DUPLI EFEKAT UVECANOG MINIMALCA

Ekonomska (s)kretanja

AIM, SARAJEVO, 21.10.1998. Proslosedmicna odluka Vlade Federacije BiH da poveca najnize place sa 130 na 200 KM obradovala je radnike sa minimalcem, jer im seu posljednja tri mjeseca ove godine povecavaju place za oko polovinu (sto je ipak daleko od podmirivanja osnovnih zivotnih potreba), a zabrinula je preduzeca i samostalne privrednike buduci da ce u narednim mjesecima - pored povecanja najnize place

• morati izdvajati vise novca i za doprinose i poreze na primanja zaposlenih. Odlucivsi se na povecanje minimalca, Vlada je, nema sumnje, imala u vidu i lice i nalicje svoje odluke, a koji je od ova dva argumenta prevagnuo, moze se samo nagadjati. Ako se oba argumenta stave na vagu, cini se da je bio jaci onaj o nuznosti povecanja doprinosa i poreza na place nego onaj prvi - o nuznosti rasta najnize place. Zasto? Iz prostog razloga sto Vlada ipak vise vodi racuna o svojim fodovima (penzioneri, zdravstvo i drugo) nego o stomacima zaposlenih, o kojima bi se - u trzisnim uslovima privredjivanja - vise trebali starati poslodavci.

Poznato je da su fondovi koji se pune iz doprinosa i poreza duze godina prazni, te otuda kasne isplate placa zdravstvenih i prosvjetnih radnike i mirovine penzionera. Ako se zna da neke firme i samostalni privrednici izbjegavaju uplatu ovih doprinosa ili ih neredovno uplacuju, jasno je da je i nesigurnost i neredovnost isplate primanja iz ovih fondova sve prisutnija. Da bi obezbijedila vece i brze priticanje novca u te fondove, Vlada FBiH se i odlucila na povecanje minimalca, koji ionako ide na teret firmi.

Dakle, pogodjena strana u ovom duelu su preduzeca, tacnije poslodavci, a dobitnik je Vlada. Koliko ce i do kada ona moci opterecavati privredu (a doprinosi na place su samo jedan dio tih davanja drzavi), drugo je pitanje. I do sada su se siromasna preduzeca i samostalni privrednici zalili kako ne mogu redovno uplacivati doprinose na place - kad je osnovica za obrucan bila manja - a kamo li sada nakon povecanja od oko 50 odsto.

Istina, Vlada na pomenutoj sjednici nije donijela odluku i o povecanju stopa za obracun doprinosa i poreza na minimalac, ali ce to uciniti vec na narednoj sjednici. Ocekivati je da osnovica za obracun doprinosa bude adekvatna povecanju najnize place, sto ce biti veliko opterecenje za poslodavca. Da je to tako svjedoci i svjez primjer iz Sarajeva: isti dan kad je Vlada FBiH donosila odluku o povecanju minimalca, ne znajuci za ovu Vladinu nakanu, Upravni odbor Opsteg udruzenja samostalnih prijevoznika u drumskom saobracaju (koje okuplja oko 2.200 clanova) raspravljalo je o Zakonu o doprinosu na place. Sarajevski prijevoznici (a istog misljenja su i njihove kolege sirom Federacije BiH), traze nacin da im se osnovica na obracun doprinosa za placu smanji sa sadasnjih 233 na 85 KM. Po vazecem Zakonu o doprinosima prijevoznicima osnovicu cini "bruto placa odnosno naknada place radnika koji samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili drugu djelatnost kao osnovno zanimanje, s tim da ta osnovica ne moze biti niza od prosjecne mjesecne bruto place zaposlenog na teritoriji Federacije BiH prema posljednjem podatku Zavoda za statistiku." Od ovoga su, medjutim, izuzeta niskoakumulativna zanimanja koja placaju 60 odsto prosjecne mjesecne bruto place u Federaciji. No, da bi podlijegali ovom izuzetku prijevoznike bi kantonalni organ morao proglasiti niskoakumulativnim zanimanjem. Kako to nadlezni kantonalni organ nije ucinio, to su prijevoznici primorani da za svoja mjesecna primanja uplacuju pomenuti iznos za doprinose. I da li ih placaju? Iako njih vise od 2.000 radi (da li redovno ili ne), prema podacima Opsteg udruzenja samostalnih prijevoznika samo njih 10 odsto izmiruje ove svoje obaveze drzavi. Da li je nekome od njih zbog neizmirenja ovih obaveza oduzeta dozvola za rad ili ne, moze se samo nagadjati, ali ostaje cinjenica da je samo po ovom osnovu u Sarajevo drzava zakinuta - prema nasim grubim racunicama - za najmanje pola miliona KM.

