Pregovori ili zamka

***PREGOVORI ILI ZAMKA

AIM, ZAGREB, 29.11.1998. Popusta li napokon Franjo Tudjman opoziciji, ili je naprotiv uvlaci u novu zamku fingiranih pregovora, kako bi je rastrojio a mozda i unistio uoci presudnih parlamentarnih izbora za godinu dana? Ovo pitanje visi u zraku otkako je prije nekoliko tjedana hrvatski sef drzave obavijestio austrijskog sefa diplomacije Schlussela da je spreman na dogovor s opozicijom oko prevladavanja parlamentarne krize.

Kriza je izbila kada je sest najvecih opozicijskih stranaka, na celu sa Socijaldemokratskom partijom - koje od ljetos djeluju kao neformalna koalicija - odlucilo dati ostavke na sve duznosti u Saboru, osim zastupnickih, u znak protesta sto je HDZ prakticki onemogucio saborsku raspravu o tajnim sluzbama. Povod je bila javna optuzba dojucerasnjih bliskih Tudjmanovih suradnika Hrvoja Sarinica i Franje Gregurica da njih i druge pripadnike "liberalne" frakcije suparnicki tabor radikalnih nacionalista, koji predvodi Ivic Pasalic, vec dulje vrijeme pokusava kompromitirati i politicki unistiti putem tajnih sluzbi i zutog tiska koji ove kontroliraju.

Tudjman je naredio istragu koja je provedena kroz nadredjene sigurnosne sluzbe i kroz radna tijela Sabora, no ona je vec na prvi pogled vodjena toliko povrsno i politicki pristrano da je unaprijed bilo jasno kako nece dati nikakvog rezultata. Zbog toga se Sarinic povukao iz stranke i sa svih drzavnih i stranackih duznosti, a slicno je ucinio i Greguric zadrzavsi ipak stranacku iskaznicu. Povrijedjen sto se na ovaj nacin mora rastati od Tudjmana kojemu je s bezgranicnom odlucnoscu sluzio sve od 1990., posebno je Sarinic inzistirao na zaostravanju spijunske afere. Tako su njegovim posredstvom objelodanjeni i novi repovi te afere

• na prvom mjestu masovno prisluskivanje i uhodjenje novinara nekoliko nezavisnih tjednika, ali i onih koji su u kolu s tajnim sluzbama.

Ocito prenerazena time sto je sve izbilo na povrsinu medjufrakcijskih borbi u HDZ-u - za koje vec dulje zna, no poslovicno neobavjestena nije ni slutila da one imaju razmjere pravog unutarstranackog rata - opozicija je reagirala na jedini nacin koji joj je preostao. Zauzela je kriticnu distancu prema obje zaracene frakcije, inzistirajuci istodobno da se afera rasvijetli na jedini prihvatljivi nacin - obnovljenom raspravom u Saboru, i to pred ukljucenim kamerama Hrvatske televizije. U prvo vrijeme HDZ je reagirao odbojno pa i podsmesljivo, tvrdeci da slabasna opozicija samo umislja da moze izazvati parlamentarnu krizu. Istodobno, aktivirale su se desne strancice ekstremne desnice, s dva-tri zastupnika u SAboru, za koje je s visine kazano da ce popuniti prazninu nastalu ostavkama opozicijske sestorke.

No, kako cak ni one nisu bile spremne tako otvoreno igrati ulogu parlamentarnih marioneta, postalo je jasno da HDZ-ovim bahatim neobaziranjem na cinjenice samo asistira opoziciji u tihoj blokadi parlamenta. I to, u najgore vrijeme rasprave o budzetu za sljedecu godinu. U takvoj situaciji, Tudjman je "pronasao" Schussela da mu saopci spremnost na pregovore, iako bi u svakoj drugoj prilici sigurno izbjegao da tako vaznu vijest saopci preko inozemnog medija. Sada mu je, medjutim, bas takav nacin izgledao prikladan, kako bi se stvorio dojam da je spreman na kompromis zbog visih drzavnih interesa, a ne zbog toga da bi popustio opoziciji (ciji ga zahtjevi, kao i uvijek, bezgranicno nerviraju).

