ZASTITA DOMACEG TRZISTA - IMPERATIV
Proizvodnja hrane
AIM, SARAJEVO, 25.09.98. Iako se ne ubraja medju izrazite agrarne zemlje, Bosna i Hercegovina ima velike mogucnosti za vlastitu proizvodnju hrane. Strucnjaci napominju da bi u potpunosti potrebe za hranom mogli podmirivati sa plodonosnih povrsina i postojecih fabrika. Buduci da su najplodnije i najvece obradive povrsine sada u Republici Srpskoj, gdje se ne samo ovoj vec i ukupnoj privrednoj aktivnosti ne posvecuje potrebna paznja, izgledi da se ova sansa iskoristi su minimalni. Otuda cemo u ovom osvrtu o mogucnostima proizvodnje hrane iz vlastitih izvora i obnavljanju predratnih kapaciteta posmatrati samo dio poljoprivredne i prehrambene produkcije u Federacije BiH.
Nedavno saopstenje Federalnog zavoda za staistiku da je - uz ostalo - proizvedeno u ovoj godini oko 96.500 tona psenice sto je kolicinski rast od oko sedam odsto, a po prosjecnom prinosu osam osto, zapravo potvrdjuje prognoze strucnjaka da mozemo daleko vise proizvoditi i u primarnoj i drugim oblastima proizvodnje hrane. Statistika dalje tvrdi da je ovaj rast u poljoprivredi daleko brzi nego u dvije prethodne godine, sto upucuje na zakljucak da se, napokon, hrani prislo ozbiljnije nego prije i da - nastavi li ovim tempom - mozemo imati obimniju, kvalitetniju i jeftiniju hranu nego je sada.
U stategiji svake drzave hrana je priroitet priroriteta, jer se
tako osigurava svakodnevna prehrana stanovnistva i stede devize
od uvoza. Ovakva i slicna opredjeljenja prisutna su od samog
pocetka postojanja danas najveceg proizvodjaca hrane u FBiH -
sarajevskom UPI-holdingu, koji je izbijanjem rata u BiH ostao bez
mnogih svojih tvornica. Ipak, njegovih 3.000 radnika preko svog
instituta u Sarajevu pomno prate svjetske tokove i pokusavaju se
prikljuciti modernim trendovima u proizvodnji hrane. U prosloj
godini u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji UPI-holding je
obradio hiljadu hektara zemljista, obnovio stocni fond na
Poljoprivrednom dobru Butmir nabavivsi 500 krava koje danas daju
dnevno oko 9.000 litara mlijeka. I na drugim lokalitetima
obnovljena je produkcija pa godisnje UPI proizvodi gotovo 200
vagona psenice, 30 vagona kukuruza, 100 vagona krompira, 30
vagona kupusa, 200 vagona sljive, kao i 300 vagona jabuke. O
mogucnostima ovog proizvodjaca hrane ilustruje i podatak da je
njegovo preduzece "Klas" Sarajevo u prvom polugodistu 1998.
proizvelo i na trziste plasiralo vise od 21.000 tona brasna, oko
8.200 tona kruha i raznog peciva, zatim 340 tona kolaca i 657
tona razne tjestenine.
Poslijeratnu ekspanziju u proizvodnji hrane biljezi i "Agrokrajina" iz Bihaca, koja na 1.100 hektara zemljista godisnje proizvede vise od 1.000 tona sjemenskog krompira koji se manjim dijelom plasira i u Hravatsku, zatim 100 tona zitarica i drugih proizvoda. U "Agrokrajini" su u 1997. godini nabavili 190 junica vrhunske pasmine za reprodukciju i tov, kao i 1.000 ovaca, sto ce obogatiti trzisnu ponudu mesom.
