XI KONGRES CRNOGORSKOG SINDIKATA

Podgorica Oct 26, 1998

aim/pod/pubs/zi

"Ovako se vise ne moze"

PN: Postoje najave da ce Kongres, odrzan pod sloganom "Ovako se vise ne moze", biti i posljednje jedinstveno okupljanje crnogorskih sindikalaca. No, cak i oni koji su na Cetinju javno pozivali na odvajanje i formiranje "nezavisne" asocijacije sada su izgleda "revidirali" stav

TXT:

Na proslonedjeljnom, XI kongresu Saveza samostalnih sindikata Crne Gore izostao je dugo najavljivani "puc" i smjena celnika ove organizacije. No, iako je ponovo izabrani predsjednik Saveza Danilo Popovic dobio relativno ubjedljivu podrsku, iole pazljiviji posmatrac ima dosta razloga da posumnja da je i samostalni sindikat podlegao opstoj crnogorskoj polarizaciji na liniji DPS - SNP, odnosno, Djukanovic-Bulatovic, te nezdravoj politizaciji nagomilanih problema sa kojima se nose zaposljeni u Crnoj Gori.

Nedjeljama prije pocetka cetinjskog kongresa, u kuloarima se pricalo o ambicioznom projektu Bulatoviceve SNP koja, potpomognuta JUL-om, nastoji da ovlada crnogorskim sindikatom, kako bi, na krilima pretpostavljenih ekonomskih nevolja, usmjerila i kontrolisala radnicki bunt. Ozbiljnost ove "prijetnje" argumentovana je tvrdnjom da je u dijelu opstinskih podruznica Saveza doslo do promjene rukovodstva.

Tako su, nezvanicno, predoceni podaci da su na sjeveru Crne Gore, u Niksicu i dijelu preduzeca u Podgorici (KAP na primjer) "reformski" orjentisani sindikalni povjerenici bili prinudjeni da mjesto ustupe "unitaristima i dogmatama". I dok su brojni politicari vladajuce koalicije i clanovi sindikalnog rukovodstva ukazivali na politicku pozadinu tih promjena, niko se nije potrudio da argumantovano objasni zasto bi takve tendencije trebalo da zabrinu crnogorske radnike. Konkretno, koje su to sindikalne aktivnosti ovdasnjeg Saveza koje mogu doci u pitanje u slucaju promjene njegovog rukovodstva?

Tesko da zagarantovana, najniza plata u Crnoj Gori trenutno moze biti znatno manja ili veca. Jednako je vjerovatno da bi Sindikat

  • sa ulogom koja mu trenutno pripada - u skorije vrijeme mogao uraditi nesto na poboljsanju uslova rada. Medjutim, dok "savezni" Crnogorci prizivaju i prizeljkuju reprizu "antibirokratske revolucije", vlast u Podgorici pokusava da preduprijedi svaki oblik masovnijeg izliva nezadovoljstva. Nazalost, i jedni i drugi to cine na najjednostavniji, i po Crnu Goru najbeskorisniji nacin - manipulacijom masa. I u tome je, svi su izgledi, sustina naglog interesovanja za podjelu funkcija u rukovodstvu sindikalnog Saveza.

Tako je jedan od najznacajnijih funkcionera DPS-a objasnjavao da je rukovodstvo sindikata u vrijeme izbora pruzilo znacajnu podrsku vladajucoj koaliciji, pa je pred cetinjski kongres sasvim normalno da im se vlast revansira. Clan iste partije, inace ministar u aktuelnoj Vujanovicevoj Vladi, objasnjavao je svoje nezadovoljstvo direktorom jednog velikog crnogorskog preduzeca na sljedeci nacin: "Umjesto da nam pomogne da na mjesto opstinskog sindikalnog pojerenika zadrzimo svog covjeka, on je igrao neku svoju igru i - JUL je ugrabio to mjesto..."

Istovremeno, brojne su indicije da ni druga strana nije zalila ni vrijeme ni novac da ojaca svoje pozicije. Zanimljiva je tvrdnja poznavalaca da je u tim nastojanjima JUL bio uspjesniji od SNP, ali i umjesna primjedba kako je tesko zamisliti idejne sljedbenike Mirjane Markovic u ulozi zagovornika efikasne privatizacije. A to je, argumentovano objasnjavaju strucnjaci, najveci interes crnogorskih radnika.

I dok politicki mocnici igraju svoje igre, najveci dio zaposljenih u Crnoj Gori zivi na samoj granici socijalne izdrzljivosti. O ozbiljnosti situacije moze posvjedociti i dio referata predsjednika crnogorskih sindikata. "Primjera radi", saopstio je Popovic, "1989. godine u Crnoj Gori bilo je 46,5 hiljada nezaposlenih, u vrijeme naseg desetog kongresa 57 hiljada, a danas preko 69 hiljada, sto znaci da je svaki deseti gradjanin nezaposlen, dok je broj zaposlenih sa 163 hiljade prije deset godina, smanjen na 118 hiljada danas".

I to je bio jedan od razloga za varnicenja na cetinjskom kongresu. "Popustili smo Vladi, ostali bez posla i imovine, ogoljeni kao crkveni misevi. Za to smo svi krivi, a posebno sindikat u preduzecima", obrazlozio je svoje nezadovoljstvo delegat Ilija Uscumlic. I nije ostao usamljen.

