MEDIJI POD STARATELJSTVOM

Nezavisna komisija za medije (IMC)

Banjaluka, 6. oktobar 1998. (AIM)

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (BiH) Karlos Vestendorp osnovao je pocetkom juna mjeseca ove godine Nezavisnu komisiju za medije (IMC) ciji je, stoji u odluci, dugorocni cilj stvaranje u BiH slobodnih, pluralistickih, profesionalnih i nezavisnih medija. U skladu sa ovim ciljevima IMC ima zadatak da "promovise sirok spektar medijskih usluga u BiH, osigura slobodnu i korektnu stampu, slobodno i nepristrasno emitovanje programa i otvoren, pravedan i posten rezim oglasavanja za medijske usluge".

U prvoj fazi IMC ce utvrditi status postojecih radio-televizijskih kuca, utvrditi njihov registar i otvoriti postupak za novu dodjelu dozvola za emitovanje. Odlukom o osnivanju IMC Visoki predstavnik je proglasio moratorijum za izdavanje svih novih frekvencija, tako da ce IMC preuzeti posao dodjele i novih frekvencija. Uporedo sa ovim ovlascenjem, IMC ce raditi na izradi pravila i propisa za emitovanje programa i ostale medijske regulative.

Za ostvarivanje projektovanih ciljeva IMC stoji na rasopolaganju citav spektar sankcija - zahtjev za objavljivanjem izvinjenja, izdavanje upozorenja, izdavanje naredjenja, nametanje novcanih kazni, suspenzija licence, ulazak u prostorije, pljenidba opreme, obustavljanje aktivnosti i ukidanje licence.

Osnivanje IMC nije naislo na odobravanje domace politicke javnosti. Ministar informisanja u Vladi RS Rajko Vasic javno je saopstio da "Vlada RS ne prihvata formiranje Nezavisne komisije za medije u dijelu kojim ona izvlascuje organe i nadleznosti Republike Srpske u zakonskom regulisanju i upravljanju elektronskim medijima, sto se konkretnije odnosi na dodjelu frekvencija, odredjivanje i naplacivanje taksi za koriscenje frekvencija". Nakon niza kritika izrecenih na racun osnivanja IMC, koje su se mogle cuti sa drzavnih medija u Sarajevu, TV BiH je predstavljanje IMC u OSCE press centru u Sarajevu 16. septembra propratila slikom i samo jednom cinicnom recenicom.

Kriticari IMC tvrdili se da je Visoki predstavnik prekoracio svoja ovlascenja, da ne postoji pravni osnov za osnivanje jednog takvog tijela - sve do optuzbi da se na ovaj nacin vrsi tiha revizija Dejtonskog sporazuma. Oni koji nisu osporavali pravni osnov izrazavali su svoj pesimizam tvrdnjom da bi to mogla biti jos jedna u nizu medjunarodnih komisija koja ce prestati da postoji prije nego sto bilo sta uradi.

Krister Telin, generalni direktor IMC, je u vise javnih nastupa objasnjavao ulogu i ciljeve Komisije. Polovinom avgusta boravio je u Banjaluci, gdje je novinarima gotovo svih Banjaluckih redakcija objasnio da se pravni osnov za formiranje Komisije nalazi u Opstem okvirnom sporazumu za mir u BiH i Zakljuccima Konferencije za implementaciju mira u Bonu iz decembra 1997. godine, obrazlozivsi jezikom iskusnog poznavaoca medjunarodne medijske problematike, sta sve treba uraditi u periodu koji ce prethoditi donosenju sveobuhvatne medijske regulative u BiH. "IMC ce ustanoviti model i dati osnovu za buduce nezavisno regulativno tijelo ili tijela koja ce biti sastavljena od clanova iz Bosne i Hercegovine", rekao je Telin, napominjuci da ce IMC djelovati nezavisno od Ureda Visokog predstavnika i u skladu sa medjunarodno priznatom praksom.

U svom elokventnom i argumentovanom nastupu iskusni pravnik i vrstan poznavalac komparativnog zakonodavstva i sudske prakse uspio je da isprovocira raspravu u kojoj su novinari pokazali da vise vode racuna o politickim implikacijama Odluke Visokog predstavnika nego o interesima svoje profesije. Trazeci odgovore na pitanja o pravnom osnovu za osnivanje Komisije, njenim ovlascenjima i rezimu predvidjenih sankcija, novinari nisu mogli sakriti vlastiti negativan stav o Komisiji. Svi su se upustali u pravna pitanja i politicke ocjene, zaboravljajuci da je prvenstveni cilj ovog nezavisnog tijela da stvori uslove za slobodan, pluralisticki i profesionalan rad medija u skladu sa principima i pravilima koje sadrze medjunarodni pravni dokumenti. Nezainteresovanost novinara za pravni okvir koji ce garantovati njihovo pravo na slobodno misljenje i autoritet vlastite profesije bili su dokaz da oni jos uvijek razmisljaju glavama politicara i da im je zaista potrebno 'starateljstvo' do profesionalnog 'odrastanja'.

Jedan novinar, koji se predstavio i kao pravnik, argumente protiv Komisije je obrazlagao tvrdnjom da RS ima dobar zakon o javnom informisanju, iako je taj zakonski tekst preuzet iz zakonodavstva bivse Jugoslavije, koje se odnosilo iskljucivo na drzavne medije i u kojem nije uopste bilo odredaba o privatnim medijima. Sa druge strane se osporavalo pravo Nezavisne komisije da vrsi oduzimanje opreme kao sankciju za tesku povredu propisanih obaveza, a kao argument se iznosila cinjenica da takvu mjeru ne sadrzi zakonodavstvo ni jedne evropske zemlje. Novinari ocigledno nisu bili sposobni da shvate pravnicku logiku po kojoj je ponekad i sama prijetnja sankcijom dovoljna opomena za eventualnog pocinioca kaznjivog djela, ali ni da vide stalno prisutnu opasnost drasticnog krsenja medijskih sloboda i opsteprihvacenih pravila ponasanja, za koje je to jedina efikasna mjera. Telin je za ovu vrstu prigovora imao lakonski odgovor da "ovdje stanje nije normalno".

Samo dva dana prije ovog razgovora ministar informisanja u Vladi RS donio je odluku o obustavljanju rada Srpske novinske agencije SRNA. Kao razlog naveo je "tendenciozno izvjestavanje, grube falsifkate i prekrajanja govora najvisih drzavnih rukovodilacai ocite neizbalansiranosti duzine izvjestaja drzavnih i lokalnih politickih lidera". Nekoliko dana prije toga odlukom Vlade razrijeseno je 16 direktora lokalnih medija. Novinari u svemu ovome nisu vidjeli ni zloupotrebu zakona, ni povredu profesionalnih pravila o kojima bi trebalo da brine nezavisno medijsko tijelo. Niko nije nasao za potrebno da Telina upita da li ce Nezavisna komisija intervenisati u ovim slucajevima i na koji nacin.

Susret sa novinarima Republike Srpske mogao je jos vise uvjeriti iskusnog svedskog sudiju u opravdanost njegove misije u Bosni i Hercegovini. Borba novinara za suverenitet entitetske vlasti, cak i kad ona ne radi u interesu njihove profesije, ili radi sasvim suprotno, pokazuje profesionalnu nezrelost i objasnjava logiku apsurda koji u medijima traje trecu poratnu godinu. Stepen pokazane odbojnosti i sumnje u Nezavisnu komisiju nije obeshrabrio direktora Telina. On je imao i previse argumenata kojima je mogao dokazivati potrebu postojanja jednog nezavisnog organa koji bi napokon uveo red, profesionalizam i odgovornost u medijski haos BiH.

Prema osnivackim aktima IMC je 'nezavisna medjunarodna agencija' u cijoj strukturi su tri organa - Vijece, Odbor za implementaciju i Generalni direktor. U sastav Vijeca i Odbora ulazi po sedam clanova, od kojih su po cetiri clana predstavnici javnosti BiH, a po tri clana predstavnici medjunarodne zajednice. Funkciju generalnog direktora Visoki predstavnik je povjerio Kristeru Thelinu, sudiji Apelacionog suda iz Lunda u Juznoj Svedskoj, magistru medjunarodnog procesnog i komparativnog prava (Harvard, 1976), uglednom pravnom strucnjaku i spoljnjem saradniku Evropske komisije u sklopu EU/phare programa u BiH.

Clanovi Vijeca Komisije, koji predstavljaju javnost BiH, su Srdjan Dizdarevic, predsjednik Helsinskog komiteta za ljudska prava BiH, Mehmed Husic, novinar i predsjednik Unije nezavisnih novinara BiH, Bozo Matic, profesor Elektrotehnickog fakulteta u Sarajevu i Branko Peric, urednik AIM-a za Republiku Srpsku i predsjednik Nezavisnog udruzenja novinara RS, dok su clanovi Odbora za implementaciju iz BiH novinar Vlado Bilic, Jakob Finci, direktor Fonda otvoreno drustvo BiH, Vehid Sehic, advokat iz Tuzle i predsjednik Foruma gradjana Tuzle i Gradjanskog alternativnog parlamenta BiH, i Lidija Zivanovic, predsjednik Helsinskog komiteta gradjana u Banjaluci. Tri clana su profesionalni novinari, a cetiri diplomirani pravnici.

Mandat clanova IMC traje tri godine. Pretpostavlja se da je taj period samo prva faza u kojoj ce se raditi na reviziji postojecih i izdavanju novih dozvola za emitovanje programa, izradi pravne regulative za oblast emitovanja i izradi profesionalnih kodeksa ponasanja. Uz sve to ide monitoring rada medija i procedura sankcionisanja krsenja zakona i kodeksa profesionalne etike.

Prenos ovlascenja i odgovornosti na domace drzavne organe, prema Vestendorpovoj odluci, izvrsice se "cim to bude ostvarivo, a u skladu sa kriterijima koje ce utvrditi Visoki predstavnik". Do tada ce direktor Thelin, u cijoj biografiji pise da je maratonac, trcati svoj najtezi maraton.

Sasa Petrovic (AIM)