VESTENDORP KAO SARADNIK

Beograd i izbori u RS

Posto medjunarodna zajednica u Bosni radi "kako treba" u Srbiji "nemaju primjedbi"

Banjaluka, 28. septembar 1998. (AIM)

Evropa se zagrcnula od rezultata izbora u Bosni. (Da li ti ljudi uopste ista znaju o ovoj zemlji?). Amerikanci su malo navijali, pa onda (kao sto se to inace, radi u "prekomorskim provincijama") digli ruke od "svojih" i krenuli da stezu nove pobjednike - Dejtonom. Izbori su u Zagrebu dali za pravo onim koji se protive cijepanju "hrvatskog nacionalnog korpusa", a raduju se cijepanju Bosne. U Beogradu - bez rijeci.

Ni Vojislav Seselj, lider radikala, koga je Karlos Vestendorp izbacivao iz Bosne pred kraj predizborne kampanje, nije nasao vremena da proslavi pobjedu. Vuk Draskovic, lider SPO, koji je pred septembarske izbore aktivirao SPO u RS, samo je slegao ramenima. "Podrzavali smo Biljanu Plavsic", priznao je i okrenuo se prici o Kosovu.

"Kosovska drama" ulazi u najkriticniju fazu. NATO prijeti bombardovanjem, a sve vise je "zloslutnih" medjunarodnih delegacija koje bez razmisljanja ponavljaju opasne optuzbe o "humanitarnoj katastrofi". Zato je RS, za neko vrijeme naravno otisla u drugi plan.

Opet, ne bi bilo mudro ni pokazivati neko zadovoljstvo, jer bi to dodatno iritiralo NATO i Amerikance koji su tri puta hitno slali Roberta Gelbarda u Bosnu ne bi li ovaj, ne bas fleksibilan i njezan pregovarac, uspio da "objasni" kako oni nece da vide Momcila Krajisnika kao eventualnog premijera RS poslije Milorada Dodika.

Dok partije i vlasti cute analiticari i novinari u Beogradu su izborima u Bosni, prirodno, posvetili ozbiljnu paznju. Provladini mediji - Politika i Radio televizija Srbije - su se neprimjereno njima skoro do kraja kampanje drzali neutralno, a onda su u finisu dali prednost Zivku Radisicu, prije svih.

Nepovjerenje

Iako je malo ko ocekivao pobjedu Nikole Poplasena, "nacionaliste trece galerije ili nacionaliste parnicara, koji ce se jos dugo parniciti sa medjunarodnom zajednicom" (Slobodan Ilic), nezavisni istrazivaci sada podastiru dokaze (prikupljene prije izbora) koji dogadjaj cine logicnim. Srbobran Brankovic iz agencije "Medijum" tako objasnjava da je 74 odsto Srba u RS protiv jedinstvene Bosne i Hercegovine. Toliko ih priznaje da, uprkos svemu, ali naravno ne vise po svaku cijenu, zele zajednicu sa Srbijom. A koliko su i ti "crni procenti" samo vrh ledenog brijega pokazace nalaz da je za ono sto se u danasnjoj Bosni zove "gradjanska opcija" samo 2 odsto Srba! A medjunarodna zajednica se zalaze upravo za takvu "svijetlu buducnost".

Upravo zato sto "spoljna sila" sve manje bira sredstva da sprovode neke svoje zamisli - odnosno koristi metode i pritiske koji su uglavnom negacija demokratske (podsjecamo da je to u prevodu: narodne volje - Srbi ce u nejavnoj komunikaciji, a naravno i na tajnim glasanjima priznati da oni Visokom predstavniku za BiH Karlosu Vestendorpu ne vjeruju (67 odsto njih). Istim nacinom nadjeno je da gradjani ne vjeruju ni Evrospkoj uniji (69 odsto); u pricu da medjunarodna policija tu u Bosni dela "ni po babu ni po stricevima" ne vjeruje cijelih 67 odsto Srba koji imaju predrasuda, ali i iskustvo sa tom organizacijom; u "metiljavi OEBS", koji kao da glasove broji na drvenoj racunaljci, nema povjerenje vise od dvije trecine Srba. Od tri Srbina dvojica ce priznati da ne vjeruju ni Ujednijenim nacijama.

