TKO JE TO PROTIV MULTIETNICNOSTI?

Medijska kampanja protiv revizije udzbenika

AIM, Sarajevo, 09.11.1998. Hajka medija koje kontrolira Izetbegoviceva SDA protiv revizije postojecih, inace ratnih i ideologiziranih, udzbenika na dijelu Federacije pod utjecajem i recene stranke i recenih medija, u svojoj ogoljelosti pretvorila se u hajku protiv Sarajevske deklaracije, protiv duha i slova Daytona, protiv samih temelja multietnicnosti BiH u koju se, sad je vidljivo, bosnjacka politika licemjerno zaklinjala.

U nedostatku hrabrosti da i sebi i drugima prizna da hoce podijeljenu BiH i svu vlast na svom dijelu (naspram Izetbegoviceve podijeljene vlasti na cijelom teritoriju), SDA i njezini probni baloni, svako malo dovedu u pitanje sve sto bi imalo voditi integriranju BiH. Drukcije receno, bosnjacka vlast slijedi svoje koalicijske partnere u stopu, dok istovremeno licemjerno upire prstom u njih. Medjunarodnoj zajednici govori ono sto ona zeli cuti, obecava i potpisuje, a u praksi radi sve suprotno i tako u vlasti podupire HDZ i SDS i druge radikalne snage u RS.

Sad su na red dosli skolski udzbenici koje bi, kao i mnogo toga u ovoj zemlji, trebalo dovesti u red, u sklad s proklamiranim. I dok su uskladjivanja ustava s Daytonskim ustavom vazna, dok je konstitutivnost vazna, nakon sto su disciplinirane vojske i koliko-toliko policije, ustrojena kakva-takva vlast, na red je dosla i najmladja populacija koja je bila potpuno zapostavljena. Dapace, medju skolskom populacijom kolicina zla, mrznje, neistina, novih i starih mitova, umnogostrucena je i na tome su uzdizane nove generacije koje bi sutra trebale poceti neki novi rat. Ocito duboko svjesni toga, ljudi iz medjunarodne zajednice htjeli su, vec i poceli, cistiti Augijeve stale bosanskohercegovackog skolstva u kome su se, umjesto odgoja i obrazovanja, sve zesce sukobljavale tri nepomirljive istine. Na ovako malom prostoru, na ovako krvavom prostoru - malo je ipak previse.

Svijet je vec slicne probleme iskusio i pronasao lijek za te bolesti koje se domacim braniteljima mrznje cine patriotizmom. Ne postoje u Europi narodi koji su toliko medjusobno ratovali kao Nijemci i Francuzi, a niti ratno iskustvo Nijemaca i Poljaka nije sretnije. Medjutim, desetljecima su ti europski susjedi radili na vlastitim udzbenicima i iz njih cistili ono sto dijeli, sto potice na novo zlo i podgrijava strasti. Metoda , posve provjerena i plodonosna, trebala je i ovdje, pod okriljem UNESCO-a, Vijeca Europe i OHR-a, biti ozivotvorena, tim vise i hitnije sto ovdasnji narodi nisu samo susjedi nego i bastinici jedne drzave ili bi to barem trebali biti. To je bio cin iza koga je stao Ured Visokog predstavnika , a kojemu je bio zadatak da s ovdasnjim ljudima od struke "iscita" udzbenike koji su pisani u ratu, u vrijeme potpuno ideologiziranog drustva, vrucih ratnih glava, zakrvarenih ociju, pod stalnim sokovima kolektivne i pojedinacnih tragedija i histerija koje smo svi zivjeli. Najmanje oni koji sad po medijima vode hajku.

Sramni udzbenik "Poznavanje prirode i drustva" u onom dijelu koji potpisuje dr. Enver Imamovic, koji je obisao svijet kao prototip mitomanstva i propagandizma, medjutim, nije usamljen slucaj. Poznato je falsificiranje povijesti, njezino izmisljanje ili uljepsavanje za dnevno-politicke svrhe, proizvodjenje povijesti za one koji je imaju u manjku, ali njezino podvaljivanje djeci od desetak godina, pa jos vlastitoj, nepoznato je u historiji. Ljudi od struke i ljudi iz prakse, koji se svakodnevno susrecu s "neospornim istinama odraslih", znaju ono sto nadobudni novinari iz SDA-medija i novokomponirani pripadnici svoje nacije ne znaju: da djeci u cetvrtom razredu osnovne skole ne mozes predavati ni "Malog princa", a kamoli pricu o genocidu i agresiji sa slikama zaklanih, masakriranih i obogaljenih. I malo je tim ljudima sto ovaj problem ne razumiju i sto nece razumjeti, barem do tada, ako ikad, dok im se djeca ne susretnu s tim slikama, nego jos ne razumijevajuci ni pedagogiju, ni psihologiju, ni metodiku, a niti ijedan od nastavnih predmeta, jer su (eventualno) zavrsili nesto na Politickim naukama, kao obicni paceri ne razumiju, ne mogu razumjeti ili nece razumjeti da se knjizevno-povijesne ili jezikoslovne kategorije bolje uce na tekstu Mese Selimovica ili slicnih umjetnickih velicina, nego na primjerima: Lesevi su plutali niz Drinu ili Protjerani smo iz svojih kuca. A, treba li reci, i kod Mese Selimovica u recenici ima i subjekt i predikat i sve ostalo o cemu hajkasi pojma nemaju. Ali da ih ne zamaram strukom, mozda se u politiku malo bolje razumiju.

Daytonski sporazum koji je potpisao i njihov predsjednik ne pozna rijec "agresija", ma sto ja o tome privatno mislio, ali ni ja nisam potpisao taj sporazum, kao sto nisam ni prodaju Posavine, niti istocne Bosne. Njihov je predsjednik pozivao Hrvate da se vrate u Vares, a Srbe da ostanu u reintegriranom dijelu Sarajeva ili da se vrate iz Brckog u Sarajevo. Nisu, koliko se sjecam, ni Karadzic ni Boban govorili o multieticnosti i cjelovitosti BiH. A sve te, koliko god bile deklerativne izjave - obavezuju. Na njima je, pa ma sta to znacilo, BiH spasena i sacuvana. I ne samo da bez toga ne bi bila sacuvana, nego je bez toga nema ni sutra, koliko god neki mislili da je stvar definitivno "legla". A sve to ima svoju cijenu: privatna imovina, povratak, zajednicki udzbenicki minimum i sl. Cudno je kako "politicki novinari" ne zele da bosnjacka djeca uce po udzbenicima po kojima se uci u Banjoj Luci ili Livnu, a zele da srpska ili hrvatska djeca uce po udzbenicima po kojima se uci u Sarajevu. Dva arsina su dobra sve dok se ne odnose na mene - lijepo zvuci!

Ako se djeca zele odgajati i obrazovati za plemenitost, humanost, za eticke i esteticke vrijednosti nece im pomoci recenice tipa "Zlotvori su ljudima stavljali noz pod grlo" niti ce gramaticku kategoriju skracenice nauciti jedino na - SDA! A rijec "kaurin" u citanci jednako je podnosljiva kao i "poturica", "zlocin" kao i "istraga". Zato je i jasno da je radna skupina sastavljena od domacih i stranih, sve mahom kompetentnih ljudi ucinila velik i human posao: oplemenjivanje udzbenika po kojima bi se nasa djeca imala uciti za buducnost, demokraciju i toleranciju, a istine ovog rata, od kojih brojni nose traume, ostaviti znanosti. Gdje se to jos u svijetu uci jucerasnja historija?

Neosporno je da su politicki mocnici iz svijeta, Sarajevu i onom dijelu BiH koji kontrolira SDA, vec i zbog toga sto je to glavni grad i sto su Bosnjaci najbrojniji narod u BiH, ali i zbog stalnog deklarativnog zalaganja za europske vrijednosti namijenili "vodecu ulogu" u procesu integriranja bosanskohercegovackog drustva. Ta cinjenica i razlozi za nju toliko su evidentni da ih ne treba svako malo obrazlagati. Jedino tada moci ce se i drugi krajevi i druge politicke volje slamati i utjerivati "u suru". Zar nije normalno da onaj tko se zalaze za demokraciju i sve u tom stilu i prednjaci u tome? Da, svima je to jasno, osim bosnjackim seseljima koji su placeni da bi radili svoj posao - s vremena na vrijeme radikalizirali svoju "bazu" i proizvodili stanje "sto gore to bolje" opstruirajuci sve dogovoreno i potpisano po nekom migu odozgo.

Vrhunac politickog licemjerja i potpune nekompetencije Kantonalnog ministarstva obrazovanja je naknadna i zakasnjela reakcija u stilu kako oni odbacuju preporuke radne skupine za udzbenike buduci je sami nisu formirali. Znaci, tolike godine za njih su udzbenici neupitni, cak i onda kad je OHR proljetos formirao radnu skupinu u okviru projekta pregleda udzbenika na visokoj razini s ljudima iz Vijeca Europe i UNESCO-a, a sve je proisteklo iz obveza Sarajevske deklaracije. Ne samo da, dakle, Kantonalno ministarstvo ne radi svoj posao, nego ga ne radi ni Federalno ministarstvo koje se tek sad oglasilo govoreci da su oni za to da se iz udzbenika izbace dijelovi koji iritiraju druge narode, ali da se to provede u oba entiteta, a ne samo u dijelu Federacije s bosnjackom vecinom. Time se priznaje da su nasi udzbenici kao i njihovi, iritantni, pa se jos implicira "neka su i bit ce takvi sve dok su i njihovi"! Tako se iznova ponavlja vec vidjena matrica: ubijali smo, ali i oni su; pljackali smo, ali i oni su; protjerivali smo, imali smo logore, ali i oni su... I na sve to se jos kaze: a zasto nas izjednacavaju? I tko ovdje koga i s kim izjednacava? Oni sami sebe ili mi koji to vidimo i kazemo: gle, car je gol!

Sva je sreca pa ovdje imamo Ured Visokog predstavnika, pa ce nam on nametnuti i to, kao i sve drugo. Utjehu imaju i domaci nekompetentni politicari, njih ce braniti njihovi privatni hajkasi i apologeti, sve po potrebi, sto ce reci da je tocno ono o postenima i prostitutkama, kako to rece jedan ovdasnji politicar. Ipak, niti jednima niti drugima ne zelim da njihova djeca uce po postojecim udzbenicima, jer njihovoj djeci zelim bolje nego oni sami. I ako ce biti janjad za klanje, kako to jedan od njih pateticno rece, bit ce prije po sadasnjim udzbenicima u cijeloj BiH, pa i ovdasnjim, nego po udzbenicima koji bi bili pedagoski umiveni na nacin na koji to predlaze radna skupina.

Tko ce biti "jaci": neovisna skupina s kompetentnim ljudima iz Europe i domacim snagama ili SDA-skupina koja, po najavama Ministarstva, tek slijedi, znat ce se uskoro. Najgore od svega je to sto su se neki od ljudi iz radne skupine nasli pod pritiskom, neki i pod prijetnjama njima i njihovim obiteljima. Mozete pogadjati cijim prijetnjama! Hajka i linc - nista novo! A da u udzbenike ubacimo, za promjenu, i Andricevo "Pismo iz 1920. godine"? Tamo bi se, osim djece koja sad uce po tri vrste udzbenika, mogli prepoznati i novinari koji kao sluge svojih stranaka brane proizvodjenje "pedagogije mrznje". To bi, svakako, pomoglo njihovoj djeci, tih novinara, da doskora, kao i njihovi roditelji, budu ratni izvjestaci iz Bosne s destinacijom Trg bana Jelacica i okolne kavane.

Zeljko IVANKOVIC (AIM, Sarajevo)