IZETBEGOVIC JAVNOSTI DUGUJE BROJNE ODGOVORE

Otvara se dossier Izetbegoviceve tajne policije

AIM, Sarajevo, 6.10.1998. Takozvani drzavni, a ustvari privatni SDA-mediji u Bosni i Hercegovini uredno nas vec godinama izvjescuju o kriminalu u susjednim drzavama Hrvatskoj i SR Jugoslaviji. Tako znademo sve sto rade tamosnji tajkuni, kriminalci pod zastitom policije i politike, dakle drzave; znamo i za sve obracune unutar Miloseviceve policije i sve sukobe unutar Tudjmanovog SIS-a ili kako se vec zovu sve te i javne i tajne policije. U BiH, medjutim, i na nasu srecu - idila. Teroristicki napad autom-bombom u Mostaru, sudeci po presudama pociniocima, nije terorizam. Nije terorizam ni cijeli niz nerasvijetljenih ubojstava Hrvata u Travniku. Terorizam je tek i samo atak na Bosnjake povratnike u RS ili u Stolac i Capljinu...

I onda kao grom iz vedra neba, nezavisni mediji, oni s kojima je Izetbegovic vec obracunavao ("Slobodna Bosna" i "Dani") u povodu otkrivanja dossiera zlocina koje pocinii Caco u zloglasnim Kazanima u Sarajevu ili pripadnici Armije BiH u dolini neretve i Neretvice (sve je zavrsilo na tome - krivi novinari!), otvorili su jos jedan dossier - teski kriminal pod okriljem i zastitom SDA-ovske (Izetbegoviceve) tajne policije AID koja je jos davno (kad i tzv. Herceg Bosna) trebala biti ukinuta. Do kraja nerasvijetljeni sukobi i zlocini u javnosti malo poznati ili dobro zataskavani izmedju bivseg ministra policije Bakira Alispahica i Munira Alibabica - Munje prvog covjeka ovdasnjeg Centra sluzbi sigurnosti kad je ovaj potonji, inace Izetbegovicev istrazitelj iz vremena sudjenja Izetbegovicu i njegovoj skupini, tesko optuzio ministra za zloupotrebe koje su isle do sverca drogom pod okriljem MUP-a, otmica i pokusaj ubojstva policajca Nedzada Herende, ubojstvo drugog covjeka AID-a Nedzada Ugljena, atentat na Celu Bajramovica... najednom su osvanuli u novinama kao osobno svjedocanstvo jednog od pripadnika i visoko rangiranog sluzbenika AID-a, Edina Garaplije.

Putem poznatog Tuzlanskog odvjetnika Faruka Balijagica, Edin Garaplija, koji se inace nalazi u zatvoru Zenica kao prvooptuzeni u "slucaju Herenda" gdje izdrzava trinaestogodisnju kaznu, odlucio je progovoriti. Obecano mu je iz najviseg vrha da se brani sutnjom, tj. da nista ne otkriva i dobit ce oslobadjajucu presudu. On poslusao i ostao, ni prvi ni posljednji, prevaren. U strahu da mu se sto u zatvoru ne "dogodi" odlucio je progovoriti razotkrivajuci stanje u onom dijelu MUP-a BiH koji kontrolira Izetbegovic, u tajnoj policiji poznatoj kao AID i teroristickoj skupini "Seva" koja je bila zaduzena za specijalne zadatke, medju kojima Garaplija spominje i pokusaj atentata na Sefera Halilovica u vrijeme kad je ovaj bio nacelnik Staba Armije BiH, a kojom prigodom su u atentatu poginuli njegova supruga i surjak. Tada je to bila "cetnicka navodjena raketa", a kakva je situacija bila u BiH u vrijeme kad je Predsjednistvo toboze presudjivalo u sukobu Alibabic - Alispahic najbolje potvrdjuje tadasnji clan Predsjednistva i predsjednik komisije za ispitivanje "slucaja", Nijaz Durakovic koji kaze: "Moj licni utisak je da je paralelno sa nama i MUP obradjivao svjedoke, zastrasivao ih, pa cak i isljednicki maltretirao... Svu dokumentaciju sam fotokopirao i sklonio na sigurno mjesto u Austrijsku drzavnu banku u Becu i o tome sam obavijestio Predsjednistvo. Htio sam da se zastitim da me ne pogodi cetnicki snajper."

