SVE U IME NARODA

(Ne) potpisane specijalne veze F BiH i R H

AIM, Sarajevo, 17.11.1998.

Dok zamjenik Visokog predstavnika UN za BiH Jacques Klein porucuje da ce oni koji ne potpisu, sada vec sporni, Sporazum o specijalnim odnosima Federacije BiH i R Hrvatske odgovarati, predsjednik Federacije Ejup Ganic ocekuje odluku Parlamenta, a opozicija porucuje da je Sporazum neprihvatljiv. Istovremeno, bosnjacki clan bosanskohercegovackog Predsjednistva i predsjednik vladajuce SDA porucuje da bi "Sporazum trebalo potpisati, pa tek onda pustiti da ga Parlament odbije"!? Analiticari ovaj Izetbegovicev istup shvataju kao poruku da niti sama SDA nece prihvatiti Sporazum. Po svemu sudeci, Sporazum nece biti potpisan (bar ne u dogledno vrijeme), a hrvatska strana porucuje da bi nepotpisivanje moglo dovesti do zaostravanja odnosa izmedju dvije susjedne drzave, pa cak i do toga da se preispita odluka o samoj Fedraciji. Kako sada teku stvari, uskoro treba zasjedati Zastupnicki dom federalnog Parlamenta koji bi se trebao izjasniti o Sporazumu, ali jos uvijek se ne zna hoce li uopste do zasjedanja doci.

U ovom trenutku za najveci broj ljudi u F BiH je nejasno i sta misliti o samom Sporazumu. To sto taj Sporazum, po rijecima samog Ganica, jednog od onih koji su ga parafirali "ne sadrzi nista, zapravo, njega treba tek definisati aneksima, tu su samo pobrojane oblasti u kojima treba uspostaviti saradnju, nije cak ni definisana ta saradnja", ne uzbudjuje posebno njegove nositelje. I sam Izetbegovic kaze da nema potrebe podizati toliku prasinu oko tog sporazuma jer "on, sam po sebi, ne sadrzi nista, tek ga treba definisati aneksima". Na prvi pogled je izgledalo da cak niti to sto po ministrima u federalnoj Vladi ovaj Sporazum narusava suverenitet BiH ili to sto neki ministri traze odgovornost kretaora i potpisnika Sporazuma, nece dovesti u pitanje potisivanja ovog dokumenta. Naime, glasnogovornica Ureda Visokog predstavnika A. Stiglmayer i zamjenik Visokog predstavnika Jacques Klein izjavili su da promjena teksta Sporazuma nema i da do toga ne moze doci cak niti na zahtjev Parlamenta.

Sporazum o specijalnim odnosima sastoji se od 14 clanova u kojima gotovo nista nije receno i vjerovatno ga stoga mediji nisu ni objavili u cijelosti (sve do trenutka kada je izgledalo da je potpisivanje sasvim izvjesno). Jednostavno - nije se imalo sta objaviti. No, tako je samo izgledalo. Klupko se pocelo odmotavati (ili zamotavati) nakon Izetbegovicevog zahtjeva da se odgodi potpisivanje predvidjeno za 9. novembar, a nastavilo nakon zasjedanja Vlade F BiH.

Izetbegovic je zatrazio vrijeme da se navodno "o Sorazumu odredi federalni Parlament", a gotovo svi bosnjacki ministri u federalnoj Vladi okarakterisali su ovaj Sporazum kao neprihvatljiv, jer su neki njegovi clanovi direktini atak na suverenitet BiH". Prvenstveno clan 12 koji kaze: "Strane potvrdjuju svoju spremnost da pitanja od vitalnog interesa rjesavaju konsenzusom hrvatskog i bosnjackog naroda, kroz nadlezne institucije u sukladnosti sa odredbama Ustava Federacije, a u cilju osiguranja djelatnog funkcioniranja Federacije BiH i ucinkovite provedbe Sporazuma o posebnim odnosima Republike Hrvatske i Fedracije Bosne i Hercegovine". Spornim se smatra i clan koji se odnosi na vojnu saradnju.

Pregovaraci sa bosnjacke strane, na pomenutoj sjednici Vlade F BiH, nisu se dali smesti. Izgleda svi osim Ganica. Naime, Kasim Trnka, Izetbegovicev savjetnik, koji je u pregovarackom timu kao "vrsni ekspert za pitanja prava" (kako pojasni portparol SDA), a u stvari je bio sef pregovarackog tima za koga Izetbegovic kaze da je u ovom slucaju bio "posudjen", smatra da je dobro obavio posao u RH. Hasan Muratovic, ambasador BiH u RH, iznenadjen i zbunjen odgadjanjem potpisivanja, kratko je kazao da je on samo predstavnik svoje drzave i da "samo sprovodi politku te drzave". Ministar Nedeljko Despotovic pak kaze da on jest bio u Zagrebu "jer ga je sef tamo poslao", ali da "Sporazum treba preispitati". Medjutim, Ganic se zapetljao u svoja pravdanja i obrazlaganja, te jednom kaze da "Sporazum ima 13 ili 14 tacaka, ne znam tacno ni koliko i u njemu jos nista nije precizirano" , drugi put izvrdava odgovor na pitanje hoce li on ponovo ici u Zagreb ukoliko se nastave pregovori oko Sporazuma, onda jednom kaze da je Sporazum u saglasnosti sa Daytonom i da priznaje sve institucije F BiH", ali eto trazi se misljenje poslanika u Parlamentu i tako dalje.

Mnoge je zacudio Izetbegovicev zahtjev da se, prije konacnog potpisivanja, sa Sporazumom upoznaju poslanici federalnog Parlamenta. Naime, i sam ambasador Muratovic tvrdi da u ovoj fazi Sporazum ne treba ratificirari federalni Parlament, nego je to korak koji dolazi tek nakon potpisivanja Sporazuma. Uzmu li se u obzir najave predstavnika medjunarodne zajednice da se Sporazum ne moze mijenjati jer je vec parafiran i jer je rezultat dobre volje obje strane, cudi ovakav Izetbegovicev potez - da li je moguce da on to nije znao? No, po nekim analiticarima, ta odgoda ima veze sa necim drugim - 9. novembra, kada je trebao biti potpisan Sporazum, Evropska unija je trebala donijeti odluku o ukljucenju ili neukljucenju RH u Phare program. Po mnogima se ocekivala negativna odluka EU i to upravo zbog nezadovoljavajuceg odnosa RH prema F BIH. Stoga pomentu odluku analiticari tretiraju kao ucjenu Izetbegovica i Ganica prema Tudjmanu.

Na drugoj strani, bosnjacki ministri u federalnoj Vladi pojavljuju se kao opozicija ovom dvojcu iz vrha domace vlasti i vrha svoje stranke, ali i pomenutom dvojcu iz vrha medjunarodne zajednice. Zanimljivije je, medjutim, ovo prvo. Po pisanju "Oslobodjenja", ministar za poljoprivredu Ahmed Smajic je na samom pocetku diskusije kazao da nema o cemu raspravljati jer je Sporazum neprihvatljiv. Sam premijer je govorio kako "Federacija ne treba takav sporazum" te da je neprihvatljivo i to sto je Sporazum samo na hrvatskom jeziku. "Koalicioni" ministar za socijalnu politiku, izbjeglice i raseljena lica, Rasim Kadic, inace predsjednik Liberalne stranke BiH, ukazuje na famozni clan 12 koji je "gubitak suvereniteta na dijelu teritorije BiH", te izrazava nadu da poslanici u federalnom Parlamentu nece prihvatiti ovaj Sporazum ili barem ovaj njegov clan. Kadic je cak na press konferenciji svoje stranke kazao da "iznosi jednu tajnu", te ispricao kako je clan 12 Mate Granic donio pregovaracima gotov, sastavljen i upucen iz samog kabineta predsjedika RH, Franje Tudjmana, uz objasnjenje da je to njegov licni zahtjev. Medjunarodna zajednica je, po Kleinu, ovaj zahtjev shvatila je "kao garanciju hrvatskom narodu u F BiH, ciji se broj smanjio sa 18 na 7 posto", da nece biti zaboravljen od strane Hrvatske. Nesto slicno je prilikom Ganicevog parafiranja Sporazuma u Sarajevu izjavio i aktuelni ministar vanjskih poslova u Vijecu ministara BiH, inace kadar HDZ-a, Jadranko Prlic. On je kazao da je ovo "svojevrsna garancija da ce i sudbina Hrvata u F BiH biti rijesena kako treba". Na pitanje zar ta sudbina nije rijesena Washingtonskim i Daytonskim sporazumom i, ako nije, zar se morala rjesavati sporazumom sa susjednom drzavom, Prlic diplomatski izbjegava odgovor pojasnjavajuci nam da nesto nismo dobro shvatili jer on nije rekao da je to jedini problem Hrvata u F BiH.

Ostaje otvoreno pitanje odkud tolike razlike u stavu kod iste politicke grupacije, ali na razlicitim nivoima vlasti. Da li je moguce da je pregovaracki tim otisao u Zagreb bez vlastite koncepcije, nacrta i plana? Da li je moguce da nije bilo prethodnog dogovora, ni na nivou Parlamenta, ni Vlade, pa cak ni vladajuce stranke? Da li je toliko vazan Sporazum o luci Ploce (a jeste) da se morala platiti bilo koja cijena? Ili su ova "unutarstranacka" neslaganja samo magla u kojoj se mora sakriti sustina? Naime, dok Kadic trazi odgovornost i promjenu clanova pregovarackog tima, te daje izjave koje se cak mogu shvatiti i kao mogucnost raspada Koalicije za cjelovitu i demokratsku BIH, predsjednik federalne Vlade tvrdi da nam Sporazum, takav kakav je, ne treba, dotle portparol SDA pitanja o tome ocjenjuje kao politicka podmetanja i pita se cemu rasprava o tome da li ce potpisati nesto sto je vec parafirano, dakle odobreno - naravno da ce se potpisati, kaze on i dodaje da je "Sporazum bez sustinskih manjkavosti, a svako ima pravo da iznosi svoj stav". No, vec narednog dana stvar se okrenula za 180 stepeni - na konsultativnim sastancima sa Ganicem, iza zatvorenih vrata, a kojima se pokusala zamijeniti sjednica Parlamenta F BiH, predstavnici svih stranaka iz Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH odbili su Sporazum, a isto se desilo i sa opozicijom - uz primjedbe na tekst Sporazuma bilo je i niz primjedbi na samu proceduru, te se insistiralo na sjednici Parlamenta kao na nezamjenjivom nacinu razmjene misljenja i odlulcivanju o ovom pitanju. No, ostaje i dalje otvoreno zasto je uopce trazena odgoda?

Dane odgode opozicija je iskoristila za plasiranje svojih analiza. Tako neki opozicionari smatraju da je ovaj dokumenat najsramniji dokumenat koji je F BiH mogla dobiti. Ocjene idu cak dotle da F BiH i RH vec imaju specijalne veze, omogucene i stecene ratom i geografskim rasporedom, te da je trebalo praviti neki sporazum o normalnim vezama. U tom kontekstu spominje se i ostavljanje mogucnosti da Hrvatska placa dio Vojske Federacije. "Vec samim tim je Hrvatskoj data prednost nad BiH na jednom dijelu njene teritorije", kaze Muhamed Filipovic. U ovom svjetlu pominje se i nedavna izjava Arifa Pasalica da "HVO i ABIH nikada ne mogu biti jedna vojska". Po drugima opet ovaj Sporazum je stvaranje Banovine, a po nekima su konacno isplivali na povrsinu unutarstranacki sukobi u SDA koji pokazuju ko je tamo vise, a ko manje patriota. I tako dalje i tako dalje.

