BALKANSKA POLITICKA EKONOMIJA

Kako su stvari krenule izmedju Makedonije i SR Jugoslavije prije ce izbiti mali ekonomski rat nego li ce profunkcionisati slobodna carinska zona, koja je planirana od Nove godine

AIM Skopje, 11.12.1998

Poslednji statisticki podaci objavljeni u Makedoniji govore da se Savezna Republika Jugoslavija, odmah poslije Njemacke, cvrsto drzi na drugom mjestu spoljnotrgovinskih partnera ove zemlje. Makedonski privrednici u Jugoslaviju su izvezli oko 130 miliona dolara razlicitih roba, a uvezli za osam miliona dolara manje. Ovako dobra ekonomska saradnja, naravno, moze se zahvaliti georgrafskoj bliskosti dvaju trzista i tradicionalnoj upucenosti jednih na druge, ali i velikim povlasticama koje su regulisane medjudrzavnim sporazumuma. Prije vise od dvije godine dvije su zemlje potpisale sporazum o slobodnoj trgovini. Prema slovu tog dogovora najveci broj roba transferira se bez carinskih davanja, a za njih se naplacuje jedino obavezna carinska evidencija od minimalnih jedan procenat. Samo je nekolicina proizvoda, sto ih obe strane smatraju strateskim, podlozna ogranicenjima i razmjenjuju se na osnovu zajednickog dogovaranja i, najcesche, uz kompenzacije. Stavise, izmedju dviju zemalja sklopljen je i dogovor po kome je trebalo da se granica za medjusobnu trgovinu ukine od 1. januara 1999. godine i da ovdje, na jugu Balkana, profunkcionira prva slobodna carinska zona. Sve su prilike, mesutim, da ce unatoc davno potpisanim medjudrzavnim ugovorima, ovdje prije izbiti mali ekonomski rat nego li se ostvariti zajednicka ambicija privrednika sa obe strane granice.

Kao sto to na ovom ukletom komadicu planete obicno biva, opet se pred rezultatima prosperitetne ekonomske saradnje isprecila pogubna politika. Makedonija je, naime, pristala da se na njenoj teritoriji rasporede Natove snage za izvlacenje medjunarodnih verifikatora sa Kosova, a to bi, cini se, moglo biti razlogom za svojevrsne ekonomske sankcije od strane sjevernog susjeda. Jugoslovenska vlada je jos prije mjesec dana urucila ostru notu upozorenja makedonskoj diplomatiji u kojoj se kaze kako je stanoviste zvanicnog Skopja u vezi sa rasporedjivanjem snaga za brzu intervenciju protivno ponasanju prijeteljske zemlje i kako se to moze odraziti na dobrosusjedsku suradnju. Neki su ovdasnj krugovi jugoslovenski demars protumacili kao normalnu reakciju u kojoj se tamosnja diplomatija samo "pere" pred domacom javnoschu. Neki su, pak, odmah ustvrdili kako bi moglo uslijediti i ekonomsko sankcionisanje, a cini se da su njihove pretpostavke bile utemeljene.

Jos na pocetku "krize" sa instaliranjem "ekstraktora" u Makedoniji, iz Beograda je dosla diskretna poruka kako od uvudjenja slobodne carinske zone od Nove godine nece biti nista. Navodno, pominjani medjudrzavni sporazum znaci kako je takvo nesta moguce, ali ne i obavezno, jer se jos uvijek nisu ostvarile neophodne ekonomske pretpostavke. Makedonci su, sa svoje strane, smatrali kako nema nikakvih ekonomskih razloga da se odlaze provodjenje ovog veoma visokog oblika sradnje izmedju dviju suverenih drzava. Ako je vjerovati skopskim medijima koji se pozivaju na kompetentne izvore, zvanicni Beograd je ubrzo sa rijeci presao na djela. Makedonske robe, posebno lako kvarljivi prehrambeni proizvodi poceli sve duze ostajati na carini, zbog dopunskih sanitarnih kontrola, sto se naravno odrazavalo na njihovu kakvocu i mogucnost dolaska do krajnjeg korisnika. K tomu, ovdasnjim autoprevoznicima uvedena je taksa od 250 maraka po kamionu, sto je znacajno podiglo cijenu i destimuliralo izvoz. Nadlezno udruzenje odmah je pokrenulo inicijativu da se Jugoslovenima uvedu kontramjere, ali se to nije ostvarilo.

