KRATKOVIDNOST DVIJU VLADA

Sarajevo Nov 27, 1998

Ekonomija izmedju zelja i stvarnosti

SARAJEVO, 27.11.1998. Proslosedmicni potezi vlada Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine o ponistavanju odluke o devalvaciji yu-dinara, odnosno o smanjenju minimalne place, u najblazem slucaju bi se mogli okarakterisati njihovom kratkovidnosti, ali i odsustvom sluha za stvarnost. Koliko god za neke ovakva konstatacija izgledala preostra, u sustini je primjerena postupku vlada. Jer, donijeti dvije razlicite odluke (u prvom slucaju potpuno suprotne) u razmaku od samo desetakdana, odnosno mjesec, nije nista drugo nego upravo nerazumijavanje stanja u entitetu, tacnije prilika u sredini u kojoj te vlade kreiraju politiku. Za izrecenu konstataciju evo i argumenata: Vlada Republike Srpske je 5. novembra ove godine donijela odluku o devalvaciji yu- dinara, valute koja dominira platnim prometom ovog entiteta, pa je utvrdila njenu vrijednost sa dotadasnjih 5,9 na 7,5 za jednu konvertibilnu marku. Na prvi pogled potez Vlade RS je donekle razumljiv, jer je njime zeljela zastiti trziste RS i od stalnog inflatornog udara yu-dinara. Time je prakticno konvertibilna marka (KM) revalvirana u odnosu na dinar, sto je bila ujedno i garancija brzeg zazivljavanja u prometu zvanicne valute BiH. Ovom devalvacijom Vlada RS je nacinila dvije greske: preuzela je ingernciju Centralne banke BiH (koja se brine o stabilnosti KM) i ucinila je inflatorni udar u SR Jugoslaviji, na cije trziste se RS naslanja. Odmah je, naravno, reagovala Vlada Jugoslavije ukazujuci na pogresan potez entiteta, a potom se oglasila i Centralna banka BiH upozoravajuci na nenadleznost Vlade RS da o ovome problemu odlucuje.

S obzirom da je premijer VLade RS Milorad Dodik uradio nesto bez znanja i na stetu Jugoslavije, pozvan je odmah na razgovor u Beograd i vec na narednoj sjednici Vlada je ponistila svoju odluku o devalvaciji yu-dinara. Ovakav obrt u razmaku od samo desetak dana govori vise o nepromisljenosti Vlade nego o dobrim namjerama o zastiti ionako ugrozenog zivotnog standarda stanovnistva u RS. Kurs yu-dinara vracen je na raniji nivo u odnosu na KM, a hoce li se zvanicna valuta BiH ucvrstiti na trzistu RS i time garantovati vrijednost ionako malih zarada - stvar je vodjenja ukupne monetarne politike u BiH

U svakom slucaju, dinar ce i dalje kolati RS kao platezno sredstvo, a budu li se zarade i dalje isplacivale u ovoj valuti, obezvrijedjivace ih brze nego dosada buduci da jugoslovenska ekonomija sve vise tone. No, Milorad Dodik je pod pritiskom Beograda zaboravio svoje dobre namjere prema stanovnistvu RS, jer mu je uzdrmana premijerska fotelja.

Slican potez morala je povuci i Vlada Federacije BiH o odluci o povecanju minimalne place sa 130 na 200 KM. Ovaj put takodje pod pritiskom, ali ne visih organa vlasti vec poslovodstava preduzeca i (donekle) Sindikata.

Naime, zeleci da popuni fondove za penzije, plate zdravstvenih i prosvjetnih radnike te socijalna davanja, Vlada FBiH je za posljednji kvartal 1998. godine utvrdila minimalac od 200 KM ne vodeci pri tome racuna da su preduzeca i do tada tesko obezbjedjivala novac za isplatu zarada. Vladi je bilo bitno da kroz povecani minimalac - preko doprinosa i poreza na place - sebi osigura potreban novac. Racunica se uklopila u Vladine kalkulacije, ali ne i u materijalno stanje siromasnih preduzeca. Velike stope za obracun placa od oko 82 odsto uvecale su u bruto masi ukupno potreban novac u preduzecima. Primjera radi, samo u zavidovickoj "Krivaji" to je znacilo svaki mjesec obezbijediti 1,3 miliona KM samo za place (sto je duplo vise nego do povecanja minimalca). A ovoliki novac u preduzecu je nemoguce obezbijediti.

