VISNJIK I VJETAR U TORBI - NAJBOLJI

Zavrsen 34. Internacionalni teatarski festival

AIM, SARAJEVO, 28.10.98. Nakon 12 dana ispunjenih pozorisnom igrom, u Sarajevu je u nedjelju navece zavrsen Internacionalni teatarski festival. I kako se to obicno kaze, zavjesa je spustena iako prakticno s obzirom na vrstu predstava i nije bilo njenog klasicnog dizanja i spustanja. U atmosferi koja prati velike festivale protekla su gotovo dva sata ceremonijalnog urucivanja nagrada - tradicionalnih zlatnih lovor-vijenaca.

Za najbolju predstavu u cjelini, po odluci internacionalnog zirija koji je radio u sastavu: David Gothard iz Velike Britanije, Michael Boonstra iz SAD i Radovan Marusic iz BiH, proglasen je Cehovljev "Visnjik" u reziji Lasla Hudija i izvodjenju madjarske Mouving House Theatre company. Zlatni lovor vijenac za najbolju reziju pripao je Josefu Nadju za reziju "Vjetra u torbi" Centre Choreographique National d' Orleans. Jednom od protagonista u ovoj predstavi, Denesu Debreju pripao je Zlatni lovor vijenac za najbolje glumacko ostvarenje. "Vjetar u torbi" dobitnik je i tradicionalnog priznanja lista "Oslobodjenje" - Zlatna maska kritike. Ziri su cinili domaci kriticari i teatrolozi: Vojislav Vujanovic, Ljubica Ostojic, Strajo Krsmanovic, Muhamed Dzelilovic i urednica Kulturne rubrike "Oslobodjenja" Svjetlana Mustafic.

Dva preostala Zlatna lovor vijenca za najbolje glumacke kreacije dobili su Goran Grgic (predstava "Mjesec dana na selu", u reziji Paola Magellia i izvodjenju Dramskog kazalista Gavella iz Zagreba) i Karin Neuhauser
(predstava "Visnjik" u reziji Roberta Ciullia i izvodjenju Theatera an der Ruhr iz Njemacke).

Zlatni lovor vijenac za najbolju koreografiju dodijeljen je Anne Teresa De Keersmaeker u predstavi "Bubnjanje" Roass Company iz Belgije .

Specijalna priznanja pripala su Branku Potocanu, autoru projekta "Melanholicne misli" ostvarenog u Cankarjevom domu u Ljubljani, a prezentiranog u okviru OFF MESS (za razliku od proslogodisnja cetiri programa ove godine Festival je imao samo dva) i Teatru "Dodona" iz Pristine koji je u Glavnom programu izveo "Cekajuci Godota". Igranje cuvenog Beckettovog komada najneposrednije je asociralo na opkoljeno Sarajevo

1. u kojem je ga je rezirala Susan Sontag, triplicirajuci glavne likove. Mi smo cekali, glumci su ispunjavali vrijeme cekanja dobro uvjezbanim radnjama, ponavljajuci ih na desetine puta...do naredne predstave ili narednog grada. Sta reci poslije svega vidjenog (nastupilo je 16 ansambala iz Makedonije, Hrvatske, BiH, Italije, Njemacke, Belgije, Francuske, Madjarske, Slovenije, Austrije, Svicarske, Crne Gore, Gruzije, sa Kosova) na jednom festivalu koji bastini 32 godine staro iskustvo na prostoru bivse Jugoslavije najprestiznije tetarske manifestacije MESS?

Sa novom mladom garniturom Festival je od prosle godine postao internacionalni, a ove godine je uvrsten u ITM (Institut teatara Mediterana) kao jedan od najboljih u Evropi. To opet potvrdjuje da MESS ima sjajnu recepciju vani, izvan BiH.

A ovdje? Po ocjeni, posebno one starije sarajevske publike, proslogodisnji je bio kvalitetniji. Ovaj tek zavrseni ponudio je neobican presjek trendova u savremenom teatru. Prije svega, govorna struktura kao samo jedan elemenat predstave (ranije iznimno vazan) se gubi. Akcenat je na pokretu i "govoru tijela" za sto ponekad publika nije imala dovoljno te vrste discipline i tetarske kulture. Jednostavno je napustala pojedine predstave, ne trudeci se da pronikne u njihovo univerzalno znacenje.

Organizatori su, sudeci po prvim izjavama, zadovoljni. Potenciraju da moramo imati na umu nase materijalno okruzenje i profesionalni ambijent u kome se uz blagonaklonost Otvorenog drustva Soros, pa i federalnog i kantonalnog ministarstava kulture Festival odrzava.

U svakom slucaju, duhovnost Sarajeva i BiH se odrzava internacionalizacijom, komaparacijom sa svijetom, a ne sa nekim domacim "Hamdibegovima", "Majkama", "Bice, bice" i slicnim predstavama.

Inace, zavrsno vece Festivala bilo je prilika, koja je i pobudila najvise nepatvorenih emocija da se Zlatni lovor vijenci za doprinos umjetnosti tetara dodijele doajenima bh. glumista Ines Fancovic i Urosu Kravljaci, te glumcu Nerminu Tulicu koji je pored svega sto mu se dogodilo (ostao bez obje noge u ratu) nastavio da zivi i radi na "daskama koje zivot znace".

Nada SALOM (AIM, Sarajevo)