrvatske inicijative, Kresimir Zubak, tvrdi da u HDZ-u BiH zapravo smatraju da Brcko treba pripasti RS, te da je to tajna njihove nekooperativnosti. Ovakve Zubakove izjave iz HDZ niti potvrdjuju ali niti demantuju. Sama NHI se pak zalaze da Brcko bude distrikt, ali i da se neke teritorije oko Brckog, koje pripadaju Federaciji, razmjene sa RS "kako bi se ljudima omogucio sigurniji povratak i nastavak zivota".

Uz sve ocjene i procjene kome treba pripasti Brcko, i iz jednog i iz drugog bh. entiteta potezu se najave ostavki ukoliko Brcko ne pripadne bas tom entitetu. Nesto fleksibilniji su bosnjacki najavljivaci svojih ostavki - oni pristaju i na opciju da Brcko bude distrikt pod vlascu centralnih institucija BiH.

Neusaglasen stavo o statusu Brckog ogleda se i na opozicionoj sceni u BiH, pa cak i medju strankama ukljucenim u zajednicku politicku opciju Alternativnog ministarskog vijeca BiH. Tako ce na nedavnoj press konferenciji ministar Vlade u sjeni (iz RS) ustvrditi da "treba postivati teritorijalni integritet paradrzavnih tvorevina, entiteta u BiH, te Brcko ostaviti Republici Srpskoj, ali istovremeno jacati svijest ljudi da smo svi mi BiH". Na to je odmah reagovao ministar iz Federacije komentarisuci kako "Brcko treba biti distrikt pod vlascu centralnih institucija BiH, ali sve dok se ne savladaju razlike u svijesti ljudi po pitanju Brckog, dok neprevlada shvatanje da je BiH jedan drzava i da je Brcko grad u toj drzavi, u tom gradi treba da ostane medjunarodna zajednica".

Medjunarodni supervizor Robert Farand, koji treba da donese konacnu odluku o Brckom, vrlo je jasan i precizan u jednom: "Svi u BiH mogu da misle sta hoce po pitanju Brckog, ali definitivnu odluku o ovome donijece arbitraza", kaze on.

Brcko je, komotno se moze reci, "crna rupa" Daytonskog Sporazuma jer je nakon dugotrajnih pregovora koji su zaustavili rat, ostalo nerijesenim pitanjem. Naime, zainteresovane strane se, kada su u Daytonu trgovale be-ha teritorijama, nisu mogle dogovoriti kome bi Brcko trebalo pripasti iz istih onih razloga koje i danas potezu kao razloge da Brcko pripadne "njihovom dijelu BiH". Medjutim, niti u jednom dokumentu Mirovng sporazuma ne stoji da Brcko nije u RS i radikalne promjene po kojima ovaj grad pripao Federaciji BiH, neovisni analiticari smatraju smatraju gotovo nemogucim, bez obzira na silne ostavke kojima prijete vodeci bosnjacki politicari. Time je i eventualni medjunarodni protektorat, navodno, najvise sto Sarajevo od arbitraze moze ocekivati, no nerjetka su i spekulisanja mogucom razmjenom teritorija po kojem bi sarajevske vlasti vratile reintegrirane dijelove Sarajeva Srbima za brcansku teritoriju!

U vaznost i znacaj Brckog zaklinju se sve strane u BiH, kako federalna, tako i ona koja predstavlja RS. No, gotovo niko da nije odmakao dalje od rijeci. Naime, za razliku od 1997. godine kada se takodje ocekivala arbitrazna odluka za Brcko i kada je u tom gradu obnovljeno vise od 1.200 kuca, ove "98. godine povratka, taj broj je znatno manji - 158. Broj do sada ostvarenih povrataka u ovaj grad je veoma mali, izmedju 4 i 5.000, i to uglavnom u prigradske dijelove, takozvane zone separacije, a OSCE-ovoj Komisiji za razmatranje imovinskih povrataka (CRPC) do sada je apliciralo 9.103 potencijalna povratnika, uglavnom Bosnjaka, saznajemo od sekretara Sekretarijata za razvoj i obnovu opstine Brcko, Hodzic Hajrudina. Od sefa protokola u uredu Gradonacelnika Brckog, Petra Vasica, saznajemno da je i 4.380 porodica dobilo odobrenje za povratak, a da sprovodjenje Farandovih odluka o povratku porodica clanova Multietnicke administracije i rjesavanje slucajeva "interno raseljenih", istina sporo, ali napreduje. Osnovni razlog sporosti je povezanost ovih procesa - rjesavanje problema smjestaja jednih kako bi se obezbjedio smjestaj drugih.

Na pitanje sta je uradjeno za Brcko i da li se moglo uraditi vise, na svim stranama odgovor je u principu isti: "Na tome rade strucne komisije i posao je sigurno korektno uradjen." Nakon ovakvih izjava slijedi i najava ocekivanja svih strana u BiH da ce dobiti ovaj grad pod svoju ingerenciju. Medjunarodni arbitar Robert Farand je sigurno pred velikim i teskim zadatkom donosenja pravilne odluke za buducnost Brckog, a u dobroj mjeri i cijele BiH, a izmedju naizgled nepomirljivih politika interesa i prava. Kako god glasila njegova odluka, ona ce uveliko ovisiti o brzoj promjeni sastava gradske administacije, omogucavanje odrzivog povratka, pokretanje privrede i normalizacija zivota u ovom gradu. To prije sto bi takvo Brcko, bilo ono teritorijalno u ovom ili onom entitetu, moglo biti modelom reintegracije cijele BiH. No, gospodari rata i mira u BiH ne dozivljavaju Brcko kao grad na kojem ce dokazivati volju za uspostavom stabilnog mira i normalizacije zivota, vec kao dokaz svog (ne)uspjeha u teritorijalizaciji nacije, odnosno njihovog politickog koncepta. Stoga Farandova odluka jos uvijek nema sansi da bude prihvatljiva bosanskohercegovackim vlastima. Ali, moze i mora odgovariti Bosancima i Hercegovcima, posebice Brcacima, na koje ce se ova odluka ipak najvise odnositi.

Rubina CENGIC

*Anterfile

U Brckom je prije rata, po popisu iz 1991. godine, zivio 87.621 stanovnik od cega 38.617 ili 44,07 posto Bosnjaka, 22.252 ili 25,39 posto Hrvata, 18.128 ili 20,68 posto Srba i 5.731 ili 6,54 posto Jugoslovena i 2.899 ili 3,31 posto ostalih. Grad je imao razvijenu privredu i izlaz na more preko rijecne luke na Savi, koja prije rata nije bila previse eksploatisana. No, tada je Jugoslavija bila jedna zemlja i izlaz na more iz BiH, preko Hrvatske, bio je zajednicki. Danas u samom gradu zivi oko 40.000 stanovnika, a u opstini Brcko u RS oko 50.000, uglavnom Srba, uz mali broj predstavnika drugih nacionalnosti koji su cijeli rat ostali i zivjeli na ovom podrucju. Veliki broj njih doselio je tokom rata iz drugih dijelova BiH, mahom Federacije BiH, a jedan dobar broj je iz samog Sarajeva, odakle je dosao neposredno pred reintegraciju dijelova grada pod federalnu vlast. Na celu grada nalazi se gradonacelnik, opstinsko Vijece i Izvrsni odbor, formirani u skladu sa izbornim reultatima, ali i miltietnicka administracija, formirana na osnovu naloga Roberta Faranda, a u skladu sa odrednicama Daytonskog Mirovnog sporazuma i Odlukom o arbitrazi. Multietnicka administracija formirana je na osnovu popisa stanovnistva iz 1991. godine i izbornih rezultata iz 1996. godine, ali u omjeru 52 posto predstavnika Federacije BiH naprema 48 posto predstavnika RS. Sastav ovih tijela, prvenstveno Izvrsnog odbora u cijoj je nadleznosti povratak i sve drugo sto bi trebalo dovesti do "normalizacije zivota", uglavnom je uzrokom blokada donosenju niza odluka jer partneri u gradskoj vlasti ne mogu ili cak nece da se dogovaraju ili cine ustupke jedni drugima, kreiraju kompromise. Ovdje je izlisno pominjati da privreda ne funkcionise, a luka, koja je sada od izuzetnog znacaja za cijelu BiH, takodje nije u funkciji. (R.C.)