BILANS DRZAVNICKOG LAICIZMA

Odlazak Biljane Plavsic

Banjaluka, 8. novembar 1998. (AIM)

Istorija je surova poput carobnice Kirke. Kako pise u "Odiseji", ona je Odiseja i njegove drugove, kada su kod nje dosli, pretvorila u svinje. Istorija se brzo sveti, a kasno nagradjuje.

Slicno se desilo i dr Biljani Plavsic. Ona ima istorijsku zaslugu sto je iz "starog pregrijanog kotla" ispustila paru dok nije pukao i kroz otvor izislo jos nekoliko stotina hiljada Srba. Ali, sta dalje? Njen program (a vjerovatno i program njene partije) lici na crvenu rotkvu koja ima tako tanku koru i cim je malo noktom zagrebes - pokaze se siva masa. Tom tankom crvenom oblandom dr Biljana Plavsic nije mogla sakriti da je, pored svaga sto se dogodilo u ovom ratu, ostala istaknuti cetnicki nacionalista.

Bivsa predsjednica je pripadala vladajucoj grupi Srba-nacionalista koji su najslavniji dio nase istorije pokusali da ignorisu, osude i odbace. Gdje god joj se ukazala prilika ona je izjednacavala fasiste i komuniste kojih je za vrijeme NOB-a izginulo 55 hiljada u borbi protiv fasizma.

Kada je posljednji put bila u SAD, da "posjeti Srbe u dijaspori", ponijela je sa sobom najvise odlikovanje RS - Orden Karadjordja da ga uruci vojvodi Momcilu Djujicu, koji je bio vodja cetnika u Hrvatskoj za vrijeme NOB-a. Njegova cetnicka Dinarska divizija zarila je i palila po srpskim partizanskim selima u Dalmaciji i Lici. Njegovi cetnici su u Bijelim potocima, blizu Korenice poklali u bolnici 127 ranjenih partizana. Nisu ubijali Nijemce i ustase, jer tada ne bi sjedili u Kninu i snabdijevali se iz italijanskih i njemackih magazina.

I pored svega sto se dogodilo, ignorisati dogadjaje i dodijeliti odlikovanje najveceg srpskog junaka jednom od najvecih fasistickih kvislinga u II svjetskom ratu, vise je nego van pameti. Time je Biljana Plavsic ukaljala ime Karadjordja, uvrijedila stotine hiljada Srba koji su ucestvovali u NOB-u i ukaljala funkciju predsjednika RS. Ona se vec tada oprostila od polozaja predsjednika RS. Da li zaista niko od njenih neposrednih saradnika i prijatelja nije nasao za potrebno da je upozori da to ne cini, bez obzira na njene simpatije prema cetnicima? Zar nikom nije palo na pamet da sef drzave ne smije praviti takve greske, niti podlijegati emocijama, jer je predsjednik svih gradjana.

Danas istrajavati na cetnickoj ideologiji, ciju kvislinsku ulogu su osudili i saveznici u II svjetskom ratu, oznacava potpun moralni pad. U ovoj predizbornoj kampanji na nekim zborovima isticane su cetnicke zastave s mrtvackim glavama, pjevana je pjesma "Sprem'te se, sprem'te...", a u Banjaluci, na zboru SRS, glavni govornik je pozdravio prisutne: "Pomoz Bog, braco cetnici!" To samo polusvijet moze raditi!

Neki Srbi iz najuzeg srpskog rukovodstva za vrijeme rata nazivali su VRS cetnickom. Po tom nazivu, bosnjacki i hrvatski nacionalisti su sve Srbe zvali cetnicima i "srpskim agresorima". Srbi u ovom ratu nisu mogli imati i jare i pare - voditi oslobodilacku borbu i biti cetnici. Ta dva pojma ne mogu se "zavariti". To, konacno, treba da bude jasno, dok nije kasno.

Biljana Plavsic ima velike zasluge sto smo izisli iz izolacije iz jednog retrogradnog "cirkulusa viciozusa", sto je otvorilo jedan demokratski proces i veze sa svijetom i na taj nacin otvorilo nade. Dalji procesi trazili su vise znanja, mudrosti i oslobadjanje od zastranjivanja. To se ne odnosi samo na Biljanu Plavsic vec na sve one koji simuliraju sprovodjenje Dejtomskog sporazuma, ili ga otvoreno sabotiraju. Narod treba prosvjecivati i izvlaciti iz ovog beznadja, a ne dalje zamlacivati. Poslije cetverogodisnjeg suludog praznjenja, otkrivanja lazi i obmana, imamo li dovoljno hrabrosti i odvaznosti da to priznamo i okrenemo list?

Koliko god sam podrzavao borbu Biljane Plavsic protiv srpskog izoliconizma, kriminala i svega onog sto se na Palma desavalo, toliko sam protiv njenog negativnog odnosa prema NOB-i, socijalistickoj izgradnji i komunistima. Sva tri nacionalisticka pokreta u BiH unistvala su spomenike i spomen - obiljezja NOB-e. Izgleda da su u tome srpski nacionalisti bili najrevnosniji. Oni su unistavali najvece spomenike NOB-e na svom podrucju kao sto su Kozara, Sutjeska, Sehitluci, Drvarska pecina, Korcanica i drugi. To nije moglo bez organizovanog drzavnog terora o kome je Biljana Plavsic morala nesto znati. Narod koji je to ucinio izrazio je svoj istorijski i moralni sumrak.

Da bi RS izlazila iz jednog ocajnog stanja, formirana je Vlada Milorada Dodika koja je za kratko vrijeme napravila nekoliko buldozerskih poteza koji oznacavaju pocetak kraja ove tragicne situacije. Poslije poraza na izborima Biljana plavsic je dala nervoznu izjavu u kojoj optuzuje zapad za njen poraz (Vecernje Novosti, 28.9.1998.). Ta izjava je bez elementarne drzavnicke i politicke mudrosti. Kako kaze, na nju je medjunarodna zajednica "stalno vrsila pritisak" da brze djeluje u pravcu "cenralizacije BiH", da su njenu saradnju sa medjunarodnom zajednicom "mnogi biraci dozivljavali kao legalno odumiranje nase republike". I zato je izgubila izbore, inace bi "iduce dvije godine bila predsjednik". Pravi laicizam i debitantizam.

Biljana Plavsic je u odredjenom momentu ucinila velike stvari za RS i za to joj treba odati priznanje. Za neophodan korak dalje ona nije imala ni sposobnosti, ni idejnog opredjeljenja. I to je jedan od bitnih razloga njenog izbornog pada.

Dr Mico Carevic (AIM)