RATU U HDZ-U

AIM, ZAGREB, 30.9.1998. Rat u HDZ-u - tako je jedan nezavisni tjednik nazvao najnovije radikaliziranje sukoba u vrhu Tudjmanove vlasti. Sami sudionici obracuna govore o sindromu Rankovic, a mediji vec najavljuju Brijunski kongres. Predsjednik drzave i vladajuce stranke priznao je da je rijec o nekoj vrsti raskola. Na jednoj je strani desno, tvrdo krilo HDZ-a, koje - nakon smrti ministra Suska - svoga vodju prepoznaje u Ivicu Pasalicu, Tudjmanovu najutjecajnijem savjetniku i covjeku koji de facto kontrolira HDZ. Toj su skupini poslije HDZ-ova izbornog uspjeha u Bosni i Hercegovini ekstremno porasla krila. Druga grupacija nije tako jednobojna ni tako homogena, uvjetno receno, moze se smatrati umjerenom. Takva su im vjerojatno intimna uvjerenja, ali su vrlo prilagodljivi, godinama su vjerno servisirali Tudjmanovu vlast. Najistaknutiji je na toj strani ino-ministar Mate Granic, ali se sada, kao svojevrstan glasnogovornik, eksponirao Hrvoje Sarinic, sef Tudjmanova ureda.

Startni znak za otvoreni rat dvojice najmocnijih ljudi u Predsjednickom uredu predstavljala je izjava nekadasnjeg premijera, a danas Tudjmanovog posebnog izaslanika za Bosnu i Hercegovinu Franje Gregurica, koji je, zaleci se zbog plime javnih napada kojima je u posljednje vrijeme izlozen, rekao da se sukob u vrhu HDZ-a vise ne moze kriti, da tajne sluzbe, u sprezi s nekim medijima, ciljano rade na diskreditaciji odredjenih ljudi iz vladajucih redova. Sarinic je potom, u izostrenom obliku, potvrdio Greguriceve navode da je vojna kontraobavjestajna sluzba, u sprezi s nekim tjednicima, postala sredstvo u nesmiljenom unutarstranackom obracunu. Kao inspiratora takvih spijunsko-medijskih akcija poimence je prozvao Pasalica. Rekao je da se, po njegovoj narudzbi, pojedini duznosnici HDZ-a javno sotoniziraju i gotovo proglasavaju narodnim neprijateljima. Imenom je naveo sluzbe i medije koji su u tome sudjelovali.

Tudjman je hitro reagirao saopcenjem. Javne polemike svojih suradnika o, kako je rekao, osjetljivim pitanjima drzavne i nacionalne sigurnosti ocijenio je nedopustivim i krajnje neodgovornim. Naredio je, kaze, provodjenje istrage, najavio je da ce neki otpasti, ali da ce se jedinstvo sacuvati. Rasplet ce vjerojatno uslijediti iduceg tjedna, nakon Papina posjeta Hrvatskoj. Uoci tog dogadjaja, na koji se vladajuci vrh vec mjesecima priprema, svi se problemi nastoje pomesti pod tepih.

Pometanje problema pod tepih i inace je vladajuca taktika na Pantovcaku. Za sve je partijske drzave tipicno da se prvo udara po onom tko javno progovori o problemima, pa trenutacno Sarinic, navodno, vrlo lose stoji kod Tudjmana. Sve je vise glasina da ce on morati otici, sve je vise spekulacija tko bi mogao i htio doci na njegovo mjesto. Takodjer se, zasad, cini gotovo sasvim izvjesnim da bi mogao biti zrtvovan sef vojne kontraobavjestajne sluzbe, inace jedan od generala ciju je smjenu novi ministar obrane Andrija Hebrang pred ljeto zatrazio od Tudjmana.

Sudbina tog zahtjeva bila je sve dosad sasvim neizvjesna. Cas se cinilo da ce prevagnuti generali, koji su Ministarstvu obrane nastojali sacuvati poziciju drzave u drzavi, sto ju je uspostavio ministar Susak; cas je izgledalo da ce nadjacati formalni Suskov nasljednik, koji je javno deklarirao namjeru da u to Ministarstvo unese reda i financijske transparentnosti. Smatra se da su Greguricev i Sarinicev istup tempirani kao podrska Hebrangovom nastojanju da ovlada Ministarstvom obrane, koje je dosad funkcioniralo kao glavno uporiste hercegovackog lobija. S druge strane tvrdi se da je pokusaj demontaze dijela te strukture bio i neposredan povod za izbijanje cijelog slucaja, da je Hebrangov pokusaj uklanjanja nekih mocnih generala izazvao kontra-udar prema takozvanoj liberalnoj struji u HDZ-u.

Prica o Rankovicu na Pantovcaku, koliko se sada moze raspoznati, ima barem dvije bitne dimenzije. Na prvi pogled radi se o osobnom obracunu Tudjmanovih najblizih suradnika: Greguric i Sarinic protiv Pasalica, ili obratno. Boreci se za prevlast u stranci, jedna je grupacija okrenula protiv druge kontraobavjestajce i njihove medijske izvodjace radova. Na toj razini akteri trilera medjusobno gotovo da se ne razlikuju, jedni su malo meksi, drugi vrlo tvrdi, ali osim u pakiranju - politicku je distinkciju tesko vidjeti. Zato je nemoguce govoriti o sukobu politickih frakcija. Vise je rijec o konfliktu interesnih skupina i klanova, u koji su ukljuceni s vladajucima povezani tajkuni, policija, tajne sluzbe, kriminal, bande...

