BRADATA DIPLOMATIJA

Nedavn kontakt zvanicnika Makedonske pravoslavne crkve sa grckim duhovnim velikodostojnicima pobudio je kratkorocni optimizam u vezi sa rjesenjem spora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Nove se inicijative u Skopju tumace kao pokusaj vracanja MPC pod skute Beograda.

AIM Skopje, 11.11.1998

Potpuno u sjenci "istorijskih" izbora u najjuznijoj drzavi nastaloj raspadom nekadasnje Jugoslavije doslo je do jednog susreta na samoj makedonsko-grckoj granici koji je, takodje, zamirisao na atribut "istorijski". U pogranicnoj karauli Niki susreli su se, naime, visoki crkovni velikodostojnici dviju crkava, novoizabrani arhiepiskom atinski i citave Grcke Hristodulu i mitropolit Petar, administrator australijski i pregovarac Svetog sinoda Makedonske pravoslavne crkve. Poznavaoci prilika na jugu Balkana, odmah ce se sjetiti kako izmedju dviju drzava jos uvijek postoji spor oko imena Makedonije, pa je i sam ovaj kontakt svojevrsni kuriozitet, jer je vrh grcke crkve tako, na izvjestan nacin, legitimirao pravo da se Makedonci zovu kako se ustvari i zovu, a da pri tome to ne znaci kako imaju teritorijalne pretenzije prema istoimenom dijelu grcke drzavne teritorije.

Susret je, medjutim, donio i dodatna "uzbudjenja", buduci je makedonski mitropolita kod poglavara grcke crkve ishodio obecanje kako ce ovaj posredovati u dugogodisnjem sporu izmedju makedonske i srpske crkve. Upuceni se naravno sjecaju kako je prije nekih trideset godina, tacnije 1967. godine, vrh SPC dozvolio samostalnost Ohridskoj arhiepiskopiji, ali je kasnije odluka osporena zbog navodnih pritisaka od strane komunistickih vlasti. Makedonska crkovna autokefalija proglasena raskolom i nekanonskim odvajanjam. Poslije toga, a posebno od kad je formirana samostalna makedonska drzava i sukladno tomu njena duhovna alternativa pocela zivjeti sasvim odvojeno, uslijedilo je niz prijetnji i, navodno, kanonskih mjera protiv makedonskih arhijereja, cak do mogucnost anateme i izopcenja iz pravoslavlja. Posljedice ovog nesporazuma postale su veoma neprijatne po makedonsku crkvu, buduci se bez "blagoslova" Beograda ne moze prikljuciti porodici sestrinskih pravoslavnih crkava.

Mogucnost da arhiepiskop atinski posreduje donijela je dodatni optimizam u vezi sa rjesenjem duhovnog spora izmedju Beograda i Skopja, jednako kao sto je to bilo i kad su se duhovnici iz Rumunjske pravoslavne crkve pojavili sa slicnom inicijativom. Prva reakcija iz Ohridske arhiepiskopije (MPC) ukazivala je kako se smatra da je led konacno skrsen. Na zalost, pokazalo se da je "pozitivna energija" trajala kratko, ili da u okviru makedonskog sinoda razlicito gledaju na problem. Ovdasnji crkovni oci u svim mogucim projekcijama pregovaranja sa srpskim sinodom podrazumijevaju ukidanje administracije koja je od tamo nametnuta, znaci prethodno priznavanje njene autokefalnosti. Pregovori bi se, znaci, vodili na nivou ravnopravnih crkava i to o krugu problema koje se na tom nivou imaju rjesavati. Ako je suditi prema jednoj izjavi episkopa backog Irineja za skopski "Puls", a naravno i prema dosadasnjoj praksi, SPC na citavu stvar gleda drugacije. Gospodin Irinej je najprije objasnio kako je njegova Crkva upoznata sa detaljima razgovora u Nikiju i da sa "blagonaklonoscu prihvata saradnju sa grckom crkvom u prevazilazenju bolnog crkvenog raskola", ali se u Beogradu ne razmislja o bilo kakvim pregovorima, nego se transparira spremnost za razgovore, ali bez ikakvog uslovljavanja. Ovo bi, opet, trebalo podrazumijevati kako Pecka patrijardjija, takodje, ostaje na vlastitom stajalistu oko statusa makedonske crkve koji bi mogao ici do izvjesnog stepena autonomije, ali uz obavezno starjesinstvo Beograda.

