PREMIJER BEZ KURSA

Dodikovo "vadjenje fleka"

Duel sa Seseljem Milorad Dodik je izgobio. Povlacenje odluke Vlade RS o paritetu dinar-marka je otkrilo njegovu nepromisljenost. A svodjenje njegovog opstanka na dilemu "Dodik ili Brcko", vodi ga na ivicu ambisa.

Banjaluka, 23. novembar 1998. (AIM)

Vojislav Seselje je rekao: "Bitno je da Dodike ne moze biti mandatar jer ga zele Amerikanci. Cim ga oni zele to je dokaz da je sljam". Milorad Dodik je uzvratio: "Bolje nam je pod americkom okupacijom, nego da nam Seselj kroji politiku".

Sta je rezultat ovog okrsaja? Dodik ga je izgubio. Prosto, kad Seselje ne bira rijeci onda radi najbolje za "svoju stvar", a kad Dodik gubi zivce - on gubi. Premijer Republike Srpske kome se otmu ovakve rijeci rizikuje da se nadje iza one tanke crvene linije, koja dijeli izabranog narodnog funkcionera i covjeka od narodnog povjerenja od "marionetske figure". A u demokratskim ustrojima, cak i u ovakvim rudimentarnim kao sto je bosanskohercegovacki, takve greske dugorocno mogu biti vrlo rizicne. Poveliko je politicko groblje u novijoj istoriji "jakih americkih marioneta". Marioneta je kao moneta - sluzi u trgovini.

Uopste, uletivsi neoprezno u guzvu, koja je svakako dobro dosla vlastima u Beogradu da se koliko-toliko skrene pogled javnosti sa "uzavrelog kosovskog pitanja" - premijer RS se nije snasao. Njegovo djetinjasto odusevljenje sto su Vestendorp i Klajn dovukli borna kola pred banjalucki hotel "Bosna" i digli helikoptere zbog Seselja, odaju tehnokratu kome je strano osluskivanje maglovitih, ali bitnih u ovom poslu, narodnih vibracija. Moze li se zamisliti takvo reagovanje njegovog jakog koalicionog partnera Zivka Radisica? Ne moze, jer se Radisicu takvo nesto ne bi moglo desiti.

Na rubu pameti

Ova i ovakva Bosna i Hercegovina slozenije je tkivo i od socijalisticke republike, koja je ovom prethodila. "Nacionalni kljuc" nije izbacen iz Bosne. Zato i potpredsjednik SDS Dragan Cavic poentira sa Dodikovih ledja: "Ako vec postoji takav odnos medjunarodne zajednice prema licima koja imaju takav "vokabular" koji negativno utice na implementaciju Dejtonskog sporazuma, onda nas cudi kako predstavnici medjunarodne zajednice nisu reagovali na boravak lidera Hrvatske stranke prava (HSP) Ante Djapica, koji je po tradiciji davao uspaljene izjave da je "Hrvatska do Drine"".

Ocigledno indukovan energijom svog najzesceg podrzavaoca Biljane Plavsic, premijer Republike Srpske gubi smisao za takticno promisljanje dnevnih poteza. Biljana Plavsic je, sta reci drugo nego - Biljana Plavsic, a njen stil je svakako osebujan. Ali cak ni ona nije uspjela u RS da ubijedi srpski narod da "ne izdaje srpski nacionalni interes". (Ovdje se, dakle, ne radi da li je neko izdajnik ili ne, nego prosto o tome kako se doima narodu.)

Ovako "razigrani" i "razgoropadjeni" Dodik postace "americki" i "Alijin" (sto je jos teza kvalifikacija pred narodom) premijer. A ako se zaista ispostavi da se on ustolicuje uz bosnjacku podrsku, a za amnestiranje bosnjacke politike od neispunjavanja Sarajevske deklaracije (o povratku izbjeglih u Sarajevo), to bi Dodika moglo svesti na nivo obicnog politikanta. Izvlacenje Alije Izetbegovica, jedinog "beskompromisnog" zagovornika "multietnicke Bosne" iz situacije koja je zasad najocigledniji dokaz bosnjacke neiskrenosti i dvolicnosti - zaista se moze pokazivati kao "izdaja nacionalnog interesa".

Zalog za Brcko

Grcevitost s kojom je Milorad Dodik prosle nedelje nastupio u Beogradu - u medijima, a zatim i "promptno povlacenje" odluke svoje Vlade o paritetu dinar-marka, odavala je nedostatak bilo kakve strategije. Dobro, za nedostatak strategije politicara u citavom ovom regionu ne vrijedi ni optuzivati, ali ovo je vec bilo na granici i elementarne promisljenosti. Njegova objasnjenja djelovala su prilicno mutna i sasvim neubedljivo. Tako je Dodik u Beogradu zbunio svoje zaista brojne i, moze se reci, u posljednje vrijeme nekriticne podrzavaoce. Medijska podrska, koja je bila nepodijeljena (i medju provladinim i nezavisnim medijima) sada je mlaka. Kao da je covjek koji je znao sve da objasni lako, prosto precizno i pri tom optimisticki - izgubio "carobni kompas".

Na zalost, ostaje utisak da je najjaci Dodikov argument prijetnja koju je izgovorio poslovicno neodmereni sluzbenik Medlin Olbrajt, portparol Stejt departmenta Dzejms Rubin, uslovljavajuci ekonomsku podrsku RS ostankom sadasnjeg premijera, a isticuci "da ce se to, isto tako uzimati u obzir i prilikom donosenja odluke medjunarodne zajednice o buducem statusu Brckog".

Ako iz ovog zaista proizadje situacija, koju ce javnost kodirati kao "Dodik ili Brcko", te ce to premijera dovesti u mucnu situaciju. Ako bi to zaista bila realna dilema, kada bi, recimo - sto nije realno ni za jedan pristojan san - Rubinova sefica potpisala da je to tako, i Momcilo Krajisnik i Voja Seselj, zajedno bi morali biti da se Dodiku da "jos jedan krug". Ali - nije. Niko Americi nije toliko vazan u Bosni, koliko njen interes. Nije bosanska majka rodila sina, koji bi Vasingtonu vrijedio vise od "problema Brckog" uredjenog na nacin koji ce biti saglasan njihovim potrebama. Tako Mile Dodik iz Laktasa, eventualno, moze biti samo zgodan "negativan izgovor".

Ko cita pazljivo novine, mogao je onako u dnu strane, lijevo (poslovicno mjesto gdje se plasiraju rutinske vijesti) naci da je "Savjet NATO-a" odlucio da do daljnjeg ne treba smanjivati sadasnji kontingent snaga SFOR-a u BiH koji broji oko 30 000 vojnika". To je americki pasos u Bosni, a oni koji bi neoprezno u ocima naroda postali marionete, nije na odmet podsjetiti, samo su zgodna karta u velikoj partiji.

Petar Reljic (AIM)