Sarinic grmi sto su se medijski gonici na njega okomili, ali ga ne zanima sto su godinama pustani s lanca protiv svega sto se nije svilo pod HDZ-ovom kabanicom. Nema nikakve sumnje da su metode, koje se sada upraznjavaju u unutarstranackom obracunu, prvo istrenirane na oporbenim strankama, nezavisnim intelektualcima i medijima, svima onima koji su se usudili biti kontra vladajucima. Cijeli se mehanizam na njima uigrao. Ne samo sada prozvani, nego mnogi vlasti bliski mediji izvrsavali su prljave narudzbe iz HDZ-a, pokretali su linc-kampanje, objavljivali policijski fabricirane dokumente. Ne samo sada prozvani vojni spijuni, nego su u te akcije bile ukljucene i druge mracne sluzbe. Konacno, nije Pasalicevo ponasanje izuzetak, on je samo dio vladajuceg sistema.

To je i najslabija tocka aktualne pobune u Dvorima. Sve dok su opskurni metodi iz arsenala partijsko-policijske drzave bili primjenjivani prema drugima - Sarinic i drugovi nisu se mnogo uzbudjivali, javno su vrisnuli tek kada su oni postali meta. Zrtva se pocela buniti tek kad je postala zrtva; takodjer zrtva ne dovodi u pitanje sistem, nego poziciju u kojoj se nasla. Utoliko se i njihovi potezi tesko mogu shvatiti kao pokusaj provociranja demokratskog raspleta; rijec je prije svega o borbi za prevlast u stranci, a onda i sire. Cini se kako je rijec o novoj varijanti stare price o Kurti i Murti.

Ali, bez obzira na osobne motive njegovih aktera, aktualni sukob u vrhu hrvatske vlasti ima izuzetnu politicku tezinu i njegov je rasplet vazan za ukupnu Hrvatsku. Kao sto klinc prvih ljudi u Tudjmanovom uredu govori ne samo o njima samima, nego o ukupnom stanju vlasti, tako ni njegov ishod nece odluciti tek o sudbini pojedinaca. Dubinska dimenzija obracuna tice se odnosa prema medjunarodnoj zajednici. Na istom onom razlogu na kojem se podijelila u Bosni i Hercegovini, vladajuca se stranka cijepa i u Hrvatskoj. Ima indicija da su Zubakovo odvajanje od HDZ-a i pobuna Greguric-Sarinic dio iste price.

Sarinic ce to naznaciti, tvrdeci da je rijec o srazu takozvane liberalne struje, koja se bori za "civiliziranu gradjansku drzavu", nasuprot onima koji Hrvatsku guraju u izolaciju. To je u posljednje vrijeme najvaznija i najdramaticnija HDZ-ova podjela. S jedne su strane oni koji smatraju da se Hrvatska ne smije dovesti u poziciju autistiÞcog kontriranja medjunarodnoj zajednici, s druge oni kojima je politika "svijetu uz nos" - dokaz nacionalnog ponosa i manifestacija drzavne suverenosti. Razlozi jednih i drugih mjesavina su politickih uvjerenja, ali i politickih kalkulacija.

Dio HDZ-a, otvoren za suradnju s medjunarodnom zajednicom, nesto je liberalniji i nije zadrto nacionalisticki. Ali u njihovom opredjeljivanju ipak je najbitnija procjena da Hrvatska u hladnom ratu sa svijetom nema sanse i zato oni u tome ne zele sudjelovati. Nasuprot toj grupaciji, koja racuna da HDZ moze sacuvati vlast samo ako se bude mijenjao, stoji struja koja je profitirala na izolaciji i na tu kartu kani i dalje igrati. Oni su konzervativci, desnicari i nacionalisti. Ali kod njih odlucuje i uvjerenje - inace ispravno - da se samo u zatvorenoj zemlji mogu ponasati onako kako su dosad navikli. Masuci ishodom izbora u Bosni i Hercegovini, oni racunaju da bi im inozemni pritisci mogli pomoci da i u Hrvatskoj ostanu u sedlu. Tudjman se takodjer zanosi takvim idejama, ovih je dana rekao da ce pritisci homogenizirati hrvatski narod.

Na jacanje duha izolacionizma u Hrvatskoj upravo su upozorili i iz Organizacije za evropsku sigurnost i suradnju. Iz Evropske unije javljaju da ce Hrvatska ostati u sadasnjem statusu, da zbog "sporog napretka demokratskih reformi" nece biti ukljucena u Phare program. U Americi se raspravlja o "Hrvatskoj poslije Tudjmana". U americkom Institutu za mir smatraju da ce se Hrvatska najvjerojatnije razvijati kao demokratska drzava, cije ce drustvo biti otvoreno, ali tek nakon rezima Franje Tudjmana. Strucnjaci te institucije vlade Sjedinjenih Drzava najavljuju da ce u vladajucoj stranci doci do definitivnog rascjepa, mozda ce se, kazu, liberalno krilo HDZ-a, na neki nacin, prikljuciti demokratski raspolozenoj oporbi.

JELENA LOVRIC