I dok sad i druge novine nasiroko tretiraju ovu politicko- policijsku trakavicu, tj. dok se medijski razotkriva stanje u kome zivi dio BiH koji politicki kontrolira SDA, najodgovorniji celnici MUP-a, SDA i sam Izetbegovic sute i ne odgovaraju na teske optuzbe o kriminalu i terorizmu pod okriljem Stranke i najodgovornijih ljudi. tek, Izetbegovic je iznova u svojoj maniri napao novinare u stilu "ima postenih zena i prostitutki, ima postenih novinara i novinarskih prostitutki" misleci da je valjda time odgovorio na sve optuzbe koje ga tesko terete i za sve ucinjeno, ali i za neucinjeno da se kriminal sprijeci. Dapace, pokazalo je, barem prema onome sto se moze citati u novinama da su optuzbe Munira Alibabica, starog, visokoprofesionalnog predratnog policajca, samo vrh ledenog brijega kriminala i zlocina pocinjenih u ime "visih interesa" i pod briznom kontrolom Jednog covjeka.

Nacin na koji se Garaplija prisiljen braniti je nacin ocajnika koji znajuci za metode likvidacije AID-a i tko zna jos kakvih sve policiji paralelnih skupina izvan kontrole danasnjeg MUP-a Federacije u kome po sili Daytona i na veliku zalost centara moci u SDA participiraju i Hrvati iz HDZ-a, ali zbog toga nije, to njegovo svjedocenje manje istinito. Zbog toga, zbog njegovog straha, on je rekao i mnogo vise nego je potrebno za njegovu obranu, tj. za ponovno pokretanje slucaja i preispitivanje zakonitosti u slucaju istrage, optuzbe i presude protiv pocinilaca teroristickog akta otmice i pokusaja ubojstva, kako se kaze u optuznici, a ustvari hapsenja Garaplije po naredjenju Keme Ademovica, direktora AID-a, kako se brani Garaplija.

Dakako, opet bi Izetbegovic sve presutio kao i toliko toga ranije u stilu one istocnjacke "psi laju, a karavne prolaze", ali ozbiljne optuzbe na njegov racun svakako su vec procitali i stranci ovdje, diplomati, policajci, visoki duznosnici, obajvestajci svih vrsta, oni isti zbog kojih je vec morao praviti ustupke razne tipa otpustanja ministra Bakira Alispahica, pa je ovaj put ipak ponesto i progovorio. Ipak, kako Izetbegovic doista "ne zna sto da misli" po jednom vlastitom priznanju, ponovno je svojom izjavom pogorsao vlastitu poziciju. O cemu se radi?

Najprije, priznao je da jos od ozujka ove godine zna elemente "ispovijedi" bivseg AID-ovca Garaplije, ali je nakon sto mu je direktor AID-a Kemo Ademovic rekao svoju verziju povjerovao Ademovicu, jer je on posten covjek, dobar borac (sjecamo se da su to bili i Juka i caco) i na njegovoj strani je bila "pravosnazna sudska odluka". Ako je do "pravosnazne sudske odluke" onda je i on s razlogom bio u zatvoru, moglo bi se tom logikom ici do kraja. Ide Izetbegovic i dalje i kaze: "Uostalom, i da sam povjerovao osudjenima, ne bih ih smatrao nevinim, jer niko nikome ne moze narediti izvrsenje krivicnog djela." Naizgled, sve je u redu, pa ipak!

Izetbegovic ovim priznaje da postoji AID, mada ga je bio duzan ukinuti ili transformirati. Da je AID izvan sistema vlasti, dakle ilegalna i privatna prcija SDA i njegova. Iako je utvrdio da "niko nije iznad zakona", pokazalo se da ipak netko jest i izvan i iznad zakona, ovaj put su to AID i onaj tko ga je osnovao, tko ga financira, drzi i kontrolira i danas. Sto se tice vjerovanja nekome a ne drugome, treba se upitati otkad je to nacin na koji postupa predsjedavajuci Predsjednistva. Zar se opet i opet nije morala barem komisija osnovati i istraziti Garaplijine navode, pa makar ta komisija zavrsila kao i ona vec spomenuta Durakoviceva. I kako nitko nikome ne moze narediti zlocine, tko je naredio, podrzavao, presucivao ili barem nije sankcionirao sve ucinjene zlocine. Ili najposlije, Garaplija ne spominje samo "slucaj Herenda". Sto je s atentatom na Sefera Halilovica, Celu Bajramovica, Nedzada Ugljena, sta je s brojnim navodima malverzacija koje ozbiljno terete niz ljudi bliskih Izetbegovicu i njega kao covjeka koji zna tko u kojem kiosku radi, a kamoli sto mu rade sefovi policije, kako rece odvjetnik Balijagic u svom interviewu jednom ovdasnjem listu.