Zasto uopste F BiH treba specijalne odnose sa RH? Prvenstveno zbog luke Ploce. No da li je ovaj Sporazum ta cijena koju treba platiti? Po mnogima koristenje luke Ploce za potrebe BiH je nesto sto ne treba placati, sto se podrazumijeva samo po sebi i trebalo je sacekati jos samo malo pritisaka medjunarodne zajednice prema RH i to bi bila gotova stvar. No, opet postoji nesto zbog cega se pozurilo. Ovakav sporazum je, u ovom trenutku, mnogo vazniji za samu RH te bi tako, po mnogima, F BiH opet mogla biti navucena na tanak led ovim sporazumom. Naime, uvijek kooperativna bosnjacka strana, dobila bi niz negativnih poena odbijajuci sporazum koji i traze i podrzavaju SAD predstavljene prvo kroz Madeleine Albright jesenas, a sada kroz Kleina i Sclara, a Hrvatska vec dobro pritisnuta zbog svoje destruktivne politike prema F BiH na ovaj nacin skuplja bodove. Valjda je i zbog toga potpredsjednik F BiH Vladimir Soljic pozurio da da izjavu po kojoj "bosnjacka strana odgadjajuci potpisivanje pokusava da prikupi poene na antihrvatstvu". U Hrvatskoj i cijelom HDZ-u prisutno je i niz drugih problema - od predizbornog cijepanja stranke u BiH, preko unutarnjih raskola u HDZ Hrvatske, afere sa bankovnim ustedjevinama Tudjmanove supruge, odlaska niza Tudjmanovih ljudi, pa do pobjede opozicije u Dubrovackoj zupaniji - Tudjmanu je trebalo nesto sto ce se okarakterisati, barem u prvom trenutku, kao pozitivan, konstruktivan potez. Kao najbolji pokazao se Sporazum koji ne sadrzi nista, ili sadrzi sve sto je Tudjmanu znacajno - saradjivacemo gdje god mozemo, ali cemo vitalne stvari (za Hrvate u F BIH) rjesavati zajedno! To bi mogla biti tajna Sporazuma koji ne sadrzi nista i sadrzi sve, te je zbog toga i bio daleko od ociju javnosti sve do trenutka kad je postalo izvjesno da ce on biti potpisan, sta god rekla federalna Vlada ili federalni Parlament, pa cak i bosnjacki i hrvatski narod u cijem je interesu to sve uradjeno. No, nepotpisivanje Sporazuma je, u ovom trenutku, ipak najvise negativnosti donijelo bosnjackoj strani - pokazala se nekooperativnom, nezrelim pregovaracem, nekim kome nije stalo do Federacije i Hrvata u F BiH, i ko zna sta ce se jos sve zakljuciti u narednih par dana.

Ono o cemu gotovo niko ne govori jeste cinjenica da ce ovaj Sprazum morati prihvatiti i Parlamentarna skupstina BiH. Kako je Daytonskim mirovnim sporazumom entitetima u BiH dozvoljeno uspostavljanje specijalnih paralelnih veza sa susjednim drzavama, ocekivati je da poslanici u drzavnom parlamentu ovo prihvate kako bi i RS onda imala osnov da isto uradi sa Srbijom jer joj to lani nije poslo za rukom, s obzirom da nije zadovoljila proceduru - obezbijedila saglasnost drzavnog Parlamenta. Uspostava specijalnih odnosa F BiH sa Hrvatskom daje prednost Hrvatskoj nad BiH na jednom njenom dijelu, a uspostava specijalnih odnosa RS sa Srbijom cini to isto Srbiji. Tako dolazimo do ostavrenja velikog plana i dogovora o tri teritorije na tlu BiH.

Rubina Cengic AIM Sarajevo