Samo nekoliko dana poslije jugoslovenska vlada je donijela propis po kome svaki uvoznik mora poloziti devizni depozit koji iznosi 50 odsto od ukupne vrijednosti robe. Ovaj se propis odnosio i na makedonske firme koje u SR Jugoslaviji imaju vlastita predstavnistva i posluju preko takozvanih nerezistantnih racuna, mada prema sporazumu o slobodnoj trgovini promet izmedju ovih dviju zemalja ne bi trebalo da ima bilo kakva dodatna opterecenja. Makedonska privredna komora bila je iznenadjena ovakvim razvojem dogadjaja i odmah trazila da se problem raspravi na zajednickoj medjudrzavnom koordinativnom tijelu, ali ocigledno problem jos uvijek nije rijesen. Mada je najavljeno kako bi i na ovaj potez mogle uslijediti uzvratne mjere, ovdasnja javnost nije obavijestena da li je do njih doslo.

Najnoviji potez jugoslovenske strane desio se negdje u vrijeme kad je makedonska vlada donijela konacnu odluku oko stacioniranja medjunarodnih trupa i tako otklonila i poslednju formalnu prepreku da NATO-vojnici pocnu da se rasporedjuju na terenu. Opet su se na udaru nasli "kamiondzije". Za sve one sto prevoze robe u Sloveniju, ili ih dovoze iz Slovenije, uvedena je "globa" od ravno 10.000 maraka. Jugoslovenski ambasador u Skopju Zoran Janckovic odmah se potrudio da cinjenice koje su evidentne demantuje izjavljujuci za ovdasnje medije kako nema nikakvih problema na makedonsko-jugoslovenskoj granici. Sudeci prema tvrdnjama ovdasnjih zvanicnika, vlada sjevernog susjeda, u ime koje provjereni obavjestajac i sjedi u glavnom gradu Makedonije, i ne mora znati za ovu taksu, jer je nju uvela Uprava carina koja je i do sada pokazivala visoki stupanj "autonomije". Ovdasnji su privrednici, doduse neoficijelno, saznali kako je Kertesov tim dobio instrukciju da na pomenuti nacin uzvrati Slovencima koji istu sumu uzimaju za transfer jugoslovenskih roba preko Slovenije u Italiju. Ovadasnje transportere ne bi cudilo da se ova "osveta" vrsi prema slovenckim prevoznicima koji posluju sa Makedonijom, ali su iznenadjeni cinjenicom da su i sami pogodjeni. Naravno, opet su dosli prijedlozi za uzvracanje udarca.
Ministar Nikola Gruevski predlozio je da se na prvom zasjedanju Vlade donese odluka o hitnom susretu sa jugoslovenskom stranom i da se zatrazi ukudanje astronomskih taksi. Zvanicno Skopje, i pored pomenutih prijedloga za uvodjenje kontra mjera, nije ucinilo niti jedan potez koji bi otezao situaciju, ali izgleda ne sjedi skrstenih ruku. Vlada Ljubceta Georgievskog je, upravo na zasjedanju na kome je odobreno stacioniranje snaga za brzu intervenciju na Kosovu, dala instrukciju svim privrednicima koji posluju sa sjevernim susjedima da pazljivo inventarisu svaki gubitak koji nastaje po osnovu pomenutih slucajeva. Sama ta cinjenica govori o stanovistu zvanicnog Skopja kako se radi o ekonomskom sankcionisanju Makedonije od strane SR Jugoslavije, a u vezi sa njenim odnosom prema medjunarodnim obavezama i rezolucijama Savjeta bezbjednosti koje se odnose na kosovsku krizu. Ovdje se, cak, razmislja kako bi, slicne jugoslovenskim, mogle doci i reakcije od strane Rusije, jos jedne od zemalja sa kojima Makedonija ima veoma visok stepen ekonomske razmjene. Vlada se vjerovatno nada kako che, ukoliko to bude potrebno, jednoga dana isporuciti racune medjunarodnoj zajednici, buduci je bila kooperativna na vlastitu stetu. Da li ce joj se racunica isplatiti, to pitanje valja ostaviti vremenu. Samo kao napomena, Makedonija se i prilikom veoma strogih sankcija prema Jugoslaviji od prije nekoliko godina nadala kako ce joj ista ta zajednica nadoknaditi stete sto se mjere milijardama dolara. Do sada nije dobila ni centa. Ostalo joj je, medjutim, pravo da se nada.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT