"BRZI" IZMEDJU SKOPJA I BEOGRADA

Moguce stacioniranje NATO-snaga za izvlacenje verifikatora sa Kosova u Makedoniji predstavlja dodatnu brigu za novoizabranu vlast, jer bi se mogla suociti sa ozbiljnim posljedicama po odnose sa sjevernim susjedom

AIM Skopje, 23.11.1998

Sredinom ovoga mjeseca komanda NATO-a u Briselu uputila je usmenu notu makedonskom ambasadoru Jovanu Tegovskom u vezi sa stanovistem vlade u Skopju oko stacioniranja takozvanih snaga za ekstrakciju ili izvlacenje medjunarodnih verifikatora sa Kosova, ukoliko ovi budu ugrozeni u procesu vrsenja svog zadatka. Podsjecanja radi, plan za rasporedjivanje nekih 1700 vojnika u Republiku Makedoniju odobren je nekoliko dana ranije i sad se samo ceka pristanak buducih domacina. Vlada je promptno pozvala ambasadora na dodatne konsultacije ali se za sada nije pojavilo zvanicno saopstenje, mada dobri poznavaoci prilika smatraju kako ce se odlazeca vlast uzdrzati od donosenja odluke. Isto tako u Skopje je posve iznenada doputovao admiral Dzems Edis, glavni komandant Natovih trupa u Juznoj Evropi. On je, takodje, pokusao ishoditi prihvat kod sefa drzave Kire Gligorova i kod buduceg premijera Ljubceta Georgievskog. Prvi se, prema obicaju, nije javno izjasnio, dok je drugi, sukladno svom osjecanju za interesovanje javnosti, odmah rekao da ga je admiral upoznao kako je na formiranje "snaga za brzu intervenciju" , u svojim pregovorima sa americkim pregovaracem Holbrukom, pristao i jugoslovenski predsjednik Slobodan Milosevic, ali da se sa njihovim stacioniranjem ovdje ne bi smjelo izbrzati.

Ocigledno, zapadnim saveznicima i citavoj medjunarodnoj zajednici veoma je stalo da se "brzi" sto prije instaliraju u neposrednoj blizini Kosova, ali je time Makedonija dovedena u veoma neprijatnu poziciju. S jedne strane, i stara i nova vlast ne kriju ambiciju da se sto prije i sto vise priblize zapadnim vojnim i politickim strukturama, a ovo bi bio novi korak u tom smjeru, a sa druge, nisu u poziciji da pogorsavaju inace veoma delikatni odnos sa sjevernim susjedom. Da je doista tako potvrdjuje i zvanicni demars sto ga je jugoslovenski zamjenik sefa diplomatije Zoran Novakovic uputio makedonskoj ambasadi u Beogradu. U ovome aktu se protestvuje sto je Makedonija, navodno, dozvolila stacioniranje stranih trupa na svojoj teritoriji, a koje su usmjerene protiv interesa SRJ. To, opet, moze biti protivno "dugorocnim inetresima dveju zemalja, dobrosusedstvu i prijeteljstvu medju njihovim narodima".

Samo dan kasnije oglasio se i jugoslovenski ambasador u Skopju Zoran Janackovic. Nekadasnji obavjestajac, sadasnji diplomata kategoricki je ustvrdio kako snage za brzu intervenciju nisu sastavni dio Holbruk-Milosevicevog kosovskog aranzmana i da bi njihovo rasporedjivanje u Republici Makedoniji znacilo mjesanje u unutrasnje stvari SRJ, jer su usmjerene protiv njenog teritorijalnog integriteta i drzavnog suvereniteta. "Potpuno je neprihvatljivo i neshvatljivo, kaze Janackovic u izjavi za skopski "Dnevnik", da Makedonija kao prijeteljska i susedna zemlja, sa kojom imamo dobre odnose i saradnju dozvoli koristenje njene teritorije za vojne pretnje i akcije protiv SRJ". Jedan visoki zvanicnik ovdasnje diplomatije, ciji identitet "Makafaks" nije otkrio, izjavio je za ovu agenciju kako je pomenuti demars iz Beograda "potez ocajnika" i upozorio kako je Jugoslavija jos zesce reagovala kad su svojedobno ovdje rasporedjene medjunarodne mirovne trupe-UNPREDEP. Prva zvanicna reakcija sa makedonske strane dosla je od podsekretara u Ministarstvu spoljnih poslova Tihomira Ilijevskog. On je, uzvracajuci Janackovicu, upozorio kako makedonska vlada "nije donijela" spornu odluku o prihvatu snaga za izvlacenje verifikatora.

Ruku na srce, takva odluka do sada nije donesena, ali kako se stvari odvijaju bilo bi pravo cudo da ona ubuduce izostane. U Makedoniji, prema jednom saopstenju Ministarstva za odbranu sa pocetka mjeseca, vec boravi 40-ak vojnih eksperata iz SAD, Velike Britanije, Francuske i Njemacke. Oni su sastavni dio koordinativnog tima koji bi iz Makedonije trebalo da nadgleda "misije" bespilotnih letjelica iznad kriznog podrucja. Prema istom saopstenju u toku novembra ocekivalo se jos osamdesetak strucnjaka iz ove oblasti. Isto tako, sve su prilike da je u Skopju "postala operativnom" celija NATO-a za prikupljanje i analiziranje obavjestajnih podata koje prikupljaju medjunarodni verifikatori i onih koji bi njima mogli koristiti. Mada se o tome zvanicno ne govori, makedonski mediji prenose informacije kako su odavno na terenu strucnjaci iz razlicitih zemalja ciji je zadatak da istraze mogucnost za smjestaj ljudstva i opreme za jednu vecu vojnu jedinicu nego li je to tim koordinatora za logisticku podrsku posmatracima na Kosovu. Sve ove aktivnosti provode se na osnovu aranzmana u koje se dosadasnja vlast vec upustila, a sasvim je razumljivo sto nomenklatura koja odlazi sad nece na sebe preuzeti rizik da donosi nove odluke.

Takodje je potpuno razumljivo da lideri partija koje su pobijedile na oktobarskim izborima i pred kojima je delikatni posao formiranja nove vlade, skladno proklamovanoj politici odrzavanja kontinuiteta vlasti, nisu protiv dosadasnjih aranzmana, ali se uzdrzavaju od onoga sto njihov frontmen Georgievski naziva "izbrzanom odlukom". U pomenutoj izjavi poslije razgovora sa admiralom Edisom, Georgievski je naglasio kako ce konacnu odluku o svemu donijeti novi, dakle njegov kabinet, ali je pri tome rekao kako "ce biti veoma srecan" ukoliko se svi nesporazumi oko stacioniranja trupa u Makedoniji razrijese u diplomatskim kontaktima sa "sjevernim susjedima". Ocigledno, buduci premijer smtra kako ce medjunarodni zvanicnici naci nacina da Slobodanu Milosevicu obnove sjecanje u vezi sa onim na sta je vec jednom pristao i tako makedonskoj strani "skrati" muke. Ni drugi kljucni covjek pobjednicke koalicije, doktor Vasil Tupurkovski nije eksplicite odbio stacioniranje "brzih" u Makedoniji. On se doduse, u jednoj ranijoj izjavi, usprotivio bilo kakvom koristenju makedonske teritorije za vojne aktivnosti protiv susjeda, ali je naglasio kako nova vlast mora provoditi odluke i aranzmane koje je potpisala ona prethodna. Sto se, pak, tice politickih predstavnika etnickih Albanaca koji ce, u ovom ili onom ideoloskom i personalnom sastavu, biti "treci partner" u buducoj politickoj egzekutivi, njihova su stajalista vise nego jasna. Bez obzira na nesto drugacije globalne poglede na kosovsko pitanje, albanski politicari su u svakoj prilici tvrdili kako je Makedonija, kao clanica Partnerstva za mir i potpisnica jos nekolicine slicnih aranzmana, duzna na sebe preuzeti i odgovarajuce obaveze, a ne samo konzumirati pogodnosti svog aktualnog medjunarodnog polozaja.

Ovdje dakle malo ko sumnja da ce se onih 1700 NATO-vih vojnika, koliko je planirano u Briselu, uskoro naci u Makedoniji. Javnost zato vise intrigiraju detalji. Mada su Makedonci, u svojim ranijim ocekivanjima, preferirali Amerikance, nece im biti mrski ni Francuzi, koji ce sacinjavati glavninu trupa i njihovu komandu, Britanci i Njemci. Mozda jedino malo zaziru od cinjenice da bi se u sastavu jedinice za ekstrakciju mogli naci i Rusi koji odavna pokazuju interes da se "iskrcaju" u Makedoniji. Konkurs za popunu snaga za brzu intervenciju je otvoren, a ima naznaka kako je Moskva vec otpremila "aplikaciju".

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT