STRUJA TRESE PRIVREDNIKE

(Dez)integracija federalnog trzista

AIM, SARAJEVO, 12.11.1998. Umjesto da brze krene u integracione procese, privreda u BiH ne samo da ne ostvaruje osnovni zahtjev u provodjenju Daytonskog sporazuma vec se krece u suprotnom smjeru - dalje se dezintegrise. Nije to vise samo slucaj izmedju dva entiteta vec i unutar Federacije BiH. Kako drugacije okarakterisati proslosedmicno potpisivanje ugovora o izvozu elektricne energije izmedju Elektroprivrede BiH i njemacke firme "Debis", jedne od clanica poznatog koncerna "Daimler Benz". Interesantno je bilo izvjestavanje o ovom dogadjaju Televizije BiH i Hrvatske radio televizije. U svom centralnom dnevniku Televizija BiH je ukratko izvijestila da je Elektroprivreda BiH sa "Debisom" potpisala ugovor o izvozu elektricne energije, ali ne govoreci u koje svrhe ce se ta struja upotrebljavati. Samo dva sata kasnije Hrvatska televizija je u "Motristima" dala nesto siru informaciju s naglaskom na koristenje te struje za potrebe mostarskog "Aluminija" koji ce tu struju placati vlastitim proizvodom - sirovim aluminijom.

Nije to bilo ni prvi ni posljednji put da dva razlicita elektronska medija, koji se mogu pratiti u BiH, na nesto drugaciji nacin izvjestavaju o istom dogadjaju u Federaciji BiH. Sustina je, medjutim, ne u nacinu izvjestavanja gleadateljstva, vec o nacinu izvoza elektricne energije i njenom koristenju, sto je siroj javnosti postalo jasno tek dan-dva kasnije.

O cemu se zapravo radi? Nastojeci da visak elektricne energije proda inostranom kupcu, Elektroprivreda BiH je potpisala ugovor (sa vec pomenutim "Debisom") o dnevnoj isporuci 35 MW struje u vrijednosti 17 miliona DEM sa izgledima da u 2003. godini ta vrijednost dostigne 175 miliona DEM. Ugovarajuci ovaj aranzman, premijer Federacije Edhem Bicakcic i generalni direktor Elektroprivrede BiH Meho Obradovic vjerovatno su znali za koje svrhe ce se koristiti prodata struja, ali to javnosti nije odmah saopsteno. Tek kad je prvi covjek "Debisa" Volker Schmidt potpisao i ugovor sa mostarskim "Aluminijom" o prodaji te iste struje, bilo je jasno da ona nece biti izvezena vec ce sa jednog kraja Hercegovacko-neretvanskog kantona biti koristena u drugom dijelu ovog kantona. Dakle, iz jednog dijela Federacije u drugi struja je prodata preko posrednika - njemacke firme.

Znaci, jednostavni nacin - da Elektroprivreda BiH proda elektricnu energiju "Aluminiju" - bio je nemoguc! Zasto - malo ko hoce o tome da govori, ali vjerovatno zbog nesolventnosti "Aluminija" i velikih troskova struje u proizvodnji bijelog metala. To se moze zakljuciti i iz izjave gospodina Volkera Schmidta kad tvrdi kako za pocetak velikog posla sa "Aluminijom" neko mora platiti ovu energiju. Tu, ustvari, zapocinje drugi dio price o razlogu zbog cega su Nijemci kupili elektricnu energiju.

Da Nijemci nisu poslovni ljudi, ne bi njihova privreda bila najjaca u Evropi. Dosli su u FBiH i istovremeno napravili dobar posao sa Elektroprivredom BiH, "Aluminijom" i jos dvije firme, ali prije svega za sebe. Naime, elektricna energija iz jednog dijela Federacije upotrijebice se za proizvodnju u drugom dijelu Federacije, a onda ce taj proizvod - aluminij biti isporucen i preradjen u tvornici u Sibeniku (TLM) da bi odatle aluminij stigao u "Debis", odnosno "Daimler Benz" u Njemacku i tu se upotrijebio za potrebe avionske industrije. Tu. medjutim, ne zavrsava prica o ovom klasicnom kompenzacionom poslu. Nijemci ce od jeftinog uvoza poluproizvoda iz Hrvatske naciniti veoma kvalitetni avion tipa "air bus" i prodati ga u Sarajevo. Dva ta aviona zamijenice sadasnju "Air Bosninu" flotu od starih iznajmljenih letilica iz Ukrajine. Dakle, aranzman zapocinje sa Nijemcima u Sarajevu i preko aluminija se ponovo zavrsava u Sarajevu.

Svi ucesnici u ovom pomalo zacaranom poslovnom krugu smatraju da profitiraju: Elektroprivreda BiH jer je izvezla visak struje, "Aluminij" zato sto je povecao produkciju, preradjivac aluminija iz Sibenika sto je izvezao svoj proizvod, "Mercedes Benz" buduci da je prodao dosao je do jeftina poluproizvoda i prodao dva skupa aviona koja elektricnom energijom placa Elektroprivreda BiH. Drugo je sada pitanje koliko zaradjuje proizvodjac struje, koliko proizvodjac alumnija, a koliko preradjivac? Svi oni, naravno, imaju neku svoju racunicu. Neosporno je, medjutim, da je najtanja zarada na pocetku poslovnog kruga a najveca na kraju.

Moglo bi se u vezi sa ovim kompenzacionom poslovom postavljati jos pitanja, ali sustina se svodi ipak na pocetak aranzmana: Zar elektricna energija iz jednog dijela Federacije mora u drugi "preko" Njemacke? Umjesto da privreda FBiH ide u integracione procese sa partnerima u drugom dijelu BiH - Republike Srpske, ona, eto, nije prebrodila jos ni granice unutar same Federacije. Znaju to i poslovni Nijemci pa svoj gest pravdaju trenutnom politickom situacija u BiH. A kako biznis nema politicku konotaciju, onda je u poslu sve dozvoljeno, ako to odobre politicari. Buduci da je premijer Federacije direktno ucestvovao u ovom aranzmanu, sve ima njegovo pokrice.

Maravno, nacionalne bolesti u BiH jos nisu prebolovane, te je odmah na aranzman Elektroprivrede BiH i "Aluminija" reagovao Sindikat metalaca - Podruznica Aluminij (vecinom bivsi radnici "Aluminija" koji su zbog nacionalnih podjela ostali bez posla), tvrdeci da u ovom poslu profitira TLM Sibenik a Hercegovacko- neretvanski kanton dovodi u kolonizirani polozaj. Njihov protest je stigao i do Carlosa Westendorpa, visokog predstavnika u BiH.

Sasvim suprotno misljenje o poslu sa Nijemcima ima direktor "Aluminija" Mijo Brajkovic koji za ovaj poslovni potez kaze da je "to nesto najljepse sto se moglo dogoditi narodima sa ovih prostora." O prodaji elektricne energije (izvozu) iz jednog dijela Federacije u drugi, on nista ne kaze.

Bosna i Hercegovina kao drzava funkcionise po do sada nezabiljezenom modelu bez slicnog primjera u svijetu. Ako je tako, onda je normalno ocekivati da i njena ekonomija radi po istim principima. Iznijeti primjer na najupecatljiviji nacin to potvrdjuje. Ocito, trebace jos mnogo vremena i napora da integracioni procesi u ekonomiji FBiH krenu brzim tokom, pa da se tek onda i na djelu u sirim razmjerama desi integracija ukupnog trzista u BiH.

Samuel SKOPLJAK (AIM Sarajevo)