Da bi pojacao tu poziciju toboze nadstranackog autoriteta, kojemu je na srcu samo dobrobit drzave i nacije, ucinio je jos nesto. Prepustio je dogovaranje pregovora vodji HDZ-ove parlamentarne frakcije Vladimiru Seksu, koji je na nekoliko tajnih sastanaka s predsjednikom SDP-a, Ivicom Racanom, utanacio da bi predmet pregovora trebale biti dvije teme. To su tajne sluzbe, te izmjena izbornog zakona, gdje HDZ prvi put pokazuje volju da ispuni neke zahtjeve opozicije. Ponajprije se to odnosi na osnivanja visestranacke izborne kontrole i udjela vecinskog odnosno proporcionalnog izbornog modela u novom izbornom zakonu, dok ce HDZ teze popustiti kada je rijec o ukidanju posebnih izbornih lista za dijasporu (koje HDZ-u unaprijed donose deset posto mjesta u Zastupnickom domu Sabora).

No, prepustivsi Seksu da vodi pregovore o pregovorima, Tudjman je istodobno zadrzao pravo da s nadmocne pozicije arbitra i nadgleda sto cine on i Racan, i prema potrebi intervenira. Tako je pocetna pozicija HDZ-a bila da u pregovorima moraju sudjelovati osim opozicisjke sestorke i "ostale opozicijske stranke" (rijec je o spomenutim desnim satelitima HDZ-a), a kada je na Racanovo inzistiranje Seks odustao od toga, umijesao se Tudjman i stvar ponovno vratio na pocetak. Po svemu sudeci, on slicno postupa i kada je rijec o ostalim otvorenim pitanjima. Tako opozicija inzistira da u pregovorima Tudjman izadje iz mandarinskog oklopa toboznjeg nadstranackog arbitra, i sudjeluje u njima kao sef HDZ- a (a tek ako pregovori uspiju, on bi se mogao pojaviti i kao sef drzave).

Izgleda da je Seks i ovdje bio spreman uvaziti stavove opozicije, kao sto je bio i za kompromis oko toga tko je inicijator pregovora, sto je vazno kako bi se znalo kome je kompromis u ovom trenutku potrebniji (Seks i Racan nasli su solomunsko objasnjenje da su se "srele dvije inicijative"). No, Tudjman je i ovdje srusio figurice svog i opozicijskog pregovaraca. Vrativsi se iz sluzbenog posjeta Grckoj, toboze je izrazio znatizelju je li u njegovoj odsutnosti opozicija "zatrazila" pregovore. A zatim se pojavilo i sluzbeno saopcenje iz njegovog Ureda, u kome se kaze da je "predsjednik Republike" uvazio prijedlog Vladimira Seksa o pocetku pregovora HDZ-a i opozicijskih parlamentarnih stranaka.

Ocito je da Tudjman ne ulazi u pregovore s namjerom da se nesto njima ozbiljno postigne, nego samo kupuje vrijeme potrebno da se afera s tajnim sluzbama ispuhne kako ne bi utjecala na raspolozenje javnosti narednih mjeseci kada pocinju pripreme za izbore. Takodjer je vrlo vjerojatno da on fingiranim pregovorima nastoji oslabiti i iskompromitirati opoziciju - u kojoj vec postoje tihe razlike oko pristupa pregovorima - a vjerojatno i one u vlastitoj stranci koji u pregovorima s opozicijom takodjer vide priliku da zauzmu bolju startnu poziciju pred izbore. Sam Seks, uostalom, nedavno je iznenadio izjavom kako bi HDZ, ne bude li spreman na promjene, mogao izgubiti izbore. Ali je istodobno najavio, ugadjajuci zacijelo tastini tvrdog i kapricioznog sefa drzave, "konstruktivni obracun s opozicijom" do kraja godine.

Da s takvim obracunom treba ozbiljno racunati, potvrdjuje i iskustvo s prethodnim pregovorima, vodjenim proteklih godina izmedju HDZ-a i opozicije. Bilo ih je dva, 1994. poslije "puca" Manolic-Mesic, i dvije godine kasnije, kada je tada jedinstvena Hrvatsko socijalno-liberalna stranka Budise i Gotovca iznijela vrhu HDZ-a prijedlog temeljitih politickih, ekonomskih i moralnih rekonstrukcija u drzavi i drustvu. U oba slucaja Tudjman je pokazao neobicno zivo zanimanje za pregovore, ali je zapravo poduzeo sve da se oni otegnu, izjalove i na kraju propadnu, trazeci u tome priliku da ponizi i razjedini pregovarace s opozicijske strane.

Tako se pokazivalo da su Tudjman i njegova stranka ponekad svjesno prihvatali defanzivnu poziciju, ali samo kao dimnu zavjesu iza koje bi slijedio protuudar, i to redovito uspjesan. Sada ocito postoje iste takve namjere, i pitanje je jedino da li je Tudjmanu nakon bolesti i teskih potresa u stranci ostalo dovoljno premazanosti i drskosti kakvu je nekada imao.

MARINKO CULIC