PROBLEMI U EKONOMIJI, STANOVIMA, MINAMA...

Povratci u Konjic

KONJIC, AIM, 18.12.98. Kad je pocetkom jula ove godine Konjic, smjesten na pola puta izmedju Sarajeva i Mostara, proglasen prvim otvoreni bh. gradom, medjunarodna zajednica je izdvojila sredstva za opravku 510 privatnih kuca i nekoliko opsinskih zgrada u Konjicu. Medjutim, blizu dvije trecine privatnih kuca, porodica koje su se prijavile za povratak i potpisale ugovore o popravku kuca i povratku, nisu do danas useljene.

Prema podacima opsinskog sekretarijata za izbjeglice i raseljena lica do jedanaestog mjeseca ove godine godine u Konjic se vratilo 1.668 lica. Od ovog broja, svojim kucama vratilo se 858 Bosnjaka, 730 Hrvata, 76 Srba, te 4 lica iz reda ostalih naroda. Konjicki opsinski ured za povratnike nedavno je dao informaciju da se u periodu od februara do polovine novembra "98. za povratak ukupno prijavilo 1.464 domacinstva sa gotovo 5.000 njihovih clanova. Ovaj podatak navodi na zakljucak da se na povratak u svoj grad odlucila cetvrtina od oko 10.000 izbjeglih konjickih Hrvata i od oko 6.000 izbjeglih konjickih Srba. Samo u Konjic se za povratak prijavilo 1.188 porodica od cega su 78 Bosnjaci, 760 Hrvata, 326 Srba i 24 "ostalih". Podaci Ureda za povratnike u Konjicu govore i to da se, izmedju ostalog, za povratak u Capljinu prijavilo 148 domacinstava, u Stolac 24, Mostar 22, Ljubuski i Kalinovik po 10 domacinstava, dok se za Trnovo, Vogoscu, Nevesinje, Novi Travnik i Cajnice prijavilo po jedno domacinstvo.

UNHCR je za projekat obnove i razvoja Konjica ulozio 14 miliona dolara pomoci. Najveci posao uradjen je jos 1996. godine kada su Glavaticevo, selo nadomak Konjica, posjetila dvadesetdva donatora iz Svjetske banke nakon cega se desio bum u ovom selu. Naime, donatori Svjetske banke ulozili su novac kojim je napravljeno stotinjak kuca, ambulanta, skola, stanovi za nastavnike i medicinsko osoblje. Tada je u Glavaticevu napravljen i vodovod vrijedan 300.000 KM, a i deminiran je jedan dio ovog sela.

Konjic je bio pokus, uspjesan pilot projekat. Medjutim, problem je sto se do sada u ovih stotinjak kuca jos nije vratilo 28 obitelji. Opsinske vlasti u Konjicu navode da je jedini razlog njihovog nepovratka nepostojanje osnovnih sredstava koje su povratnicima potrebne za zivot na selu. Trenutno se vecina tih ljudi jos uvijek nalazi u napustenim srpskim i hrvatskim stanovima u Konjicu. U Glavaticevu se radi i jedna druga faza obnove, a rijec je o 100 stambenih jedinica koje treba da se rekonstruisu. U opcinskom sekretarijatu za obnovu i razvoj navode podatak da je do sada za popravak prijavljeno oko 115 kuca. Dio ovih kuca je sto posto unisten, odnosno vecina tih kuca je spaljena, a cijena kuce koja je cetvrtog stepena ostecenja kosta oko 25.000 KM po objektu. Samo za rekonstrukciju kuca u Glavaticevu potrebno je blizu dva miliona maraka, dok je za popravak kuca u Bjelimicima potrebno 2.200.000 DEM, a za Neretvicu 2.600.000 DEM. UNHCR pravi kuce gdje je prosjek po kuci od 10 do 11.000 DEM, dok ECHO daje i do 18.000 DEM.

Prema rijecima Darka Andjelica, sekretara Sekretarijata za obnovu i razvoj opcine Konjic, u toku 1997. i 1998. godine radilo se na projektu sela Bijela u kome su do rata zivjeli i Bosnjaci, i Srbi, i Hrvati. U Bijeloj je napravljeno oko 150 stambenih objekata, ali povratak stanovnika ovog sela koce nerasciscena minska polja, pogotovo u rejonu Josanice, rekao je Andjelic. Prema njegovim rijecima, u Bijeloj je svaka rekonstruisana kuca dobila vodu, a u zavrsnoj fazi je i pravljenje lokalnog vodovoda. Andjelic navodi primjer sela Josanice, gdje postoji desetak kuca u kojima se upravo radi na rasciscavanju minskih polja - ni voda ni struja ne mogu se "dovesti", jer sve ide preko jednog velikog minskog polja. Kako je objasnio Andjelic, na uklanjanju mina radi ekipa americke firme MAC. "Demineri ove firme vrsili su deminiranje terena u rejonu Ravnog Kuka, odnosno Lupoglava i mi smo dobili certifikat koji svjedoci da je njihov posao zavrsen. Medjutim, i poslije toga nadjen je veci broj aktiviranih mina. Uglavnom se ne vjeruje federalnim deminerskim ekipama, jer firme koje rade na pravljenju vodovoda priznaju samo firme koje su kvalificirane kao sto su ROMCO i MAC", istakao je Andjelic. Jedan dio mjestana se vratio u svoje kuce, a mjesta gdje se igraju njihova djeca udaljena su od mina samo desetak metara, upozorio je on. U Konjicu su razocarani ulogom SFOR-a, konkretno francuskih jedinica, koje ne odgovaraju na zahtjev za rjesavanje problema komunikacija i puteva.

