TAJNIM SLUZBAMA PROTIV NOVINARA

AIM, ZAGREB, 27.11.1998. Cini se da novinari u Hrvatskoj mogu birati izmedju samo dvije mogucnosti - mogu biti suradnici policije ili predmet njenih opservacija, spicli ili sumnjivci, denuncijanti ili denuncirani. Raskol u vladajucem vrhu i odlazak nekih od najblizih suradnika hrvatskog predsjednika izbacili su u javnost, direktno iz Predsjednickih dvora, mnogo prljavog vesa. Jednu od centralnih uloga u tom sukobu na najvisem mjestu imalo je djelovanje tajnih sluzbi. Sada vec bivsi sef Tudjmanova ureda Sarinic optuzio je najmocnijeg predsjednikova savjetnika Pasalica da u potpunom ovladavanju HDZ-om i unistenju svojih suparnika koristi i usluge vojnih obavjestajaca.

Rasprave o djelovanju tajnih sluzbi dotakle su i novinarske redove. Nesporno se potvrdilo ono sto se i ranije moglo primijetiti - da neki mediji vrlo tijesno suradjuju s policijom. Ne samo da vlasti bliski mediji objavljuju informacije koje evidentno potjecu iz tajnih izvora, nego se odredjeni listovi doslovce mogu smatrati policijskim - tajne su ih sluzbe pokrenule, one ih financiraju i uredjuju. U tom smislu gotovo da se vec moze govoriti o tradiciji. U vrijeme rata tabloid "Slobodni tjednik" objavljivao je popise sumnjivih Srba i po tim su listama ljudi potom zagonetno nestajali. Preko takvih se prljavih medija neprestance vodi histericna kampanja protiv svega sto je Tudjmanovoj vlasti oporbeno. Sada se za tjednik "Imperijal" ispostavilo da je produzena ruka desnog krila HDZ-a. Svojim politickim i policijskim ocevima taj list sluzi i kao poluga za unistenje suparnika u vlastitoj stranci.

Mediji i novinari, koji nisu policijska potrckala, takodjer od policije ne mogu pobjeci. Oni koji nisu njeni suradnici - postaju objekt njena djelovanja. Javnost je posljednjih dana zapljusnuta informacijama iz kojih slijedi da policija masovno i sistematski prisluskuje i prati novinare.

PokusavajuSi se preko javnosti izboriti za svoje interese, neki su otpadnici s Pantovcaka pustili u opticaj sluzbene dokumente o policijskoj obradi nezavisnih medija i brojnih novinara. Tudjmanov bivsi intimus, sada otpisani Sarinic, nekim je listovima stavio na uvid njihove policijske dosijee. Djurdjica Klancir, urednica tjednika "Globus", tvrdi da je zgranuta onim sto je procitala. O njoj i drugim novinarima njena lista policijski izvjestaj navodi detalje intimne naravi, do kojih se moglo doci samo dugotrajnim prisluskivanjem. Pritom, profesionalni se rad samo uzgred spominje, mnogo je veci prostor posvecen intimnom zivotu. "Sokiralo me kad sam procitala da su se policijski analiticari upustili u procjenu uspjesnosti moga braka. Ono sto sam procitala nedvosmisleno je potvrdilo da se prisluskuju svi telefoni u redakciji 'Globusa', vrlo vjerojatno i nasi privatni telefoni, da se o nama raspituju, da nas gledaju, mozda i prate. Cijele ekipe agenata sustavno se bave uhodjenjem, prisluskivanjem, obradom podataka o novinarima. Proucavaju se seksualni afiniteti, zdravstveni kartoni, sklonost alkoholu... Prikupljaju se podaci za koje se nikako ne moze reci da su nuzni iz sigurnosnih ili obavjestajnih razloga", kaze urednica Klancir.

Slicno je i svjedocenje urednika "Nacionala" Ive Pukanica, koji je prije otprilike dva mjeseca objavio da je prilikom jednog izleta izvan Zagreba nabasao na agente koji su ga pratili. On je takodjer od Sarinica dobio na uvid policijski izvjestaj koji se bavi gotovo svim clanovima njegove redakcije. U dokumentu su, kaze, navedeni tocni datumi svih njihovih kontakata, cak i onih telefonskih i sasvim privatnih. Po Pukanicu, da bi se sakupila takva gradja, za nadziranje "Nacionala" trebalo je angazirati barem tridesetak agenata, najmanje kroz pola godine. Preko policijskojg "Imperijala" taj je tjednik sada optuzen da je agentura bivseg Generalstaba JNA.

"Feral Tribune" sa Sarinicem nije u tako dobrim odnosima, pa svoj dosije jos nije uspio procitati. Ali taj tjednik pise kako su ga ljudi tajnih sluzbi ovih dana pokusali vrbovati. Ponudjeno im je da se angaziraju u prokazivanju svih onih koje rezim smatra svojim neprijateljima. Ponuda je osnazena insinuacijom da su neki od novinara tog tjednika u vezi s takozvanom grupom "Labrador", ciji su clanovi optuzeni za spijunazu i terorizam, a zakljucno je poduprta i prijetnom da ce se, u slucaju nekooperativnosti, "Feral" izloziti novom medijskom lincu, a dosijei njegovih novinara osvanut ce na stranicama "Imperijala".

