Ekonomija omedjena politikom

aim/pod/pubs/zi

STO DANA CRNOGORSKE VLADE

PN:

TXT: Rezultati prvih sto dana zajednickog rada koalicione, "reformske" Vlade Republike Crne Gore daju za pravo i onima koji je, sa manje ili vise rezerve, podrzavaju, ali i njenim oponentima. Svi su dobili ponesto sto ide u prilog njihovim tvrdnjama. Ali, niko dovoljno da iskljucive ocjene o (ne)uspjesnosti crnogorske Vlade, date na osnovu mnostva argumenata sa suprotnim predznakom, ne bi bile preuranjene.

Predizborni slogani vladajuce koalicije DPS, NS i SDP: "Zasluzili smo, znamo, hocemo, mozemo - da zivimo bolje", jos su samo obecanja. U Crnoj Gori se, danas, ne zivi bolje. Naprotiv. Industrijska proizvodnja u prvih deset mjeseci 1998. manja je za 5,3 odsto nego u istom periodu prosle godine. Istovremeno, realne zarade nize su za 6,3 odsto.

S druge strane gledano, zaposleni u Crnoj Gori po prvi put imaju vece plate u odnosu na kolege iz Srbije. Prosjecna septembarska zarada u Crnoj Gori skoro je za petinu veca od prosjecne plate u susjednoj Republici. Slicno je i sa penzijama. Dok crnogorski Fond PIO, i pored nedostatka pozamasnih sredstava iz Saveznog budzeta koja mu po propisima pripadaju, ovih dana priprema isplatu prvog dijela septembarske penzije, u Srbiji se aktuelizuje racunica po kojoj su tamosnje vlasti svojim penzionerima, u ovom trenutku, duzne - osam mjesecnih primanja.

Svako poredjenje sa danasnjom Srbijom bilo bi, naravno, neumjesno kada bi se mogla prenabregnuti cinjenica da ona predstavlja neuporedivo veci dio zajednicke drzave - SRJ. Kao i to da se u Beogradu, mimo znanja i saglasnosti Podgorice, i dalje donose odluke od sudbinskog znacaja po Crnu Goru. Zato se donekle, ali samo kao produkt minulog rada najveceg dijela sadasnje republicke vlasti, moze dati za pravo crnogorskom premijeru Filipu Vujanovicu, koji je, ocjenjujucI ucinak svoje Vlade rekao kako je "prvih sto dana Vlada djelovala u izuzetno nepovoljnom ambijentu".

"Savezna vlada radila je na stetu Crne Gore. Zemlju je potresala kosovska kriza i opasnost od vojne intervencije NATO pakta", precizirao je Vujanovic, zakljucivsI potom da je "u ovakvim uslovima postignut maksimum".

Mnogi se ipak ne bi slozili sa posljednjom konstatacijom. Takvi podsjecaju da je aktuelna vlast svojevremeno obecala da ce od pogibije u kosovskim sukobima sacuvati crnogorske vojne obveznike; otvoriti granice prema susjedima; privatizovati privredu i poceti proces vaucerske privatizacije; povratiti kontrolu nad aerodromima u Podgorici i Tivtu; zastititi se od ucestalih monetarnih udara, ... ,te da gotovo nista od obecanog do sada nije realizovano.

Zapravo, crnogorska vlast jos uvijek nije uspjela uvesti u Vijece republika Savezne skupstine svoju novoizabranu delegaciju, cime je ugrozeno i osnovno nacelo proklamovane ravnopravnosti u federaciji. Treba li tome dodati da savezni premijer Momir Bulatovic i njegova Vlada, koje u Crnoj Gori vec vise od pola godine nazivaju "takozvanim" i "samozvanom", ucvrscuju svoje pozicije na mjestu na kome se nalaze mimo volje crnogorske vecine.

Tako je ovdasnja Vlada bila, u velikoj mjeri, prinudjena da umjesto sprovodjenja obecane ekonomske i politicke reforme, u cajtnotu vuce iznudjene poteze kako bi suzbila stete izazvane djelovanjem savezne administracije. A ona je, ne rijetko, sasvim smisljeno radila protiv interesa Crne Gore. Kao primjer neka posluzi podsjecanje na odluku Bulatoviceve Vlade da zabrani ekonomsku saradnju sa Slovenijom u trenutku kada je Crna Gora trebalo da realizuje prvu transu robnog kredita dobijenog u Ljubljani. Ili pak zluradost sa kojom je zvanicni Beograd propratio prisilno prizemljenje aviona "Montenegroerlajnsa" na medjunarodnim linijama zbog eskalacije sukoba na Kosovu. Ne treba ni pominjati ljetosnju, nezakonitu zapljenu deviza "Montenegrobanke" na beogradskom aerodromu, koje jos uvijek nijesu vracene vlasniku, posto ta prica vise prilici kakvoj crnoj hronici.

Kao protivmjere, crnogorska Vlada je preuzimala, odnosmo dodjeljivala sama sebi, ovlascenja koja su inace u opisu poslova saveznih organa. Najupecatljivija, i po Crnu Goru najkorisnija bila je odluka o samostalnoj dodjeli uvoznih dozvola za privrednike iz Crne Gore. Na taj nacin u protekla tri mjeseca u Crnu Goru je uvezena roba vrijedna 75 miliona dolara, dok je republicki budzet postao bogatiji za vise od sto miliona dinara. Istovremeno, ovdasnja vlast je "osvojila" carinske ispostave i, makar za sada, odnijela prevagu u borbi za kontrolu nad podgorickom ekspoziturom Narodne banke Jugoslavije.

Ipak, pokazalo se tacno upozorenje koje je jos prilikom formiranja Vujanovicevog kabineta dao clan Grupe 17 Nebojsa Medojevic: "Predvidjene reforme se ne mogu sprovesti dok god je Crna Gora u ovakvoj drzavnoj zajednici. Jasno je da savezna vlast pod pritiskom Milosevica vodi antireformsku, mafijasku politiku, i nerealno je ocekivati da nesto na tom planu moze da se promijeni. U takvom okruzenju, maksimum koji moze postici vlast u Crnoj Gori je da svojim gradjanima ucini zivot pet do deset posto boljim nego sto je to u Srbiji".

Brojni su ministri u crnogorskoj Vladi bili u potpunosti svjesni ovog ogranicenja, ali se u njegovom prevazilazenju isprijecila - politika. Pritijesnjena unakrsnim optuzbama cas za "separatizam", cas za "unitarizam", vlast u Podgorici od samog starta balansira, pokusavajucI da pravilno izdozira i uravnotezi svoje "crnogorstvo" i "jugoslovenstvo". To je i razumljivo kada se ima u vidu da medju clanicama vladajuce koalicije postoje potpuno suprotna gledanja na bududjnost SRJ i polozaj Crne Gore u njoj.

Tako, dok Ministar vjera Slobodan Tomovic proglasava Srpsku pravoslavnu crkvu za drzavnu, krseci pri tome i odredbe Ustava Crne Gore, njegov kolega Vojin Djukanovic najavljuje da ce Crna Gora u sljedecu godinu ucI sa sopstvenim ekonomskim programom, pripremljenim nezavisno, kako od savezne drzave tako i od Srbije. Za to vrjeme Vladin sekretar za informisanje Bozidar Jaredic drzi se cvrsto linije "jugoslovenstva", i na sve nacine pokusava da omoguci rad beogradskim nezavisnim medijima koji su se nasli na udaru srpskog rezima. Medjutim, rigidnost vlasti u Beogradu mogla bi ovaj pokusaj pretvoriti u "separatisticki" cin, ostvari li Jaredic prijetnju o zavodjenju reciprociteta u onemogucavanju distribucije nepozeljne stampe iz druge republike.

Ipak, bilo bi naivno sve propuste crnogorske vlasti pripisati nakom drugom, pa makar to bio i Slobodan Milosevic. Tek ozbiljnije zapocet, proces privatizacije crnogorske privrede donio je i previse neprijatnih iznenadjenja da bi crnogorska Vlada, zaduzena za njegovo sprovodjenje, pobrala aplauze. Direktori drzavnih fondova obmanuli su radnike niksicke pivare "Trebjesa" prilikom njene prodaje belgijskom "Interbrow"-u. Nekadasnji savezni premijer Milan Panic i njegov koncern ICN, domogli su se bez prisustva konkurencije trecine akcije Instituta "Simo Milosevic" u Igalu. Svajcarski "Glencor" dobio je, mimo raspisivanja obecanog tendera, pravo da sledecih pet godina upravlja najznacajnijim crnogoskim preduzecem - Kombinatom aluminijuma. I po sklapanju ovog posla ostale se brojne dileme i sumnje u interese kojima su se vodili crnogorski pregovaraci.

Vujanovicevoj Vladi moze se zamjeriti i to sto najavljeni proces masovne vaucerske privatizacije u startu kasni vec skoro dva mjeseca. I to u dijelu koji je iskljucivo zavisio od spremnosti I sposobnosti crnogorskih vlasti da pripreme odgovarajucu zakonsku infrastrukturu. Nazalost, to vjerovatno i nijesu najvece zamjerke koje se mogu pripisati radu Vlade Crne Gore.

Sve u svemu, proizilazi da je zapravo najveci uspijeh Vlade formirane od clanica koalicije "Da zivimo bolje" to sto je jos uvijek na okupu. Lideri tri, po mnogo cemu razlicite partije za sada su uspjeli da prebrode licne netrpeljivosti, brojna politicka iskusenja i zamke, i ostanu u istom timu. A koliko je takvo ponasanje proizvod teznje da se zaista doprinese prosperitetu Crne Gore, a koliko zelja da se posto poto ostane na vlasti, tek ce se vidjeti.

Zoran RADULOVIC (AIM Podgorica)