Prve reakcije poslovodstava firmi uslijedile su, medjutim, iz tekstilne grrupacije. Iz "Viteksa" Visokog stigla je vijest da ce primjenom odluke o povecanju minimalca ovo preduzece otici pod stecaj ili u najboljem slucaju dvije trecine njegovih radnika (ili 700 njih) naslo bi se na ulici bez posla. Jer, "Viteks" nema para da moze placati doprinose na uvecani minimalac, te trazi da se radnicima na cekanju doprinosi na isplate uplacuju minimalno. Ujedno, radnici ove firme vide izlaz u selektivnom pristupu uplati doprinosa za place. Oglasili su tim povodom i drvopreradjivaci, ali i drugi proizvodjaci. Ahmed Sejdic, generalni direktor najveceg drvopreradjivackog preduzeca - sarajevskog "Sipad-holdinga" smatra da Vlada treba da koji mjesec odgodi primjenu odluke a da do tada smanji stope doprinosa za place. Reagovao je ponovo i Sindikat BiH ostajuci i dalje pri svom prijedlogu da minimalac bude 250 KM, ali da se stope za doprinose na ukupne place dovedu na podnosljiv procenat.

Suocena sa ovakvim pritiscima Vlada FBiH je preispitala svoju raniju odluku, ali opet nije prihvatila sustinu prijedloga iz preduzeca i Sindikata vec je nasla neko medjurjesenje. Prosle sedmice je donijela novu odluku (moglo bi se reci dopunu ranije): minimalna placa i dalje ostaje 200 KM, a u oblasti prerade tekstila, koze, gume, metaloprerade, te crnoj metalurgiji, masinogradnji, drvnoj industriji i visokogradnji ona iznosi 150 KM. Vlada, naime, smatra da je u preduzecima iz ovih grana stanje dosta tesko i da ce im smanjivanje predlozenog minimalca za 50 KM omoguciti da prezive i da ce od njih i dalje moci preko doprinosa za svoje potrebe ubrizgavati novac. Koliko ce ovo umanjenje minimalca pomoci preduzecima, pokazace detaljnije kalkulacije, ali se vec sada moze reci da ono nece poboljsati bas mnogo materijalni status privrede.

Ocito da se Vlada FBiH tesko odrice sredstava iz doprinosa na place. Da nije tako i da ima vise sluha za stanje u privredi, prihvatila bi prijedlog privrednika i smanjila stope sa 82 odsto za bar dvadesetak procenata, a da ne govorimo o uobicajenim stopama u evropskim zemljama od oko 40 odsto. Istina, za protekle dvije godine stope doprinosa na place Vlada je smanjila za gotovo vise od tridesetak odsto, ali to jos nije znatnije rasterecenje ionako opterecene i siromasne privrede.

Vladi je novac potreban - i u vrijeme kad mnoga preduzeca ne rade ili proizvode minimalno - pa izlaz vidi u visokim doprinosima i porezima. Ova logika moze biti korisna na kratke staze, ali se postavlja pitanje hoce li (likvidacijom nerentabilnih firmi) Vlada morati povecavati ove doprinose i poreze kako bi imala sadasnji iznos sredstava u svojoj kasi. U svim ovim kalkulacijama cini se da obje vlade malo - ili nedovoljno - misle na radnike i ostalo stanovnistvo. Moze li radnik sa cetvoroclanom porodicom prezivjeti sa 150 ili 200 KM kad mjesecna cijena potrosacke korpe dostize oko 450 KM. Ili, da li ce stanovnici RS i dalje moci podnijeti galopirajucu inflaciju koja im dolazi iz Jugoslavije? Kad na ova i slicna pitanja vlade uspiju dati adekvatan odgovor

  • koji istina ne moze poboljsati standard stanovnistva - tek tada ce se moci govoriti o njihovoj dalekovidnosti i njihovom izostrenom sluhu za stanje u ekonomiji.

Raif CEHAJIC (AIM, Sarajevo)

(AIM Sarajevo)