Svjesni su i prijevoznici ove stete ali i vlastite zbog nerada usljed pada obima posla, pa traze da Kanton prevoznicku djelatnost proglasi niskoakumulativnom djelatnoscu kako bi oni mogli (kazu tada redovno) uplacivati doprinose na place. Tada bi i drzavi od prijevoznika priticalo vise novca u kasu od prijevoznickih doprinosa a i taksisti bi bili zadovoljniji odnosom drzave prema njima.

Iako kategorija najnize place izgleda prosta, u sustiti je ona veoma kompleksna. Nase naravi i teznja za trazenje rupa u zakonima jos vise su je uslozili. Otuda danas nije nista cudno da se neki privatni biznismeni zvanicno vode sa minimalcem (naravno zajedno sa svojim radnicima), dok iza njih stoji cijelo bogatstvo: od luksuznog automobila do vile. Na drugoj strani imamo, pak, na hiljade radnika u firmama koji zivotare sa minimalcem i sretni su ako ga dobiju na vrijeme buduci da siromasno preduzece ne moze obezbijediti ni ovakvu minimalnu isplatu placa.

U analizi svih ovih zbivanja oko minimalca, interesantno bi bilo da Zavod za platni promet ponudi javnosti brojku koliko to od oko 360.000 zaposlenih u FBiH trenutno prima najnizu placu i koliko su te isplate redovne. Tek tada bismo znali koliko je nasa privreda siromasna.

Naravno, i sa 200 KM u naredna tri mjeseca radnici sa svojim viseclanom porodicom tesko da ce moci prezivjeti, pogotovo kad se zna da je cijena potrosacke korpe za cetvoroclanu porodicu premasila 500 KM. Suvisno je ovaj put i govoriti o potrebama placanja rezijskih troskova: stanarine, grijanja, elektricne energije i dr.

Povecanje minimalca ima i svoju drugu stranu. On se obicno, kao i ostale place, povecava kad dodje do rasta troskova zivota i kad inflacija zakuca na vrata. Znaci li zato da je odlukom Vlada FBiH o povecanju najnize place zapravo i priznala budjenje inflacije, o cemu se duze vremena suti.

No, bilo kako bilo, samostalnim privrednicima, znaci i zanatlijama i trgovcima, kao i firmama u besposlici i svaka poreska obaveza i doprinos su balast. S druge strane, drzava mora popuniti svoje fondove i finansirati odredjene djelatnosti iz svog budzeta. U poslijeratnoj finansijskoj krizi tesko je donijeti odluku koja bi zadovoljila vecinu.

Nezadovoljstvo prijevoznika (a takva je i vecina samostalnih privrednika) donekle je razumljivo. Tesko je reci da li je Vlada svojom odlukom o povecanju minimalca radila u korist najugrozenijih radnika i privrede. Ako stope na obracun doprinosa na minimalac budu nize od stopa za obracun ostalih placa, tek tada ce se moci reci da Vlada pomaze najugrozenijim radnicima i da radi na rasterecenju privrede. Bude li ta stopa adekvatna rastu placa, onda je jasno da je Vlada ovom odlukom radila vise u svoju korist a manje na rasterecenjuprivrede i samostalnih privrednika.

Samuel SKOPLJAK (AIM, Sarajevo)