Veselin Djurovic, delegat niksickih Rudnika boksita bio je jos ostriji u ocjenama. Prema njegovoj tvrdnji, crnogorski sindikat je "produzena ruka vlasti". "Celnici sindikata sjeku u korijenu svaki pokusaj slobodnog djelovanja", ustvrdio je Djurovic. Na to je stari i novi predsjednik Saveza Danilo Popovic reagovao kontraoptuzbom, spocitavsi svom kolegi da "govori kao politicki uljez, a ne sindikalac"!

Rezultati glasanja koje je potom uslijedilo mogli bi dati za pravo Popovicu. Ali, cak i njegovi istomisljenici smatraju da to sto je za Popovica glasalo 166, a za njegovog protivkandidata Radovana Gojkovica 46 delegata, ne odslikava pravo raspolozenje unutar Saveza samostalnih sindikata Crne Gore.

Tako su se i u kongresnoj sali mogle cuti prijetnje o napustanju postojeceg i formiranju novog "nezavisnog" Sindikata. To je asociralo na brojne podjele koje su pod okriljem razdvajanja nekad monolitnog DPS-a pogodile Crnu Goru.

Treba li podsjecati da su se radnici niksickih "Boksita" i fizicki razracunavali, ubjedjujuci jedni druge u (ne)opravdanost generalnog strajka. Ispostavilo se da je medju njima najjasnija linija podjele na "Momove i Milove". Slicno je bilo i u Kombinatu aluminijuma.

Dusebriznici su na sva zvona obznanili da je na mjesto sindikalnog rukovodioca Kombinata dospio covjek koji je do nedavno bio odbornik SNP. Takva se "politizacija sindikata" krsila sa njihovim principima! Medjutim, isti su ljudi, samo sest mjeseci ranije, uz fanfare objavili kako je, u istom kolektivu, uspjesno formirana podruznica DPS, koju je "podrzalo vise od hiljadu clanova i simpatizera".

Jos ostriji su bili sukobi u Pljevljima. Republicka vlast je "privremeno" ugasila, suparnickoj strani odane, lokalne medije. Zato je opstinski vodovod, pod kontrolom SNP, zavrnuo slavine prema "DPS-ovoj" Termoelektrani. Prethodno je, valjda iz razloga bezbjednosti, novac s racuna opstinskog budzeta iz "Pljevaljske banke" prebacen - u Novi Sad. Vlasti iz Podgorice odgovorile su pokretanjem krivicnog postupka protiv lokalih mocnika, optuzujuci ih za nedjela pocinjena u eri zajednicke vladavine...

Ili, sta reci o sukobima na Zabljaku, gdje mjestani, simpatizeri koalicije "Da zivimo bolje", ne dozvoljavaju komsijama iz suprotnog tabora prikljucak na novoizgradjenu trafostanicu. Ipak, valjda je vrhunac ostrascenosti i pomanjkanja zdravog razuma kolasinska prica o dva vatrogasna voda. U jednom su vatrogasci SNP-a, u drugom DPS-a. "A sve je dobro funkcionisalo u vrijeme jedinstvenog DPS-a", podsjecao je Zoran Zizic na tim povodom uprilicenoj konferenciji za stampu. Zizic nije objasnio da li kolasinski vatrogasci selektivno gase pozare, samo u dvoristu svojih simpatizera. Ili ih makar nevolja zdruzi posto jedni oskudijevaju u osoblju a drugi u tehnici.

Moze li se nesto slicno desiti i Savezu samostalnih sindikata Crne Gore? Postoje najave da ce Kongres, odrzan pod sloganom "Ovako se vise ne moze", biti i posljednje jedinstveno okupljanje crnogorskih sindikalaca. Takve je tvrdnje minulih dana, ipak, bilo nemoguce provjeriti. Cak su i oni koji su na Cetinju javno pozivali na odvajanje i formiranje "nezavisne" asocijacije sada izgleda "revidirali" stav. Neki od njih tvrde da "nijesu kompetentni", drugi "nijesu ovlasceni" a ima i onih koji se na pomen te ideje sada "cude" i kazu: "kome treba drugi sindikat, moze sam da ga pravi"...

Zato i dalje ostaje nerazjasnjen "nestanak" cetrdesetak sindikalaca - delegata, koliko ih je, poslije zucne rasprave, napustilo kongresnu dvoranu. I nijesu ucestvovali u glasanju za izbor novog sindikalnog rukovodstva. Neki smatraju da su ti delegati, nezadovoljni, napustili kongres i krenuli u osnivanje nove asocije. Drugi misle da su im se kolege, "neplanirano zadrzale" u nekoj od obliznjih kafana.

Dodje li u crnogorskom sindikatu do podjela po prvenstveno politickoj osnovi, izvjesno je da ce na gubitku biti obje strane. A sa njima i svi zaposljeni u Crnoj Gori. Tada ce i tek usvojene rezolucije o: zaposljavanju i sivoj ekonomiji, tripartizmu i socijalnom dijalogu, radnom zakonodavstvu i zastiti radnickih interesa u procesu privatizacije ostati samo lijepe zelje. Nemocnih.

Zoran RADULOVIC AIM Podgorica