SUKOB OKO TAJNIH SLUZBI

AIM, ZAGREB, 11.10.1998. Vec dva tjedna hrvatski politicki vrh trese takozvana spijunska afera. Izmedju dvojice najmocnijih ljudi u Predsjednickom uredu izbio je otvoreni sukob. Sef Tudjmanova ureda, Hrvoje Sarinic, optuzio je glavnog predsjednikova savjetnika, Ivica Pasalica, da koristi vojne obavjestajne sluzbe u unutarstranackim obracunima. O tome je prethodno govorio i Franjo Greguric, posebni Tudjmanov povjerenik za odnose s Bosnom i Hercegovinom. On je najavio svoje povlacenje iz politike ako ga se ne zastiti od navodnih progona tajnih sluzbi.

Sef drzave javne je polemike svojih suradnika o, kako je rekao, osjetljivim pitanjima drzavne i nacionalne sigurnosti ocijenio nedopustivim i krajnje neodgovornim. Objavio je da je naredio istragu. Unutar HDZ-a formirana je stranacka komisija, a jedna od tajnih sluzbi zaduzena je da provjeri navode o djelovanju vojnih kontraobavjestajaca. Komisije su, navodno, zavrsile rad, ali njihovi nalazi nisu poznati.

Tudjman je, neposredno prije Papina dolaska u Hrvatsku, u razgovoru s vatikanskim novinarima, aferu pokusao minorizirati. Nazvao ju je "krizicom" i najavio je da ce se raskol okoncati eliminiranjem nekolicine pojedinaca. Mediji su proteklih dana naveliko spekulirali, pa i navijali, o tome tko ce otici, tko ostati i kako cije akcije stoje. Vlasti bliske novine tvrdile su da se Sarinic i Greguric ne mogu zadrzati na svojim mjestima i to zato jer su svoje eksplozivne optuzbe izlozili javnosti. Sarinic je u cetvrtak objavio da je Tudjmanu podnio ostavku na sve drzavne i stranacke funkcije, pa i na clanstvo u HDZ-u. Svoj je potez obrazlozio tvrdnjom da je odluka o njegovoj eliminaciji unaprijed donijeta, a da je on izvrgnut "unutarstranackoj represivnoj masineriji".

Potom je iza zatvorenih vrata zasjedao vrh HDZ-a; javnost je uspjela saznati samo to da je na pocetku sjednice govorio Tudjman, da su komisije podnijele izvjesca, da je - suprotno tvrdnjama vlasti bliskih medija o tolerantnim tonovima - bilo vrlo burno. Ali konacna odluka nije donesena. To bi se trebalo dogoditi tek nakon sto o "Rankovicu na Pantovcaku" raspravi saborski Odbor za nacionalnu sigurnost. Cini se da Tudjman pokusava razvodniti sukob, koliko-toliko pomiriti zaracene strane i pokrpati sve pocjepaniju stranku.

U ovom mu je trenutku najvaznije saplesti ili izmanipulirati oporbeni pokusaj da se stanje u tajnim sluzbama istinski problematizira. Oporbene su se stranke jedva odlucile da taj problem ozbiljno shvate. Prvo su tvrdile da se ne zele mijesati u unutarstranacki obracun u HDZ-u, ali su ipak naknadno uspjele zakljuciti da se problem tice i ukupne Hrvatske te da bi na njemu mogle poentirati. Oporba je odavno uvjerena da se civilna i vojna tajna policija koriste za politicke obracune, a sada je za to dobila i dragocjenu potvrdu iz vladajucih redova. Sarinic nije prvi, ali je najutjecajniji politicar iz HDZ-a, koji je svjedocio o umijesanosti obavjestajnih sluzbi u politicke bitke i krimi-afere.

Ipak, s velikom se sigurnoscu moze prognozirati da ce se cijeli slucaj okoncati Sarinicevim odlaskom. Iako je od '90. bio najblizi Tudjmanov suradnik, covjek za njegove najpovjerljivije misije, a navodno i osobni prijatelj, sef ga je drzave pustio niz vodu. Ljudi na koje je predstojnik Tudjmanova kabineta racunao - na koncu mu nisu dali podrsku. Cak se i Greguric prevrtljivo distancirao. Ostaje u stranci i na svojim pozicijama, vjerojatno ga jedno vrijeme ni protivnici nece dirati. Tako se jos jednom potvrdilo da obracun nije bio principijelne prirode, nego osoban. Rijec je prije svega o bitci za vlast.

Tudjman nece ici protiv tajnih sluzbi, jer su one jedna od mocnih poluga njegove vlasti. Zato je njima premrezio Hrvatsku. Dao im je veliku vlast i nikakav nadzor. One mu osiguravaju moc, ali su i same postale mocne. One su cuvari mnogih prljavih tajni njegove vlasti. Prozvana vojna obavjestajna sluzba u ratnim je i poratnim godinama postala stjecistem tajni o ratnim zlocinima koje su pocinili pojedini pripadnici hrvatskih postrojbi, o krijumcarenju oruzja i ratnim profiterima, o trgovini drogom, svercu automobila te drugim oblicima kriminala.