I opet se nitko ne pocesa, tek vatru odrzavaju mediji. Sad vec Garaplija pise otvoreno pismo Izetbegovicu i salje ga dnevnim novinama obracajuci se Izetbegovicu sa "ti" i kao "pravniku" poducavajuci ga pravu da "nisu priznali krivicno djelo kidnapiranja i pokusaja ubojstva", nego su po nalogu Keme Ademovica uhapsili Herendu kao "osumnjicenog za terorizam". Garaplija tvrdi i da Izetbegovic nije za taj slucaj saznao u ozujku ove godine, nego jos u lipnju 1996. kad je formirana komisija na celu s Irfanom Ljevakovicem i Jusufom Pusinom "kad smo nas trojica (u procesu osudjenih op.a.) bili podvrgnuti najgnusnijim metodama psihickog pritiska u procesu istrage, kada ni optuznica jos nije bila podignuta, a kamoli da nam je bilo pravosnazno presudjeno". Otuda, naravno, obmana javnosti da je povjerovao Ademovicu koncem ozujka 1998. Garaplija vidi Izetbegovicevo stajanje iza Ademovica kao obranu samoga sebe koji je Ademovica postavio na to mjesto, a on to, Ademovic, nije "ni kao strucnjak ni kao covjek zasluzio". On tvrdi da i ne trazi od Izetbegovica da opravda krivicno djelo koje su pocinili, nego da, kao pravnik, uvidi razliku od "samo" 5 do 10 godina izmedju kvalifikacije "otmice" i "postupka po naredjenju svog pretpostavljenog". Garaplija optuzuje Izetbegovica i za oglusenje na ranije pozive da se obnovi postupak, a sad to toboze cini kad su oci svjetske i bh. javnosti uprte u "demokraticnost tvoje drzave i tvoje vlasti".

Garaplija u svojim optuzbama ide i dalje i to je vjerojatno ono na sto ce Izetbegovic tek morati odgovoriti. "Ovdje, Alija", kaze on misleci na zatvor u Zenici, "nema nijednog tvog lokalnog mocnika, ratnog profitera ni istinskog ratnog zlocinca. Ovdje su mahom demobilisani borci i ratni veterani koje je ovaj nesretni rat natjerao da pocine ono sto nikada ne bi da nije bilo strahota kojima smo svi bili izlozeni..." Garaplija ce svoje pismo zavrsiti pateticno kako Alija za njega vise nije ono sto je nekada bio - autoritet.

Ali, zato, ocito, autoritet Izetbegovic ostaje svima onima koji su bili za to da se on iznova kandidira, pobijedi i jos za neko vrijeme sacuva SDA. Da su ona vremena kad je bio znantno jaci ne bi bili moguci ni dossieri, ni Garaplije, ni optuzbe na njegov racun u stilu da stiti svoje tajkune. Ipak, brojna su pitanja otvorena i na njih ce se morati dati odgovori. Pa i oni mediji s pocetka teksta koji o tome jos sute, jer, zaboga - pakao, to su drugi - kazao je jos Sartre.

Do tada, do te promjene, a ona mora doci, ono sto sebe zove TV BiH navijat ce za NATO udare na Srbiju, vidjet ce sukobe u hrvatskoj tajnoj policiji, govorit ce o nepostojecoj i tzv. Herceg Bosni, a nijednom rijecju o tzv. i dobro stojecem AID-u i za nas ipak znacajnijim pitanjima o kojima se ovih dana sa zebnjom prica u Sarajevu. Ili to oni i hoce da se svi mi plasimo njih i budemo dobri, jer, mada nema vise "cetnickih snajpera", kako rece Durakovic, ima mogucnosti da se ljudi usutkaju.

Zeljko IVANKOVIC (AIM, Sarajevo)