Tako je sada manje-vise svima postalo jasno da su Plavsicevoj i Dodiku najvise odmogli "mocni prijatelji" poput Medlin Olbrajt, Klausa Kinkela, Van den Bruka i Robina Kuka. Sada je jasno da je Biljana Plavsic grijesila zato sto je naglasavala kako ne stoji dobro sa Slobodanom Milosevicem, a nikakve koristi u javnom mnenju RS nije mogao imati ni Milorad Dodik koga su s vremena na vrijeme stizale glasine o tome kako je on "trn u oku" Milosevicu, a dobar drug sa Milom Djukanovicem i Zoranom Djindjicem. Dobili su kandidati, koji, zna se, imaju "direktnu liniju" sa vlastima Srbije, koja je dakle, ma koliko Zapad ne volio cuti, "krajnji cilj" u srcima trojice od cetiri Srbina u RS.

Arbitar

Raspored snaga u RS poslije ovogodisnjih izbora je sa tacke gledista vlasti u Beogradu - dobar. Neskrivena je veza Zivka Radisica sa vrhom vladajuce stranke u Srbiji. Koordinacija je, zasad, bila na obostranu korist. Izvjesni takticki nesporazumi su, ipak, otklanjani bez vecih potresa.

Poplasenova veza sa drugom po snazi politickom snagom u Srbiji, Srpskom radikalnom strankom, je jos direktnija. Beograd nema razloga za brigu. Opet nikad slabiji, SDS sve je manje u prilici da kao nekad okrene ledja i "udari svojim putem".

Beogradu, dakle, ostaje dosta manevarskog prostora da posreduje izmedju nepomirljivih strana i da arbitrira u kljucnim momentima kao sto je to i bivalo, pa i da "pomogne" medjunarodnoj zajednici, odnosno Amerikancima - kojima je Bosna, ipak, kljucna tacka u regionu.

Neopreznost (i bahatost) s kojom se americki "slon u bosanskoj srci" protivi koaliciji nacionalnog jedinstva u parlamentu RS jos je jedna medvjedja usluga onom sto oni zovu "umjerene snage". Niko ustvari danas ne radi tako sistematski protiv Dejtonske Bosne ( u odnosu na sve tri strane) kao njeni "protektori". Prevelika ocekivanja su ucinila da ni Bosnjaci ni Hrvati vise nisu "u ljubavi bez ostatka" prema medjunarodnoj zajednici. A i ovako nizak nivo povjerenja gradjana u one koji "sprovode Dejton u djelo" moze biti samo nizi. Sto vise Vestendorp i drugovi gube zivce i "na svoju ruku" donose odluke koje bi valjalo da donesu demokratske izabrane institucije, to se nacionalne ekipe u tri nacionalna korpusa sve dublje ukopavaju. A lazne slike (kakve recimo o povratku izbjeglica emituje UNHCR-ova televizija) toliko ljude podsjecaju na "vrijeme bratstva i jedinstva" - ali ne na bolju stranu tog vremena nego na onu zbog koje je Bosna dovde i dosla.

Zato, dakle, Beograd nema razloga da brine o rezultatima ovih izbora, a vjerovatno ni o onom sto nose neka sljedeca glasanja. Dejton uostalom nije los. Vestendorp je "saradnik". A novi svjetski poredak, u ovom pojavnom obliku je kao snijeg. Pao je, steze. Nije lako izdrzati. Ali posto to nije nista prijatno ni milo covjeku, on mu se ne moze prilagoditi nego ce trpjeti - dok ne ogrije sunce. Na zalost. A toliko je ocekivano od novog vremena, Evrope, demokratije, kapitalizma, slobodnog drustva.

Petar Reljic (AIM)