PREDAH ZA HDZ

AIM, ZAGREB, 11.12.1998. Volja za promjenom postala je u Hrvatskoj vrlo jaka. Prema istrazivanju javnog misljenja, koje je provedeno po narudzbi americkog Medjunarodnog republikanskog instituta, dvije trecine Hrvata zeli smjenu vlasti. Do identicnog zakljucka doslo je i istrazivanje, sto ga je objavio tjednik "Globus" - po njemu, dvije trecine Hrvata zagovara provodjenje prijevremenih izbora, ne samo parlamentarnih, nego i predsjednickih. Oba su istrazivanja dosla do vrlo slicnih rezultata i u pogledu politickih sklonosti hrvatskog birackog tijela - socijaldemokratska je zvijezda u usponu, Tudjmanove stranke u strmoglavu. SDP, kao najjaca oporbena stranka, poravnala se s vladajucim HDZ-om.

Suocen s takvim istrazivanjima - kojima, doduse, odrice vjerodostojnost, ali tesko da mu predoceni rezultati dopustaju miran san - i suocen s izazovima, sto mu ih upucuje u posljednje vrijeme istim istrazivanjima osokoljena oporbena sestorka, hrvatski predsjednik pokusava stabilizirati opasno zaljuljani brod, s kojeg su vec i pacovi poceli bjezati. Sjednica Sredisnjeg odbora HDZ-a, tijela koje je formirano pocetkom godine, ali se tek ovih dana prvi put sastalo, zamisljena je kao demonstracija konsilidiranja vladajuce stranke i Tudjmanove vlasti. Posljednjih mjeseci tesko potreseni kriminalnim aferama i razdirani unutarstranackim sukobima, vladajuci sada nastoje zbiti redove i vratiti se, kako to oni kazu, pobjednickom ozracju. Nakon sto je HDZ sam sebi amputirao umjereno krilo i sasvim se prevrnuo udesno, Tudjman pokusava uspostaviti novi balans - rukovodstvo je nafilovao novim ljudima, a zadrzani su i neki od kojih su se jos prije samo mjesec dana trazile bezuvjetne ostavke.

Novi ljudi, redom anonimci, ne znace i novu politiku. Sjednica Sredisnjeg odbora HDZ-a pokazala je da se vladajuci vrte stalno u istom krugu, ali od kadrova do retorike - na sve nizoj razini. Tu svakako spada i Tudjmanov uvodni i zavrsni govor, koji su uokvirili i intonirali to vladajuce posijelo. U istupima hrvatskog predsjednika sve je vec vidjeno, od omiljenih mu zivotinjskih metafora - ovoga puta bili su tu vukovi, ovcad i gusani, sto je Hrvatska televizija u prikazu sjednice uredno iscistila - do dokazivanja da je Hrvatska izlozena planetarnoj zavjeri. I neprijatelji su uvijek isti - medjunarodna zajednica, opozicija, kako je rekao, "neprirodno udruzena" te mediji, koji su, po njemu, strani placenici u specijalnom ratu protiv suverene Hrvatske.

Novost je radikaliziranje teze o sprezi Hrvatske i Vatikana te bliskosti Katolicke crkve i aktualne vlasti. Hrvatski je predsjednik tu tezu promovirao za ovogodisnjeg Papina posjeta Hrvatskoj, a sada ju je dodatno razvio. Tako je ustvrdio da je Papa, proglasavajuci Stepinca blazenikom, hrvatski narod oslobodio optuzbi za fasizam, mada se u obrazlozenju beatifikacije Vatikan strogo drzao vremena nakon 45. godine. Svoju je vlast takodjer predstavio kao promotora krscanskih vrijednosti, nasuprot, po njemu, dekadentnom Zapadu. "Postignuta je puna suglasnost hrvatske politike i Crkve", rekao je Tudjman, dodajuci da je Hrvatska odlucno stala na branik etickih zasada krscanske civilizacije. Ali je odmah pokazao i da te zasade vrlo specificno tumaci. Govoreci o oporbenoj udruzi, izrazio je svoje zapjenjeno zgrazanje kako se mogu "udruzivati vjernici s nevjernicima, svjetlost s tamom".

Istovjeteci svoju stranku s Hrvatskom, cak tvrdeci da bi bez HDZ-ove vladavine drzava dosla u pitanje, hrvatski je predsjednik zapravo izlozio svojevrsnu platformu za upotrebu represije. Ako bi promjena vlasti ugrozila Hrvatsku, onda su dopustena sva sredstva da se to ne dogodi. Onda ce se sadasnja vlast braniti po svaku cijenu i na svaki ce se nacin onemogucavati svaka ozbiljna opozicija. Konzekvenca Tudjmanova govora je stanje izvanrednosti.