Sto se tice drugih dijelova opcine Konjic, aktivnosti oko obnove i rekonstrukcije su u zavrsnoj fazi. Andjelic pojasnjava da je od mjeseca maja ove godine uradjena rekonstrukcija 240 stambenih jedinica. Investitori su bili PIU HAUSING i ECHO. Americki komitet za izbjeglice (ARC) trenutno radi na opravci 12 kuca za povratnike u uzem gradskom podrucju, dok je na podrucju Neretvice, dijela konjicke opcine sa kojeg je tokom rata izbjegao najveci broj Hrvata, napravio oko 40 stambenih objekata.

ARC projekte realizuje uz finansijsku pomoc USAID-a, BPRM-a, ECHO-a i UMCOR-a. Dansko vijece je u Gorici napravilo 10 bosnjackih kuca, u Kostajnici 15 hrvatskih. IRC je na Donjem Selu uradio oko 40 srpskih i hrvatskih kuca. Donator je obnovio kuce, ali je i nametnuo svoje kriterije, a to je povratak i oslobadjanje stanova manjinskog stanovnistva.

Konjicke opcinske vlasti su pripremile i jedan elaborat obnove i razvoja Konjica koji sadrzi sest mjesnih zajednica: Bijelimici, Glavaticevo, Borci, Bijela, Neretvica, Celebici. Ovim elaboratom naznaceni su svi problemi ovih mjesnih zajednica od kategorija ostecenja kuca i cijena tih stambenih objekata do problema infrastrukture u pojedinim selima. Andjelic istice da je elaborat dostavljen UNHCR-u, ECHO-u, Americkoj ambasadi kako bi se sto bolje upoznali sa problematikom ove opcine. "Nama je cilj da prikazemo pravo stanje, makar ono nekome i ne odgovaralo. Samo ovakvim radom imamo rezultate koji su zavidni i koji su, kako kazu, jedni od najboljih u nasem kantonu", rekao je Andjelic. Uz ove projekte pripremljeno je i 200 mini-kredita koji ce biti pomoc za biznis iz oblasti stocarstva, vocarstva, te usluga ili proizvodnje. I Medjunarodna katolicka komisija za migracije je dala donatorska sredstva, u prosjeku 10.000 DEM, za 15 korisnika raznih bransi - od stolarstva, prerade drveta do raznih usluznih djelatnosti. "U toku je druga faza raspodjele mini-kredita za 42 prijavljena lica. Cilj projekata ovakve vrsta je zaposljavanje ljudi sa biroa. Postoji veci broj kvalitetnih projekata. Interesantno je da u ovim projektima vise ne dolazi do izrazaja samo stocarstvo i druge poljoprivredne grane, vec ljudi zele ulagati u informatiku", rekao je Andjelic. Kriteriji za dobivanje kredita su jasni, to mora biti malo ili srednje preduzece koje ce uposljavati lica koja su trenutno na birou. Vlasnik moze, ali ne mora, uloziti 50 posto vlastitog kapitala. Poslovni plan mora imati solidne sanse za uspjeh, a biznis ne smije zavisiti od sezone. Konjicki opcinari su svjesni da je pored privatizacije, kojoj u Konjicu vrata jos vijek nisu otvorena, jedini adut u malim biznisima.

Za opcinske vlasti najveci problem u Konjicu su krovne rekonstrukcije. Donatori nisu obezbijedili sredstva i ne zele prihvatiti zahjeve opcinara za popravku tih krovova. Oni su pripremili i dokumentaciju koja se odnosi na krovne rekonstrukcije, ali i na nadogradnju nekih stambenih objekata, te su iste uputili na vise adresa. Dokumentacija je proslijedjena i implementatoru, PIU HAUSING-u, koji ce to kandidovati kod japanske vlade koja bi u narednom periodu trebala odgovoriti da li ce dati sredstva za nadogradnju ovih stambenih objekata cime bi se rijesio problem kasnjenja a samim tim i problem jedne kategorije stanovnistva koja nema mogucnosti da se vrati na svoja ognjista. Nadogradjeni stanovi bi imali oko pedesetak kvadrata, a cijena jedne stambene jedinice bi bila oko 27.000 KM. Vodovod tezak oko milion dolara koje je obezbijedio USAID bio je jos jedan oblik kooperativnosti sa UNHCR-om i OSCE-om. Izvodjac ovog projekta bila je firma Parsons, a ovim projektom ce se rijesiti vodovod u rejonu Bijela, Gradski prsten, Gornji prsten, kao i vodovod u Buturovic polju. "Veliko breme je na nama, jer se jos uvijek veliki broj stanovnistva, ma o kojoj nacionalnosti govorimo, nije vratio. Vrlo tesko je ljude vratiti iz komformnih stanova ponovo na selo, a to nije samo problem Konjica, vec i ostalih gradova", pojasnio je Andjelic i dodao da zaposleni u opcini uz rekonstrukcije i davanje kredita za oporavak male privrede nastoje stimulisati ljude da se vrate svojim kucama.