Nakon svih tih otkrica nesto je jasnije kako se i odakle nedavno u nekim medijima mogla pojaviti zdravstvena dokumentacija "Feralovog" novinara Drage Hedla. Na elektronskim adresama brojnih novinskih redakcija osvanuo je anonimni tekst, koji je javljao o pokusaju Hedlova samoubojstva. Uz mnostvo politickih insinuacija, prilozeni su i originalni lijecnicki nalazi. Autor elektronske bljuvotine sugerira da je novinar "sa suicidalnim porivom" "opasan za sebe i okolinu", a denuncijacija poslana e-mailom okoncava porukom: "Na razmisljanje 'slobodoumnim' i svim ostalim novinarima!". Anonimni uradak, koji neovlasteno zadire u samu utrobu jednog novinara, hitro se nasao u nekim vlasti bliskim novinama, najavljen, kao senzacija, i na prvim stranicama.

Tvrdnje novinara o prisluskivanju ministar policije Ivan Penic arogantno je pokusao osporiti. Prvo je ustvrdio da novinari o policijskom uhodjenju govore iz neprijateljskih pobuda. Doslovce je rekao da problem prisluskivanja otvaraju zato sto zele destabilizirati Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno Republiku Hrvatsku, a potom je sasvim hladnokrvno potvrdio da se novinari opserviraju, ali ne zbog svoje profesije, nego, kako je rekao, kao "dio sigurnosnog problema". Ministrov demanti zapravo je potvrdio praksu masovne policijske obrade medijskih trudbenika. Stovise, novinare je zapravo optuzio za protudrzavno djelovanje.

Cak i ako se prihvati nicim obrazlozena tvrdnja da se novinari prisluskuju kao "dio sigurnosnog problema", Penic je ostao duzan odgovor na jednako bitno pitanje: zasto se onda prvenstveno sakupljaju podaci sasvim privatne naravi i kako bi se to arhiviranjem novinarskih intimnosti mogla braniti drzavna sigurnost. Svi koji su vidjeli dosijee tvrde da je policija marljivo biljezila podatke koji se ni na koji nacin ne mogu povezati sa sigurnosnim problemima. Ako se novinari sumnjice kao potencijalni rusitelji ustavnog poretka, ako ih se prati zbog moguce "ugroze nacionalne sigurnosti", zasto policiju onda prije svega zanimaju njihove seksualne sklonosti i privatni poroci? Dosijei, koje je napravila Peniceva policija, mogu posluziti samo za ucjenu ili javnu kompromitaciju novinara.

Veliki dio javnosti tim je otkricima zapanjen, iako cinjenica da je veliko uho poklopilo hrvatske medije - zapravo nije iznenadjenje. Sef je drzave novinare koji mu ne sjede pod skutom bezbroj puta nazvao prodanim huljama, prvoborcima specijalnog rata protiv Hrvatske i sliÞcim pogrdnim imenima. Tudjman se s takvim stvarima ne sali, on misli ozbiljno, a njegove su uvrede

• policiji zapovijed. Ako predsjednik Republike neke ljude javno i kontinuirano oznacava kao neprijatelje Hrvatske - sasvim je logicno da ih policija prisluskuje i uhodi.

U tom kontekstu nije nevazna ni cinjenica da je na mjestu ministra policije covjek koji je godinama rukovodio procesom privatizacije. Ovdasnja javnost privatizaciju smatra najvecom pljackom u hrvatskoj povijesti i mediji neprestance javljaju o velikim lopovlucima, kojima su krugovi povezani s politickom elitom prigrabili najveci dio nacionalnog bogatstva. Ministar policije, kao i njegov nalogodavac, boje se takvih tekstova. Objasnjavajuci razloge prisluskivanja novinara, Penic to otvoreno priznaje. On kaze da su "ucestala ugrozavanja nacionalne sigurnosti odavanjem i objavljivanjem povjerljivih dokumenata i informacija, sve do odavanja drzavnih i vojnih tajni, kao i ugrozavanja nacionalne sigurnosti plasiranjem neistina i dezinformacija".

Poanta je u tome sto vladajuci - ministar policije, koji po zakonu ima arbitrarno pravo odluke tko to namjerava rusiti Hrvatsku, pa ga treba pratiti, i sef drzave, koji mu je inspirator - neistinom drze ono sto najveci dio hrvatske javnosti smatra istinom. Logican je proizvod takve situacije da u Hrvatskoj lopovi kolo vode, a policija lovi one kojima profesija i poziv nalazu - istrazivati, svjedociti, nikako i niposto ne sutjeti.

JELENA LOVRIC