Tudjman protiv te sluzbe i njenih celnih ljudi nece ici iz jos jednog vaznog razloga - one su centar koji je realizirao njegovu politiku u Bosni i Hercegovini. Kresimir Zubak ovih je dana potvrdio da izmedju HDZ-ovih lidera postoji velika nesnosljivost i da jedni drugima rade o glavi. Objasnjavajuci prirodu spijunske afere u vrhu Hrvatske, on kaze da je Pasalic preuzeo strukturu koju je izgradio pokojni ministar Susak i zato je mocan. Zubak tvrdi da je Pasalicu i njegovim suradnicima u obavjestajnim sluzbama krajnji cilj podjela Bosne i Hercegovine. Na tom zadatku angazirani su ljudi od povjerenja. Poznavaoci tvrde da su tajne sluzbe impregnirane kadrovima iz Hercegovine, da su one, doslovce, postale orudjem hercegovacke mafijaske oligarhije koja vlada Hrvatskom. Utoliko je i aktualni rascijep na Pantovcaku dio iste one price koja se HDZ-u vec dogodila u Bosni i Hercegovini.

Iako ce otvoreni sukob u vrhu hrvatske vlasti vjerojatno biti zagladjen, naravno, privremeno, proces raspadanja svojih struktura Tudjman vise nije kadar zaustaviti. Lider liberala Drazen Budisa ce reci da HDZ kao stranka de facto vise ne postoji, nego da se sveo na konglomerat interesnih grupacija. Rasplet spijunske afere po svoj ce prilici znaciti kraj takozvane liberalne struje u HDZ-u. Ona nikad i nije predstavljala homogenu skupinu, ali pokazalo se da njeni pripadnici nisu sposobni ni za elementarnu medjusobnu solidarnost. Ponovo se potvrdilo da je rijec o ljudima kojima je vise stalo do vlasti nego do demokracije. Ocekivalo se da ce nakon smrti ministra obrane Gojka Suska, svojevrsnog gurua HDZ-ove desnice, ojacati umjereno krilo te stranke. Dogodilo se upravo suprotno. Vladajuca partija sve vise klizi u desno, pokazuje to i ishod obavjestajne afere. HDZ je sve konzervativniji, sve vise nacionalisticki, sve vise u sukobu s medjunarodnom zajednicom. Takav razvoj situacije nije rezultat snage radikalne struje, nego je prije svega odredjen politickim sklonostima Franje Tudjmana.

Rat u HDZ-u, koji trese Hrvatsku, frapantno se poklapa s prognozama sto su ljetos izlozene u utjecajnom americkom Institutu za mir. Raspravljajuci, doslovce, o Hrvatskoj poslije Tudjmana, americki su strucnjaci zakljucili da ce se Hrvatska najvjerojatnije razvijati kao demokratska drzava, ali tek nakon odlaska sadasnje vlasti. Oni su najavili da ce u vladajucem HDZ-u doci do definitivnog rascijepa. I na nekim vaznim evropskim adresama, koje se takodjer bave prognozama, tvrde da su najmanje tri struje u vladajucem HDZ-u vec krenule u borbu za osvajanje pozicija, vlasti i premoci u posttudjmanovskom vremenu. Previranja u vladajucim redovima, uz oglasavanje da su tajne sluzbe podijeljene i da imaju razlicite gazde, smatraju se simptomima narastajuce politicke krize. Kad se ona vise ne bude mogla pometati pod tepih - morat ce se razrijesiti: demokratski ili upotrebom sile, kazu u Bruxellesu. Sadasnja vlast pokazuje da joj demokratske metode nekako bas ne idu od ruke.

Upravo zbog te narastajuce krize, koja se s Pantovcaka siri diljem Hrvatske i koju Tudjmanova vlast ne uspijeva rijesiti, lideri dvije jake oporbene stranke, SDP-a i HSLS-a, ovih su dana zatrazili raspisivanje prijevremenih izbora. Liberal Budisa kaze kako je postalo posve jasno da HDZ-ova vlast ne moze rijesiti probleme u drzavi, nego dapace srlja dalje iz afere u aferu. Socijaldemokrat Ivica Racan istice da se institucije drzavne vlasti u Hrvatskoj urusavaju, uz dramaticno produbljavanje gospodarske krize i pogorsanje medjunarodnog polozaja Hrvatske. Tvrdeci da je rijec o krizi modela dosadasnje vlasti, on zakljucuje: "Tudjman je iscrpio svoje povijesne mogucnosti". Ocekuje se da ce zahtjev za raspisivanjem izvanrednih izbora podrzati i ostale oporbene stranke.

JELENA LOVRIC