Kakvi su dalji planovi rekonstrukcije i obnove Konjica? U Sekretarijatu za obnovu i razvoj saznajemo da sljedeci korak treba napraviti Americki komitet koji planira napraviti dva projekta i to u selima Gakici i Radesine.

O tome kako radi konjicki Sekretarijat za stambenu politiku i kakva je procedura pri predaji zahtjeva za povrat stana razgovarali smo sa Nerminom Niksicem, sekretarom ovog sekretarijata. Do sada u Konjicu je vraceno, i pored 628 podnesenih zahtjeva za povrat stanova, samo 60 stambenih jedinica, od toga 4 stambena objekta Bosnjacima. Od tih 60 stanova u 10 služajeva nosioci stanarskog prava dali su svoje stanove na iznajmljivanje. Proces povratka stanova se ne otvara u drugim smjerovima, kaze Niksic zaboravljajuci pritom na cinjenicu da je i on jedan od onih koji zive u stanovim koji su u toku rata proglaseni napustenim. O proceduri podnosenja zahtjeva za povrat imovine Niksic kaze: "Kada se javi nosilac stanarskog prava za povrat stana organ je duzan provesti postupak i donijeti rjecenje da je on nosilac stanarskog prava, zatim utvrdjuje se ko se nalazi u tom stanu, utvrdjuje se rok u kome je podnosilac zahtjeva izrazio svoju zelju da se vrati. Od toga kakav status ima trenutni korisnik stana zavisi dalja sudbina postupanja po tom rjesenju. I ukoliko je u stanu lice koje nema nikakvo rjesenje on se odmah iseljava, a ukoliko je u tom stanu lice koje ima neko privremeno rjesenje njemu je opcina duzna obezbijediti odgovarajuci alternativni smjestaj". Radi napomene, u Konjicu je prije skoro godinu dana osnovano i Udruzenje za przžanje pravne pomoci "Sjeverna Hercegovina". Ovom udruzenju za pomoc se obratilo 500 lica. Udruzenje je za to vrijeme pokrenulo 267 sudskih i upravnih postupaka, ali tim putem do sada je tek nekoliko lica doslo u posjed svog sama i samo par slucajeva u posjed vlastite kuce. Udruzenje za pruzanje pravne pomoci okuplja sedam advokata iz Konjica, Jablanice i Prozora, a njegov rad finansira Vlada Holandije.

Podsjetimo i na podatak da je u junu mjesecu 1998. godine Medjunarodna krizna grupa dala je u javnost svoj izvjestaj u kome je navela da opcinske vlasti besmisleno trose dobiveni novac, te da je Konjic okarakterisla kao mjesto u koje su se manjinski narodi prestali vracati. U konjickoj opcini kazu da izvjestaj ICG-a nije korektan jer su, kako navode, pojedini duznosnici improvizovano davali svoje izvjestaje. Istina, ovaj izvjestaj stopirao je donacije nekih organizacija te je to bila kocnica ulaganju u Konjic. I Jonatan Dames, terenski sluzbenik u konjickom uredu UNHCR-a, tvrdi da je i sam autor tog izvjestaja nakon njegove objave napustio ICG. "To se cesto desava kada ljudi sjede u svojim uredima u Sarajevu te gledaju samo na kolicinu novca koja je usla u grad i na ostvareni broj povrataka. Taj izvjestaj je neopravdano bio pun kritika, a ako neko misli da ovdje neke stvari moze bolje uraditi od UNHCR neka i preuzme to. Konjicu je potrebno sto puta vise pomoci nego sto je i dobio", kaze Dames. U ovoj godini samo za rekonstrukciju kuca UNHCR je ulozio oko milion i po maraka.

Dames ocjenjuje da proces povratka ide sporo, ali ne zbog konjickih vlasti jer one, prema njemu, podrzavaju sve oblike povrataka. "Ova opcina se zalaze da kreira sto vise mogucnosti za povratak, uprkos jako ogranicenim ekonomskim resursima. Mislim da je Konjic kada su u pitanju donacije ostecen jer sav prihod ide u Mostar ili Sarajevo. U konjickom uredu UNHCR-a navode da je osnovni problem ne povratka stanovnistva ekonomija. Mnogi tvrde kada bi Konjic bio Las Vegas sa hiljadu poslova i hiljadu mogucnosti koje se pruzaju obicnom covjeku tada ne bi bilo nikakvih prepreka za povratak stanovnistva. I zaista, za proces povratka nije dovoljno samo obezbijediti im krov nad glavom, jer se tek poslije toga stvaraju novi problemi. Sta mali grad moze ponuditi svojim stanovnicima? Oni koji su osjetili "okus" vecih gradova to najbolje znaju, zar ne?

Vedrana ZIVAK (AIM, Konjic)