PAVAROTI U MRDUSI DONJOJ

Zasto Dodik mora biti mandatar

Milorad Dodik neophodan je Vestendorpu za jos jedan premijerski mandat kao Jusuf Hatunic srpske politicke scene

Banjaluka, 9. novembar 1998. godine (AIM)

Ukoliko Vlada RS ne bude izabrana u sljedecih mjesec dana, a sve strane ostanu na svojim pozicijama, Srbi ce se jos jednom beznadezno podijeliti. Ovaj put ne na partizane i cetnike, partizanovce i zvezdase, rodoljubce i mirotvorce..., vec na dodikovce i antidodikovce. Sto se medjunarodne zajednice tice, oni su se vec opredijelili za prvi tabor, sa izuzetkom mozda, francuskog oficira pri stabu NATO u Briselu Pjera Binela, koji je toliko volio sve Srbe da ce zbog njih mozda odlezati 15 godina. Cinjenica da ni medju Dodikovim protivnicima ni medju pristalicama nema onih koji bi za njega odlezali vise od dvije godine, i to ne u zatvoru nego u vladi sa portfeljom pod glavom, govori da je dogovor dva suprotstavljena srpska bloka, bar sto se njih tice, jos uvijek moguc. Sto se, pak, tice predstavnika medjunarodne zajednice, ljudima koji Srbe pokusavaju da nauce politickom pragmatizmu, sve je jasno: ili Mile ili niko. Zasto?

PET RAZLOGA ZA DODIKA: Insistiranje Vasingtona i Karlosa Vestendorpa da sljedecu vladu moze da sastavi samo Mile Dodik ili niko ima najmanje pet razloga. Prvo, kada (ili ako) natjeraju Nikolu Poplasena da za mandatara predlozi Dodika, medjunarodna zajednica svjesna je da ce i kod njegovih biti beznadezno marginalizovana Poplasenova predsjednicka uloga. Najprije bi se razocarao SDS, ciji ljudi sve cesce ponavljaju kao djecak koji, uplasen, zvizdi kroz sumu: "Ne bi to nama Nikola". Istovremeno, opredjeljenjem za Dodika, posle cega bi Vestendorp pristao da u poneki posao, istina sitniji, ukljuci i Poplasena, novi predsjednik RS najprije bi na vrat navukao svoje stranacke galamdzije tipa Mirka Blagojevica, a i zemunski vojvoda bi nacas zaboravio ujedinjavanje Srbije sa Rusijom i Bjelorusijom i posvetio se rjesavanju poslova u jedinoj zemlji na svijetu gdje mu je ulazak zabranjen. Drugi razlog da je Vestendorp toliko zapeo za Dodika jeste stvar slike medjunarodne zajednice o samoj sebi, koja toliko dominira situacijom da je prije devet mjeseci za premijera uspjela da proizvede covjeka sa dvojicom poslanika u parlamentu, tako da sada ne vidi razlog da iste misice pokaze i u trenutku kada je ovaj srecnik skupio jos cetiri poslanicka komada u zakonodavnoj vlasti. Rijecju, izbor Dodika pitanje je Vestendorpovog samouvjerenja o potpunoj kontroli situacije. Treci razlog za Dodika jeste pitanje prirode funkcija u RS. U Banskom dvoru sjedi Poplasen, covjek koji njima povremeno lici na demokratu, a povremeno na Voju Seselja koji se podvrgao rigoroznoj dijeti. U Savjetu ministara, najkomplikovanijoj firmi dejtonske Bosne, imace vjerovatno Svetozara Mihajlovica (SNS), koji jeste kooperativan, ali to tijelo tako funkcionise da bi se i u stogodisnji rat vjerovatno ukljucilo sa barem 95 godina zakasnjenja. Ostaje im Zivko Radisic i nada da ce uspjeti da njegov telefonski broj sakriju od Slobodana Milosevica. Cak i ako im to podje za rukom, Predsjednistvo BiH funkcionise na principu jednakih nacionalista i jednakih demokrata. Drugim rijecima, bez obzira sto ce Radisic prvih osam mjeseci u Sarajevu biti prvi medju jednakima, ton tom tijelu davace Alija Izetbegovic, i sve da na Radisicevom mjestu sjedi Vili Brant, morace da bude onoliko tvrd koliko je tvrd Alija i onoliko mekan koliko se Aliji razvedri. Cetvrti razlog za Dodika jeste cinjenica da je on jos jedini srpski politicar koji bi sa SDS-om zavrsavao sakom u glavu, a dvije lijepe godinice za taj posao su sasvim dovoljne. To sa sakama i krvlju Vestendorp bas i ne voli da gleda, sto ne znaci da ne voli da gleda Momu Krajisnika kome odbrojavaju na podu.

PAVAROTI U MRDUSI DONJOJ: Posljednji razlog mozda je i najvazniji: Dodik se sa dosta uspjeha trudi da sa svojom vladom izgleda kao Pavaroti koga prate simfonicari iz Mrduse Donje. Drugim rijecima, u toj vladi premijer sa najbolje razumije i u policiju, i u finansije, i u sport, a na simfonicarima je hoce li biti u stanju da prate njegove arije koje se odvijaju na odusevljenje zadivljenog Vestendorpa. Dok je SDS u svoje vrijeme u pregovorima najradije sa sobom dovodio citave timove strucnjaka ciji je posao u razgovorima bio da stvari razvodnjavaju i strane predstavnike poslije maratonskih sastanaka natjeraju da zaborave po sta su dosli, Dodik je sve radio bezuslovno, brzo i sam. Kada mu Vestendorp zaprijeti da ce zbog nacionalistickih istupa u programu smijeniti urednika na Radio-Srebrenici i na njegovo mjesto staviti Bosnjaka, Dodik covjeka smijeni sam, ali s njim i jos 13 onih na koje bi mu sutra mozda Vestendorp ponovo pokazao prstom. Kada od Dodika zahtijevaju da pronadje ubice Srdjana Knezevica, on tako temeljno preore Pale da poslije posla i sisarke u tom planinskom mjestu shvate da jedino tamo i na Mjesecu definitivno nema zivota. Rijecju, Dodik u ovom trenutku najbolje ocituje namjere medjunarodne zajednice u RS: princip dekonstrukcije nacionalista, posebno onih koji su vodili rat, jos uvijek je glavna namjera Vestendorpa i drugova. Na drugom mjestu je privredni oporavak RS barem do one mjere u kojoj ce moci provesti zaostale obaveze koje je sljeduju po Dejtonu, dok demokratija ceka bolje dane. Njima, dakle, vise nije neophodna ni Biljana Plavsic (sto ne znaci da ne zale za njenim odlaskom), koja je pokazala da posjeduje Dodikovu dobru volju, ali ne i drskost, brzinu i odsustvo gadjenja da se beskompromisno obracunava sa protivnicima. Zato je Dodik potreban Vestendorpu kao Jusuf Hatunic srpske politicke scene (neka mi mladji citaoci oproste ako ne razumeju poredjenje), njima je potreban flaster-igrac i covjek koji ce na kljucna mjesta u vladinoj administraciji staviti ljude od zadatka slicnom njegovom.

IMA LI REFORMISTA U RS: Pri tome, ne moze se reci da aktuelni premijer nije reformski nastrojen. Problem je, medjutim, sto nastojanje medjunarodne zajednice pokazuje da u RS, osim njega, na tom kursu nema vise nikoga, sto u provodjenju reformi nije dobro ni za Srbe, ni za medjunarodnu zajednicu, a ni za Dodika, kome prijeti ozbiljna opasnost da udje u jos jedan mandat "ciccenja terena", poslije koga bi mu, kao jos uvijek mladom politicaru, preostalo jos samo da napise memoare pod naslovom "Kako sam ih razvaljivao". Socijalisti i SNS obavezu prema Dodiku sve manje dozivljavaju kao obavezu prema sopstvenoj koaliciji, a vise prema Vestendorpu i Vasingtonu. Zato ce ga oni podrzati i vjerovatno sa Bosnjacima izglasati iako su svjesni rizika sopstvenog ucesca u takvoj vladi. SNS, kao najnacionalnija stranka 'Sloginog' trijumvirata, svjestan je da Vlada sa Dodikom i Bicom od te stranke moze napraviti amebu, koja se razmnozava prostom diobom, gdje je Ostoja Knezevic pokazao tek da je stvar bremenita. Socijalisti u vladi koja bi opet licila na simfonicare iz Mrduse Donje koji nastoje da prate Pavarotija u dvogodisnjem mandatu moraju racunati na novi Dodikov udar na njihove glasace, tim prije sto bi medjunarodna zajednica vise radila sa takvom vladom nego sa svim ostalim srpskim institucijama zajedno. Rijecju, kada Vestendorp ne bi toliko insistirao na Dodiku, kada ne bi Izetbegovicevom Sarajevu cak skidao sankcije u zamjenu za Bicin glas Dodikovoj vladi, Srbi ne bi bili daleko od dogovora o mandataru. Tim prije sto Poplasen prema Vestendorpu vec odasilje signale tipa 3/4 moze mandatar iz Sloge, ali ne Dodik. Problem je, medjutim, drugi. Vestendorp racuna da, ako je morao da Izetbegovicu ponudi ustupke za Bicinu podrsku Dodiku, ako je do prosle godine i za najmanji potpis od Krajisnika morao da slusa spiskove paljanskih zelja - sa Poplasenom ne mora tako. Jer, Poplasen jos nije dosao dotle da ga Vestendorp tretira kao predsjednika RS sa svim ustavnim ovlastenjima koje drugi nasljednik Karadzicevog trona ima. Spanski diplomata vjeruje da ce Poplasen to postati tek onog momenta kada izgovori jedino ime koje ovaj ne zeli da izgovori. Dodikovo.

Zeljko Cvijanovic (AIM)