(NE)ZAPOSLENOST - NAJVECI PROBLEM BiH

Na kraju ekonomske 1998. godine

AIM, Sarajevo, 03.12.1998. Najveci ekonomski i socijalni problem Bosne i Hercegovine je nezaposlenost. U tome se slazu i strani i domaci analiticari isticuci kako je najbolji lijek za rjesavanje ovog krupnog problema upravo brzi ekonomski rast. Buduci da njega nema, ili ne bar u predvidjenom obimu, onda je i nezaposlenost kulminirala prije svega u broju radnika na cekanju posla i onih koji traze zaposlenje.

Analizirajuci nedavno trenutnu ekonomsku situaciju u drzavi, prof. dr. Jozo Sovic iz Privredne komore BiH je ustvrdio da je u BiH oko 40 odsto radno sposobnog stanovnistva nezaposleno, a ako se ovom postotku doda i broj radnika na cekanju posla, dolazi se do alarmantnih procenata - cak 70 odsto radno sposobnog stanovnistva je nezaposleno. U Zavodu za zaposljavanje BiH jos su preciznije izracunali stope, pa tvrde da je u drzavi zaposlenost oko 35, a nezaposlenost oko 65 odsto (pod pretpostavkom da u BiH ima oko 2,2 miliona radno aktivnog stanovnistva). Kad se u razvijenim zemljama procenat nezaposlenih primakne dvocifrenom broju, pali se crveno svjetlo za spas te ekonomije. Kod nas, eto, ni rekordna nezaposlenost nije dovoljna da bi zabrinula ekonomiste, planere, privrednike, a jos manje politicare.

Federalni zavod za statistiku tvrdi da je trenutno u Federaciji BiH zaposleno oko 361.000 radnika, ali su u ovu brojku uracunati i oni koji su na cekanju posla (njih oko 71.000). U poredjenju sa

1. godinom, kad je u BiH radilo oko milion ljudi, to je tek oko 36 odsto ili 43 odsto kad se uzmu u obzir opstine danasnje Federacije BiH. Predstavu o trenutnoj nezaposenosti upotpunjuje brojka od oko 246.000 osoba koje se vode na berzi rada kao nezaposleni, sto - sa onim radnicima koji se vode u preduzecima na spisku a ne rade - iznosi gotovo isto toliko koliko ih je trenutno zaposleno. Uporedjujuci rast zaposlenosti u ovoj i prosloj godini, dolazimo do podataka da se godisnje prosjecno zaposljavalo oko 20.000 lica, sto i nije malo.

Kakva je u tom pogledu situacija u Republici Srpskoj? Prema sluzbenim podacima, u ovom dijelu BiH trenutno je zaposleno oko 244.000 radnika, a oko 143.000 nezaposeno. Koliko ih je na cekanju, statistika ne iskazuje podatke.

Ova godina je limitirala rast ukupne stope zaposlenosti, jer je

• prema ocjenama strucnjaka Svjetske banke, koja je glavni finansijer, savjetodavac i koordinator projekta obnove BiH - posljednjih mjeseci doslo do usporavanja ekonomskog rasta u FBiH. Razlog je izostanak provodjenja ekonomskih reformi i privatizacije, a kako smo zemlja u tranziciji, to znasi da je doslo do zastoja u uspostavljavljanju trzisne ekonomije. Uvidjevsi te negativne tendencije u ekonomiji BiH, donatori su usporili priticanje svjezeg kapitala u nasu drzavu i sve dok se ne pocnu odlucnije provoditi ekonomske reforme, nece biti ni novca za otvaranje novih pogona, a to znaci ni novih radnih mjesta.

Armija nezaposlenih u BiH se pojavila krajem 1995. i pocetkom

1. godine, dakle zavrsetkom rata i demobilizacijom boraca. Mnoga preduzeca su iz politickih, a i iz socijalnih razloga listom primala svoje nekadasnje radnike koji su se vracali sa fronta. Posla za vecinu njih nije bilo, jer porusene fabrike nisu radile, a i tamo gdje su pokrenute nije trebalo mnogo zaposlenih posto nije bilo trzista za njihove proizvode. Zato su u mnogim firmama radnici vodjeni na spisku, ali prakticno vecina nije radila a niti danas ne radi. Ilustrativan primjer ove tvrdnje je Zeljezara Zenica, gdje se i danas na spisku vodi 11.000 radnika, dok njih manje od polovine radi i to za minimalnu placu. Sanse da se zaposli jos koja hiljada ljudi, male su. Ipak, ima preduzeca koja trenutno potrazuju veci broj radnika, kao sto je sarajevski GRAS, kome je potrebno 450 radnika (vozaca, automehanicara, inzenjera i dr.).

U ovakvim uslovima stanovnistvo se pocinje baviti sivom ekonomijom s obzirom da mora imati bar minimum minimuma za prezivljavanje. Danas ekonomisti baratuju sa podatkom da u BiH na crno radi oko 150.000 ljudi, mada je ta brojka veca. Za ove zaposlene niko ne placa doprinose i poreze za place, cime drzava gubi velike novce. Kad bi drzava nasla modus da ovih 150.000 ljudi registruje kao redovno zaposlene, sto oni prakticno i jesu, broj i zvanicno zaposlenih bi se povecao, fondovi od doprinosa i poreza na place bi se popunili, a siva ekonomija nestala. Prije toga morale bi se smanjiti stope doprinosa na place i time automatski bi se uvecala zaposenost, jer bi se rad na crno smanjio u nekim privatnim firmama koje drze neprijavljene radnike. Posto nema najava da bi drzava mogla uskoro povuci ova dva poteza, postavlja se pitanje: kako ublaziti problem nezaposlenosti?

Trazeci odgovor na ovo pitanje, clan Predsjednistva Alija Izetbegovic je nedavno predlozio da se uvede doprinos na place zaposlenih (od jedan odsto) i da se osnuje fond iz koga bi se finansiralo novo zaposljavanje. U vrijeme kada privrednici sve glasnije upucuju zahtjev za smanjenje stope doprinosa na place, doskorasnji prvi covjek BiH, eto, trazi dalje opterecenje privrede. Na ovaj Izetbegovicev prijedlog reagovali su odmah neki ekonomski eksperti, tvrdeci da bilo kakvo novo opterecenje privrede - pa makar bilo i jedan odsto - nije preporucljivo. Tako profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, dr. Boris Tihi kaze da ovakve mjere za rjesavanje problema nezaposenosti nikada nisu davale efekte podsjecajuci da ionako imamo visoke stope na place i da one unistavaju privredu. Po njemu, stope su glavni razlog sto dosta ljudi radi na crno, pa istice da zbog visokih stopa na place strani investitori ne zele ulagati kapital u radno intenzivne tehnologije, podrucje gdje mozemo jedino ocekivati svjez kapital. Profesor Tihi sanse za brze zaposljavanje vidi upravo u smanjenju doprinosa na place buduci da nova opterecenja nikada nisu polucivala privredni napredak.

Ocito, problem zaposljavanja isuvise je kompleksan da bi se mogao tako brzo i jednostavno rijesiti. Zato je interesantno pogledati kako rjesavanje ovog problema u BiH vide strani strusnjaci. U tom pogledu karakteristicno je misljenje Saumija Mitre, zamjenika direktora stalne misije Svjetske banke u Sarajevu koji kaze da je najveci prijatelj zaposljavanja upravo ekonomski rast. On ocjenjuje da bi se rast od 25 odsto u FBiH trebao odrzati i narednih godina, a za tako nesto moraju se privuci strani investitori posto ce donacije u BiH biti sve manje. Istovremeno, smanjenje nezaposlenosti Mitra vidi u uredjenju trzista rada kako bi se uvecala fleksibilnost kod zaposljavanja ali i otpustanja radnika. I on smatra da je odlucujuci faktor za rast zaposlenosti smanjenje stopa poreza i doprinosa na place, jer se time smanjuje siva ekonomija i povecava zaposlenost u cistoj ekonomiji. Ovu tvrdnju on potkrepljuje cinjenicom da BiH ima obrazovanu radnu snagu koja moze uspjesno da radi i na Zapadu.

I drugi strani eksperti su slicnog misljenja, Ipak, isticu da je u globalnom pristupu problemu zaposljavanja nuzno sto prije prici provodjenju ekonomskih reformi. Ako se to u kratkom periodu ne desi u BiH, Svjetska banka - a i druge finansijske institucije

• smanjice dalji dotok pomoci. To znaci manje kredita i mogucnosti otvaranja novih radnih mjesta. Krajnje posljedice su vec sada jasne: dalje ce biti usporen ekonomski rast, a sadasnji broj zaposlenih ce se naglo smanjivati. Nije tesko pretpostaviti da tada nezaposlenost iz cisto ekonomske sfere prelazi u socijalnu.

Dakle, pravci rjesavanja problema zaposljavanja su savim jasni. Ne krene li se ovim smjerom, krah hronicno bolesne ekonomije i socijalni nemiri su neizbjezni.

Raif CEHAJIC (AIM Sarajevo)