Ova dva primjera najvecih proizvodjaca hrane u FBiH - zajedno sa "Lijanovicima" iz Sirokog Brijega - uzeti su za ilustraciju uspjesne obnove predratne produkcije da bi se pokazalo kakvi su dometi nasih firmi. I u drugim oblastima proizvodnje hrane preduzeca postizu dobre rezultate, sto garantuje uspjesnu obnovu i osiguranje vlastite hrane. Mada su u prvim postratnim godinama proizvodjaci i preradjivaci mlijeka ostvarili dobre rezultate - obnovljen je rad svih 12 mljekara i godisnje se sada otkupljuje gotovo 20 miliona litara mlijeka - ocito je da ovo jos nisu i njihove krajnje mogucnosti. Jos uvijek postoji dosta stihijnosti u otkupu i preradi, a pogotovo plasmanu mlijeka pa imamo danas nelogicnosti da "Mlijekoprodukt" iz Velike Kladuse i Bihacka industrija mlijecnih proizvoda svoje mlijeko najvise prodaju na sarajevskom i zenickom podrucju, a u Bihacu primat na trzistu drze slovenacke i hrvatske mljekare. Ovim dolazimo do osnovnog pitanja u proizvodnji hrane - zastiti domaceg proizvodjaca i trzista. Nezastitcene granice BiH omogucuju i nelegalan i legalan uvoz hrane, sto ugrozava domace proizvodjace. Zastita domaceg trzista postavlja se kao nuznost, ako zelimo da razvijamo domace resurse. O stimulacijama proizvodnje putem premija, da se i ne govori.
Istina, uvodjenje prelevmana za neke prehrambene proizvode dalo je pocetne efekte, ali to su jos uvijek skromni rezultati. Smajo Beslija, generalni direktor UPI-holdinga Sarajevo smatra da bi ove prelevmane za neke proizvode trebalo i dalje zadrzati kako bi se stimulisala domaca proizvodnja. On istovremeno istice da bi Vlada FBiH, ali i kantoni morali preduzimati dodatne i efiksane mjere za zastitu domace proizvodnje, narocito prilikom kreditiranja uvoza sirovina i repromaterijala umjesto dosadasnjeg uvoza.
Da bi se stimulisala domaca proizvodnja, neophodno je u narednom periodu zadrzati premije i regres za odredjen broj proizvoda, ali i iznalaziti povoljnije mogucnosti investiranja i kreditiranja kao i brze podsticati izvoz.
Strucnjaci se slazu u ocjeni da BiH ima mogucnosti za vecu proizvodnju hrane, s tim sto bi pomenute i druge mjere trebalo sto prije realizovati u praksi. Naravno, zbog ogranicenih povrsina obradivog zemljista, u BiH se ne moze proizvesti vise psenice, kukuruza, secera, ali bi se potrebe za povrcem, vocem, mlijekom i jajima mogle u potpunosti zadovoljiti iz vlastitih resursa. Deficit u podmirivanju potreba za mesom i njegovim preradjevinama osjecace se jos godinama, mada najava obnavljanja proizvodnje u Mesnoj industriji "Simes" u Sarajevu bi mogla smanjiti ovaj manjak.
Sve u svemu, u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i sumarstva tvrde da smo prosle godine iz vlastitih resursa podmirili potrebe za hranom sa 42 odsto, a da ce to ove godine iznositi 58 odsto, sto je veliki uspjeh kad se zna da smo iz rata izasli prije nepune tri godine.
Stimulisnjem poljoprivrednih proizvodjaca i planskim podizanjem tvornica za proizvodnju hrane mogli bi za koju godinu u potpunosti obezbijediti hranu za vlastite potrebe. Ovim porezom bi se stvorile mogucnosti i za veci izvoz hrane. U tom kontekstu treba posmatrati i nedavno osnivanje jedinstvene veterinarske sluzbe za cijelu BiH, sto je uslov za izlazak nasih poljoprivrednih proizvoda na trziste Evropske unije. Time cemo ne samo obezbijediti dovoljne kolicine zdrave hrane nego vecim izvozom popraviti devizni saldo.
Samuel SKOPLJAK (AIM, Sarajevo)