Zacarani trougao

aim/pod/pubs/zi

CRNA GORA I PREGOVORI O KOSOVU

TXT: "Za Crnu Goru ce biti prihvatljivo svako rjesenje za Kosovo koje ne dira u interese Crne Gore u jugoslovenskoj zajednici", ocijenio je na posljenjoj konferenciji za novinare Milo Djukanovic. Crnogorski predsjednik nije rekao nista novo: ovakve ili slicne konstatacije odavno se cuju od crnogorskog drzavnog vrha.

U ovom slucaju Djukanoviceva izjava dobija na znacaju i zbog podatka da je izrecena u danu kada je u Podgoricu doputovao Harold Koe, pomocnik americkog drzavnog sekretara Medlin Olbrajt. Americki posrednik je, pri tom, javno pohvalio ponasanje crnogorske vlasti u proteklih godinu dana. "U odnosu na Srbiju, gdje vlada totalni mrak, u Crnoj Gori doduse ne gori vatra demokratije, ali je upaljena svijeca i zato Crna Gora zasluzuje podrsku svijeta", rekao je Koe, pomocnik Medlin Olbrajt za oblast ljudskih prava.

Posjeta visokog americkog sluzbenika Podgorici izazvala je paznju ovdasnjih analiticara. Prije svega zbog cinjenice da su i Koe i Djukanovic iskazali "jedinstvu u pogledu demokratskog razrjesenja krize na Kosovu".

Sto ce pomenuta formulacija znaciti u praksi nije poznato. Do sada se zvanicna Podgorica¸drzala prilicno rezervisano po pitanju Kosova, kao da je rijec o rjesavanju nekog udaljenog politickog problema, a ne pitanja od kojeg u velikoj mjeri zavisi i dalja pozicija Crne Gore unutar savezne drzave.

Za razliku od Dejtona gdje je Crna Gora, makar samo formalno i kao figuru imala svog predstavnika (tadasnjeg predsjednika Bulatovica) danas, kada Amerika i Evropska unija pokusavaju da zaustave jos jedan balkanski sukob, onaj na Kosovu, Podgorica sa distance gleda pregovore.

Analiticari upozoravaju da se sada, rjesavanjem kosovskog problema, Crna Gora lagano "cementira" unutar federalnog ustrojstva, koje se, opet, institucionalno i vaninstitucionalno, kako to Milosevic godinama radi, prekraja mimo Crne Gore. "Najnovijim javnosti poznatim preglogom sporazuma o Kosovu fakticki se mijenjaju odnosi u Srbiji, ali i na federalnom nivou, posto su bitno promijenjene odredbe ustavnog ugovora Srbije i Crne Gore iz 1992.godine", upozorava dr Nebojsa Vucinic, profesor medunarodnog prava na podgorickom Pravnom fakultetu. "Prakticno, Ustav i odnosi u federaciji iz 1992.godine sada su samo papirnata fikcija. Zbog toga Crna Gora mora, hitno, da insistira na zastiti vlastitih interesa na novim osnovama, posebno po pitanju odbrane i monetarnog sistema", smatra dr Vucinic.

Crna Gora se, medjutim, o konkretnim rjesenjima jos ne izjasnjava. Crnogorska vlast se, naime, o onome sto se zbiva na dramaticnim kosovskim i beogradskim sastancima, kojima rukovodi "tudja ruka", ruka ambasadora Hila, uglavnom obavjestava posredstvom medija i diplomatskih emisara koji po kat-kad navrate u Podgoricu. Istina, americki posrednik za Kosovo sa sastanka Kontakt grupe direktno iz Pariza doputovao u Podgoricu Djukanovicu na noge, pa tek onda otputovao za Beograd. Kako je javnost obavijestena, Hil je Djukanovica uvjeravao da ce se "u pregovarackom procesu za Kosovo voditi racuna da konacno rjesenje ne bude na bilo koji nacin na stetu interesa Crne Gore i njene pozicije u federaciji".

Da li to znaci i najavu aktivnije uloge Crne Gore u pokusaju "disciplinovanja" Milosevica? Moguce, narocito nakon posljednje poruke americkog sekretara Medlin Olbrajt crnogorskom predsjedniku Djukanovicu. "Od vas kao i onih koji podzavaju demokratiju u Srbiji ocekujemo da povedete SRJ putem koji ce omoguciti njenu integraciju u medjunaodnu zajednicu", stoji u pismu Madlen Olbrajt crnogorskom predsjedniku.

Ocito je da SAD i medjunarodna zajednica ozbiljno racunaju sa mogucnoscu da Djukanovic bude vjesnik promjena u saveznoj drzavi. No, time nije rijesena glavna enigma: kakva ce biti pozicija Crne Gore nakon "ugradjivanja" Kosova u federalni pravno-politicki sistem?