U tu atmosferu galopirajuce iracionalnosti, neki su HDZ-ovi uglednici pokusali unijeti zrno razuma. Tako je ino-ministar Granic, na svoj skanjivi nacin, ali ipak, upozoravao da Evropa sebi postavlja ciljeve, prije svega borbu protiv nezaposlenosti, koji bi i Hrvatsku trebali zanimati. Potpredsjednik Sabora Domljan ukazivao je da ce HDZ na iducim izborima tesko izaci kao pobjednik. Treci su upozoravali: predsjednice, krade se! Cetvrti su pokusavali prebaciti neke pontone prema oporbenim strankama. Ali ta, od Tudjmana stidljivo distancirana retorika, i ovoga je puta ostala u beznadnoj manjini. HDZ krece u predizbornu ofenzivu, ali svojim je postroj's-saborovanjem pokazao samo to da iz vlastite koze ne moze izaci. Jedan nezavisni tjednik u naslovu je potom istakao zakljucak da Tudjman vise ne zivi u stvarnosti.

Po onome sto najavljuju - vladajuci se tesko mogu konsolidirati. Ako im oporba, kao toliko puta dosad, sama ne pomogne. Takav je moguci razvoj dogadjaja najavila iznenadna, neocekivana polemika izmedju lidera sest oporbenih stranaka. Kamen smutnje - postao je neodrzani sastanak kod predsjednika Tudjmana. Sestorica su se oko odlaska na Pantovcak podijelila - najveci dio stranaka na taj je sastanak odbio ici pod uvjetima koje su vladajuci nametali, ali je najjaca, Socijaldemokratska partija, imala drugaciji stav. Problem je nastao kada su oporbenjaci svoje, medju strankama sasvim logicne razlike, odlucili naveliko razglasiti.

Jos je veci problem sto su se neki od njih zalijepili na igru, koju im HDZ vrlo lukavo podmece. Pokusavajuci provocirati podjele u oporbenoj sestorci, vlasti bliski mediji potenciraju svaku njihovu razliku, pa su tako odmah one koji su odbili odlazak Tudjmanu nazvali radikalima, a one druge umjerenjacima. Iznenadjujuce, tu su retoriku prihvatili i neki oporbeni lideri. Ivica Racan, prvi covjek SDP-a, s negodovanjem je progovorio o svojim kolegama, koji su, kako je rekao, podlegli pritisku "radikalnog, pa i frustiranog dijela javnosti". Predsjednik HSLS-a Drazen Budisa takodjer je uvjeren da se umjerenom taktikom postize vise nego emotivnim i verbalnim radikalizmom, koji "HDZ drzi cvrsto na okupu". Od tih ocjena dvojca, koji se smatra osovinom oporbene suradnje, do Tudjmanove optuzbe kako se "zuti tisak" urotio protiv njega i HDZ-a - samo je korak.

Prvo, zato jer Hrvatska danas jeste i radikalna i frustrirana. Frustrirani mozda nisu tek novi bogatasi i pripadnici politicke klase, u koju spada i opozicija. Po svom socijalnom polozaju oporbeni politicari, naime, imaju mnogo vise slicnosti s vladajucima nego s frustriranim slojevima stanovnistva. Pripadnici politicke elite bogato su osigurali svoju sadasnjost i buducnost, pa mogu biti komotno, neradikalno oporbeni i nemaju nikakva razloga za frustriranost, ali sve brojnija armija nezaposlenih i socijalno pokradenih jeste i radikalna i frustrirana.

Drugo, tesko je prihvatiti Racanovu tezu da je uspon Socijaldemokrata rezultat umjerenjastva. SDP je bio toliko umjeren da je sam sebe svojedobno nazivao konstruktivnom opozicijom. Taj hod po jajima sigurno nije bio njegova odskocna daska; prije ce biti da se ta stranka nametnula kao alternativa vladajucima jer se pocela doimati kao najpouzdanija u oporbenim redovima; sve su se druge oporbene stranke svadjale i lomile, a ljudi su im pretrcavali pod Tudjmanov sator.

Uz dociranje o frustriranosti, Racan je dodao i zamjerke u vezi s nacinom funkcioniranja oporbene sestorke. Rekao je da dosadasnji nacin suradnje vise nije odrziv i da nacelo pariteta i konsenzusa treba razmotriti, jer naprosto nisu svi podjednako jaki i ne snose istu odgovornost. Sto se SDP-a tice, dodao je, izborna koalicija jos je veoma daleko. Lideri drugih stranaka na isti su mu nacin javno uzvratili. Na najavu preispitivanja nacela suradnje odgovorili su da ozbiljni ljudi usred utakmice pravila ne mijenjaju. Iz malih su stranaka poruÞivali: kad bi najveSi bili i najpametniji, odavno bismo bili u HDZ-u.

Upuceni tvrde da se jaki SDP zeli rijesiti manjih i glasnijih oporbenih partnera. Navodno neki istaknuti clanovi te stranke racunaju kako im je bolje ici u izbore udvoje nego usestoro - pobjeda ce biti manja, ali ce fotelja za podjelu biti vise. Mada je pukotina na oporbenoj suradnji pokrpana i raspad se ipak nece dogoditi - na oporbenoj je sceni u samo nekoliko dana zavladala sveopca pomutnja, prijeteci da ponisti nekoliko mjeseci ozbiljnosti i strpljivog gradjenja. Nakon duljeg vremena HDZ je dobio predah. Vladajuci su od ljeta u potpunoj defanzivi, ali su sada uspjeli gurnuti igru pred oporbeni gol.

JELENA LOVRIC