U medjuvremenu, skopski mediji su objavili kako je visoki dostojanstvenik grcke crkve, mitropolit Pantelejmonos, na jednom crkvenom saboru MPC imenovao kao "raskoljnicku" i "nekanonsku", sto je opet uputilo krugove oko vrha makedonske crkve da pocnu spekulirati u vezi sa dobronamjernosti arhepiskopa Hristodulua. Naravno, u citavu pricu ukljucen je nedavni susret visokih pravoslavnih duhovnika u Sofiji kad je uspjesno razrijesen raskol u okviru Bugarske pravoslavne crkve i odmetnuti "patrijarh" Pimen sa svojim sljedbenicima vracen u okrilje matrice. U nekim ovdasnjim krugovima se, naime, pretpostavlja kako se u visokim pravoslavnim krugovima namjerava nastaviti ovaj "pozitivni trend" i, na isti nacin kao djto se desilo pomirenje u Sofiji, privesti makedonske arhijereje pod skute srpskoga Sinoda. Duhovni Beograd, navodno, smatra kako bi se ovaj spor morao sto prije rijesiti, jer mu na vrata kuca jedan drugi, jednako neprijatan, onaj sa takodje nepriznatom Crnogorskom pravoslavnom crkvom u kojoj je hirotonisan vec drugi po redu arhiepiskop.

Gledano iz ove perspektive lako je zakljuciti kako se crkovni krugovi u Makedoniji pocinju pribojavati da ono sto je dogovoreno sa atinskim arhiepiskopom moze biti zloupotrebljeno u potpuno drugacijem smjeru. Gospodin Hristodulu se, inace, u vrijeme svog nedavnog ustolicenja, obavezao da ce predano raditi na procesu jaccnja pravoslavlja i ujedinjenja pravoslavnih crkava. Neki poznavaoci duhovnih prilika u Makedonaca zato pocinju sumnjicavo klimati glavom i sugerisati kako bi se, jos jednom, protiv makedonske duhovne autokefalnosti, mogle udruziti srpska, grcka i carigradska crkva, dakle iste one tri koje su negdje pod kraj osamnaestog vijeka kod turskog sultana Mustafe Treceg isposlovale ukidanje Ohridske arhiepiskopije Eventualno nastojanje da se MPC vrati u status autonomije u odnosu na SPC znacilo bi, dakle, njeno ponovno ukidanje.

Upravo u sedmici u kojoj nastaje ovaj tekst trebalo bi da zapocne zasjedanje Svetog sinoda MPC. Tema je, naravno, nova kretanja u pravoslavlju i vlastito mjesto u tim procesima. Ocigledno pred arhijerejima je delikatan zadatak. Ukoliko propuste priliku moze se desiti da za duze vrijeme budu "zaboravljeni" od sestrinskih crkava. Sa druge strane, a bez obzira na neke pozitivne pomake u pravoslavlju, tesko ce, barem medju onim mocnijim crkvama, naci uporiste za svoja vise nego utemeljena trazenja. Sudeci prema nekim napisima u makedonskim medijima, a oni su bez ikakve sumnje inspirirani i osmisljavani negdje u odajama Saborne crkve u Skopju, Ohridska arhiepiskopija nema namjeru praviti ponizavajuci korak unazad i vracati se pod administraciju Beograda. Stavise, tesko je pretpostaviti da bi bila rada pristati i na to da se u pravoslavni svijet vrati kao jedna od novonastalih crkava. Ovdasnji se duhovnici pozivaju na apostolsko ustolicenje Ohridske arhiepiskopje, na prestolje Svetoga Klimenta koji joj je osnivac. Ova je crkva, inace, starija od Pecke patrijarsije, ali i od nekih drugih pravoslavnih crkava, pa se sad u pravoslavnom svijetu ne pojavljuje kao nova , nego kao obnoviteljska. Odatle i ocekivanja za adekvatno mjesto medju setrinskim crkvama.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT