POLUPUNO I POLUPRAZNO

Poslije Dodika?

Dodik je uspio onoliko za koliko se povecao broj kandidata za premijersko mjesto u odnosu na januar, nije uspio onoliko koliko ce mu to mjesto sada, vrlo vjerovatno, izmaci

Banjaluka, 7. decembar 1988. (AIM)

Poslednje zasijedanje parlamenta u Banjaluci Vladu Milorada Dodika ostavilo je bez rijeci vise nego ijedno do sada. Razumljivo: najprije je pod pritiskom opozicije i koalicionih partnera morala da reterira i povuce odluku o kursu konvertibilne marke prema jugoslovenskom dinaru, da bi zatim parlament odbacio Vladinu preporuku Draganu Kalinicu da vrati mandat i ne mrcvari poslanike cijelih 90 dana. Ako je poslije te skupstine Dodik zaista postao, kako mu je Kalinic najavio, "odlazeci premijer", onda u tom zamesateljstvu treba traziti tri prsta od kojih nijedan ne pripada sudbini. Prvo, SDS nikada nije zaboravio onu toplinu koju u dusi stvara posjedovanje vlasti; drugo, srpski reformisti zaboravili su kako to radi SDS kada ga grije vlast i, trece, Dodik je morao da poljubi bas svaku banderu koju su mu za ovih desetak mjeseci kraj puta postavljali njegovi politicki neprijatelji. Na kraju, SDS o njemu nema nimalo bolje misljenje nego one januarske noci u Bijeljini kada su shvatili da se nebo nece srusiti ako premijer RS postane i neko ko nije clan te stranke; radikali tvrde da u svakom kilogramu Dodikove pozamasne pojave cuci izdaja; njegovi koalicioni partneri imaju i sopstvene ambicije i tvrdu vjeru da ih je premijer za ljubav kolebljive i vjerolomne medjunarodne zajednice posvadjao sa svima ostalim (sto ce reci sa Beogradom); Bosnjaci su za Dodika ionako u parlamentu dizali ruke pod komandom Vestendorpa, ali su znali da ce time ponijeti vise krivice za sve sto se desava nego onda kada bi na Dodikovom mjestu sjedili Krajisnik ili Klickovic; medjunarodna zajednica, poslednje uporiste aktuelnog srpskog premijera, sve vecim dijelom naginje misljenju da je Dodikom isplativije trgovati nego ga bezuslovno podrzavati.

CIJENA PREMIJERSKE KOZE: Dakle, na politickoj berzi Dodikove akcije danas stoje losije nego ikada. Da li je to njihova realna cena? Nije. Racunica je prosta: on je uspio onoliko za koliko se povecao broj kandidata za premijersko mjesto u odnosu na januar, nije uspio onoliko koliko bi mu to mjesto sada moglo izmaci. Kada je postao premijer, Dodik je zakoracio kao jedan od rijetkih majstora koji jos vjeruje da se tu nesto da popraviti. Privredu je gusila crna berza; medjunarodna zajednica o RS razmisljala je kao o preduzecu koje je najprofitabilnije ugasiti; dobitak na lutriji u RS bio je cesca pojava od plate; patriotizam je nekako postajao niskokaloricna hrana; u Sarajevu su odnos izmedju Federacije i RS najradije ilustorvali odnosom dvije Koreje... Shvatajuci da u RS vlast nema ni onaj ko je osvoji na izborima ni onaj kome je da Vestendorp, nego onaj ko je cvrsce zgrabi, Dodik se opredijelio za jasnu podjelu poslova: medjunarodna zajednica ce narodu da dijeli plate i penzije, a on ce da ide iza njih i da razbija protivnike. Zato se Dodikov uspjeh ne moze mjeriti procvatom demokratije u RS, jer se sa SDS-om mogao uhvatiti samo neko ko ce shvatiti na cemu ta vlast pociva i neko ko ce bar koliko Dodik liÞiti na njih. Zato su poslije njegovih deset meseci oni koji su zeljeli procvat ekonomije i demokratskih sloboda ostali razocarani: svijet je jeo nesto redovnije, ali nimalo bolje, vlast je tukla manje, ali jace. Jos razocaraniji, medjutim, bili su oni koji su vjerovali da je Bog rekao da ce u RS vjecno vladati Krajisnik, pa makar se on i ne zvao tako. Kriminala i korupcije za Dodikovog vakta bilo je manje, ali je nerijesenih slucajeva iz tih sportova bilo vise za onoliko koliko je i nova vlast svojih drva bacila na tu vatru. Zato pitanje ocjene Dodikove vlade jeste pitanje optike: da li je casa poluprazna ili polupuna.

RAZVLACENJE PAMETI: Poklonici prvog nacina gledanja reci ce da je Dodik nemilosrdno razvalio Pale na kojima nije ostao ni kamen na kamenu; tvrdice da je rastjerao direktore vladinih firmi koje danas, umjesto da nesto rade, cuce u redu za medjunarodnu pomoc; reci ce da je rasturio SRT koja vlastitog programa emituje manje nego sto ga je imala na onoj livadi maja '92; pricace kako je razbio SRNU izmjestajuci je iz paljanskih suma... Oni koji sve to gledaju kao na polupunu casu imace jake protivargumente bez da ista od ovoga demantuju: ima li ikoga ko bi radije vladao u RS sa onakvim nego ovakvim Palama, ima li ikoga ko bi radije vodio srpske vladine firme i medijske kuce poslije one nego posle ove garniture. Naravno, nema. Recju, najveca Dodikova zasluga sastoji se u tome sto je zasukao rukave i polomio jednu krivo sraslu kost. Njegov najveci nedostatak bio je u tome sto ni sam nije znao kako da sve to na kraju pravilno sastavi. To znaci da je ispoljio sve vrline i slabosti prelaznih vlada: da je kompromitovao demokratiju, za koju nije imao dovoljno sluha, ali je, moz0da upravo zahvaljujuci toj svojoj osobini, cak i u redovima SDS-a demontirao jalovi deseteracki nacionalizam, za koji je imao jos manje sluha. Zato je u ovom trenutku Dodikova politicka karijera na najvecoj raskrsnici do sada: sa ovom vladom, u ovim okolnostima i sa ovim manirima, on jedva da ima sta da ponudi. Na drugoj strani, jos uvijek su slabe one snage koje veruju da tu vladu treba zrtvovati upravo zarad reformi. Istovremeno, mnogo jaci su oni koji namjeravaju da Dodikovih deset meseci proglase losim danom za RS, zahvale mu se sto ih je rijesio nekih slijepih politickih ulica odakle sami nisu mogli da nadju izlaz i nastave da traze nova mracna mjesta.

TRI VARIJANTE: Problem je, medjutim, sto i jedne i druge u ovom trenutku ujedinjuje ideja da Dodik mora da ode. Pri tome su saglasni da premijer treba na vlasti da ostane jos samo onoliko koliko je potrebno da prodje Madridska konferencija, gde ce i RS i Federacija biti proglasene maloljetnim politicko-psiholoskim entitetima i gdje ce na vrat navuci nove staratelje i zadrzati stare koji ce u spanskoj prestonici zaduziti jos deblje mocuge. Drugi dogadjaj koji Dodiku protivnici ne bi da kvare jeste arbitraza za Brcko, koje, izvjesno, ni ovaj put nece pripasti RS vise nego sto ce pripasti Federaciji. Ta dva dogadjaja, uz hapsenje generala Krstica i jos nekoliko neprijatnih epizoda koje predstoje, a na koje ce Dodik morati da klimne glavom (kao sto bi klimnuo svako na njegovom mestu), svakako ce ga dodatno oslabiti. Ukoliko on ne uspije da zadrzi vlast, RS ocekuje jedna od tri moguce varijante nove vlade. Prva je savez prosvecenih esdeesovaca sa umjerenim reformistima, koja se ocituje kroz ponudu Pala Mladenu Ivanicu da preuzme mandat. Ivanic za takvu akciju, logicno, ima previsoko misljenje o sebi. On naprosto ne vjeruje da je sve ove godine skupljao svoje moralne i druge kredite da bi ih skrckao za nekoliko mjeseci posto bi ga, bez ikakve stranke koja bi za njega zaista stavila ruku u vatru, vitlali po vladi i razvlacili mu pamet. Pod uslovom da Kalinic skupi podrsku parlamentarne vecine, druga varijanta je vlada SDS-a i radikala. Takav rasplet vjerovatan je taman onoliko koliko je vjerovatno da Vestendorp napravi vikendicu na Palama. TreSa varijanta bio bi savez banjaluckih sumnjivih reformista i esdeesovskih i radikalskih, odakle bi se ispilio mandatar iz 'Sloge' koji se ne bi zvao Milorad Dodik. Odnos snaga u takvoj koaliciji, koja bi pokusala da stvori neku vrstu vlade nacionalnog jedinstva, bio bi takav da bi u RS poslije polugodisnje pauze Slobodan Milosevic ponovo usao na velika vrata. Recju, sa Dodikom ili bez njega, RS birace izmedju zla i goreg. Ali, bar na to smo navikli.

Zeljko Cvijanovic (AIM)