CIGARETA I UBIJA I SPASAVA

Trziste i trgovina u RS

Banjaluka, 23. novembar (AIM)

Zamjenik Visokog predstavnika za BiH Hans Sumaher nedavno je pohvalio rad carinske administracije i policije u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, koji su zajednickom akcijom u oktobru uspjeli sprijeciti ilegalni ulazak 900 kamiona robe u BiH. Time su, prema saopstenju iz OHR-a, sprijeceni godisnji gubici u entitetskim budzetima za oko 40 miliona KM.

Ilegalni ulazak neocarinjenih roba u RS i Federaciju BiH omogucili su domaci propisi po kojima se na robe koje se uvoze iz Jugoslavije u RS po zakonu ne placa carina nego se vrsi samo carinsko evidentiranje. Isti slucaj je sa uvozom roba iz Hrvatske u Federaciju BiH. Posto se promet u BiH smatra unutrasnjim prometom, robe iz Jugoslavije neocarinjene zavrsavaju u Federaciji BiH, a robe iz Slovenije i Hrvatske U RS.

Na takozvanoj "stocnoj" pijaci u Banjaluci, gdje se do prije rata utorkom prodavala iskljucivo stoka, a nedjeljom automobili, vrvi od svakojake robe u rasponu od "igle do lokomotive".

Pijaca je pretrpana uvoznom robom, porijeklom iz Hrvatske i Slovenije, cemu je umnogome doprinijelo otvaranje prelaza u Gradisci. Iako, sve visokoakcizna roba na koju bi po carinskim propisima bila placena visoka carina, ona je pronasla put do svog odredista.

Vreca od 50 kilograma secera moze se nabaviti za 33 do 34 njemacke marke, sto iznosi 0,66 DM po kilogramu. Secer se u privatnim radnjama moze naci po najnizoj cijeni od 0,85 DM, pa sve preko 1 DM.

Mnogo bolja zarada je na prasku za ves. Pijaca je preplavljena "Arielom" koji kosta 11 do 12 DM. Isti prasak u prodavnicama je oko 15 DM.

Dobra zarada je i na ulju, jer je karton od 15 flasa 25 do 28 DM, a isti proizvod po prodavnicama je od 1,85 do 2,30 DM.

U prolazu blatnjavim ulicama "stocne" golobradi momcici guraju kolica natrpana raznovrsnom robom, koju "gazde" kupuju za svoje prodavnice. Cijena iznajmljivanja je 10 dinara. U njima se u posljednje vrijeme najcesce vidja pivo slovenacke proizvodnje i to "Lasko", "Lasko-Zlatorog" u konzervi i "Union". Karton "Laskog" u flasi (20 komada) je po cijeni od 15, a konzerve ("Zlatorog") je 16 DM, a u diskontu "Dragan komerc", nekih 200 metara dalje "Lasko" je 21,80 DM.

Cijena "Laskog" po kaficima je oko 2 DM, od 14 do 16 dinara. Cijena po prodavnicama u PP "Savic" je (iako ga za sada nema) konzerva je 0,90 DM, karton je 21,60 DM. U S.T.R. "Lijevce" je 1,20 DM ili 29 DM po kartonu. Inace, po drzavnim prodavnicama uopste nema slovenackog piva.

Ipak, najveci broj cigareta, na kojima veliki i mali mocnici u BiH prave najveci profit, je ilegalno na trzistu. To potvrdjuje i glavni Republicki trzisni inspektor (RTI) RS Slavko Subotic.

"Vi znate da roba ne putuje samo preko carinskih prelaza", kaze Subotic. Glavni RTI objasnjava da je "koordiniranom akcijom" Republicke trzisne inspekcije i policije u RS, u 1998. godini podnesena i 1 (jedna) krivicna prijava! Da ne bi zbunio ovaj podatak, ostale prijave su prema Suboticevim rijecima, isle preko MUP-a.

Subotic priznaje da je "budzet dosta ostecen zbog opsteg neplacanja poreza na cigarete" i najavljuje "za desetak dana" veliku akciju inspekcije na oduzimanju ilegalno nabavljenih cigareta.

Po toj zamisli 23 republicka trzisna inspektora, koliko ih ima ukupno u RS, "radili" bi trgovce na veliko i uvoznike, a opstinski trzisni inspektori bili bi poslani na pijace. Na pitanje kakvi se rezultati ocekuju, s obzirom da mnogi u RS prezivljavaju upravo od preprodaje cigareta, Subotic kaze da ce RTI akciju poceti, ali da se ne mogu ocekivati neki spektakularni rezultati.

Prema istom planu RTI bi oduzimala sve cigarete koje nemaju markicu, koju inace izdaje Ministarstvo finansija RS, a sto je dokaz da je na robu placen porez. S obzirom da trenutno na trzistu RS markice postoje uglavnom samo na proizvodima banjalucke Tvornice duvana i na po kojoj vrsti cigareta iz Srbije i Hrvatske, to prakticno znaci da bi inspektori oduzimali - sve.

Subotic ostavlja mogucnost trgovcima i ulicnim prodavcima da kupe markicu, plate porez, pa neka onda prodaju do mile volje pod istim uslovima. "Ne isplati se, naprimjer, Energopetrolu da uvozi cigarete, jer kad plati porez one imaju visu cijenu nego one na crnom trzistu", kaze Subotic.

Glavni RTI se zali na manjak kadrova u inspekciji i dodaje da je narocito bitno povecati broj tehnologa, koji bi radili na kontroli kvaliteta roba, jer su u inspekciji zaposleni uglavnom pravnici i ekonomisti.

Da inspekcija "kvalitetno" radi svoj posao govori i podatak da je nedavno u Banjaluci provedena akcija kontrole kvaliteta proizvoda po radnjama, u kojoj je "samo u toku novembra unisteno robe u vrijednosti od 500 KM". Najveci "ceh" platio je privatnik iz Mrkonjic Grada, koji ima lanac prodavnica u Banjaluci, PP "Savic", gdje su inspektori van prometa stavili slag krem, kakao, kafu, pudinge i cokolade.

Rok trajanja kod "Savica" istekao je i mlijeku u prahu, kiseloj pavlaci i kiselom mlijeku, te bezalkoholnim picima i sirupima. Dan nakon objavljivanja ove informacije u sredstvima informisanja, nije se mogao primjetiti smanjen broj kupaca kod "Savica".

Proizvodi se, prema rijecima gradskog trzisnog inspektora Djure Smitrana, najcesce prodaju bez proizvodjacke i carinske deklaracije. "Samo za slucaj da se otkrije da prodavac nije izdao racun za kupljenu robu, mandatna kazna je 500 do 550 dinara. A sta da mu radim, kad mi kaze da tog dana nije ukupno prodao robe u toj vrijednosti", jada se Smitran.

Poseban problem predstavljaju montazni i improvizovani kiosci na kojima su se u pocetku prodavale cigarete i po neka sitnica, a sada sve vise i prehrambeni proizvodi. Smitran kaze da vecina vlasnika ima dozvolu za rad. U centru grada, da. Medjutim, sem dozvole za rad kiosci ne ispunjavaju nijedan drugi kriterij za legalnu prodaju robe.

Tako su proizvodi najcesce neoporezovani, nedeklarisani, sa isteklim rokom trajanja i po cijeni duplo do troduplo vecoj od nabavne. Samo za uracunavanje trgovacke marze vece od dozvoljene vrijednosti, prema propisima inspekcije, predvidja se oduzimanje robe. I pored toga, zbog priblizno istih cijena sa onima u vecim radnjama, gradjani ne obaziruci se mnogo na kvalitet, nego prije svega na dubinu dzepa odluce da svoj novac povjere svom, lokalnom trgovcu.

"Ma, znas, neprijatno mi je da prodjem pored njega kad mi je najblizi. Ako odem u prodavnicu sto metara dalje, sve sakrivam ono sto kupim u kesi", kaze Slobodan K., koji se uglavnom snabdijeva u "svom kiosku u ulici".

Inspektori su slozni u ocjeni da je stanje na trzistu dosta nesredjeno i da je potrebno uvesti vise reda, ali isticu da nije problem kada se svercom bave pojedinci ("zato i postoji inspekcija"), nego kada to postane opste pravilo prevare drzave, kao sa cigaretama.

S druge strane ne moze se zanemariti ni socijalni faktor, jer koliko god duvanski dim ubija, toliko njegova prodaja neke odrzava u zivotu.

Aleksandar Macanovic (AIM)