Jer, ako ce buduca sudbina Crne Gore uveliko zavistiti od predstojeceg sporazuma Milosevica i Rugove, ona bi, po pesimistickim procjenama, u nekoj buducoj zajednici mogla da ima cak manje drzavno-pravnih atributa od onih koje su Amerikanci predvidjeli za Kosovo. "Onaj koji nista ne trazi, ne moze nista ni dobiti" - prokomentarisao je nedavno takvu pasivnu ulogu Crne Gore jedan zapadni diplomata ukljucen u kosovske igre. Da se nista ne trazi odlucuje ovdasnja vlast koja je odabrala ulogu posmatraca, bez direktnog ukljucivanja u pregovore. Albanska strana, pak, zeli da Kosovo dobije status kakav ima Crna Gora, ali samo kao prelazno rjesenje ka svom cilju - nezavisnom Kosovu. Zatto dr Nebojsa Vucinic, profesor medjunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Podgorici i clan crnogorskog pregovarackog tima za Prevlaku smatra da je krajnje vrijeme da Crna Gora odredi "minimum zastite sopstvenih interesa". "Sporazumom Holbruka i Milosevica de facto je doslo do promjene saveznom ustavnog sistema, mimo volje i konsultacija sa Crnom Gorom", smatra dr Vucinic, napominjuci da zbog toga Crna Gora ne smije pasivno idjcekivati rjesenje kosovskog pitanja.

Ono sto je obespokojavalo posljednjih dana nije bila cinjenica da crnogorska vlast, dobrovoljno i prinudno, apstinira iz pregovora o Kosovu, nego utisak da je ta vlast spremna da pristane na posljedice odluka koje, mimo njene volje, donosi Milosevic i njegov rezim u Beogradu uz americko posredovanje. Zvanicna Podgorica je i do sada sa prividnom mirnocom podnosila ulogu pasivnog posmatraca; dvosmisleno se odredjivala oko moguceg oruzanog sukoba sa NATO-m i nije smjela da prihvati rizik odbijanja "ratnog poreza" koji je raspisala Bulatoviceva federalna vlada koju Crna Gora ne priznaje.

Zato se vec pomenuta Hilova posjeta Podgorici moze tumaciti i kao dio napora Vasingtona da se, sto je moguce bolje, zastiti reformska pozicija Crne Gore u SRJ, sto ne znaci i podrsku za izdvajanje ove republike iz njenog sastava. Jer, ako Crna Gora uspije da stabilizuje demokratske procese, uprkos pritiscima Milosevicevog rezima, to bi bio pozitivan znak i za Srbiju, kao i za mnoge druge drzave u regionu.

"Mnogo je ociju uprto u Crnu Goru, jer je Crna Gora za zapadne zemlje svojevrsni test o tome da li je na ovim prostorima moguca demokratija. Ipak, svima njima je jasno da Crna Gora ne moze da iznese borbu za druge i nije cilj da se Crna Gora koristi kao eksperimentalni poligon" - istice dr Dusan Janjic, direktor beogradskog Foruma za etnicke odnose u izjavi za drzavnu TV Crne Gore. "Ukoliko Crna Gora uspije, onda je prostor za demokratizaciju Srbije mnogo veci, a potom i za druge balkanske zemlje, jer vise nese postojati sansa da, recimo, Milosevic proizvodi konflikte izvan kuce, vec bi mu preostalo samo da se nadje oci u oci sa gradjanima Srbije" - primjetio je dr Janjic.

Do sada se ispostavilo da Crna Gora nema snage da odigra namijenjenu joj ulogu, pogotovo ne ako u dijelu srpske opozicije ne bude imala snaznog partnera. Za sada ga nema. A cekajuci da se on pojavi, Crna Gora bi i sama mogla biti ozbiljno destabilizovana i iz Beograda i iz unutra. Posljednji potezi Milosevicevog rezima upucuju na to da se on priprema na rusenje aktuelne vlasti u Crnoj Gori. U funkciji rusenja mogle bi biti i najavljene politicke manifestacije Milosevicevih politickih pomagaca u Crnoj Gori predvidjene za bozicne praznike. Desili se to ona ne samo da ne bi mogla igrati bilo kakvu ulogu u razrjesavanju kosovskog cvora, nego bi izgubila i poziciju koju je imala po ustavnim rjesenjima i politickim dogovorima iz 1992.godine mada su oni praksi bitno modifikovani na ustrb njene ravnopravne pozicije.

Branko VOJICIC /AIM PODGORICA/