KO SE BOJI VUKA JOS?

Westendorpova odluka kao bumerang

AIM, Sarajevo, 24.09.98. Bosanskohercegovacki mediji su objavili da je OHR donio odluku da je novi rok za predaju zahtjeva za povrat stanova u Sarajevu produzen za sest mjeseci, to jest 4. april 1999. godine. Ova odluka Carlosa Westendorpa, Visokog predstavnika medjunarodne zajednice, o produzenju roka za predavanje zahtjeva za povrat stana je kost u grlu organima vlasti i vladajucim strukturama u Federaciji BiH.

Naime, to je jos jedan dokaz da medjunarodna zajednica ovim cinom zeli prisiliti lokalne organe vlasti na provedbu Sarajevske deklaracije i pridrzavanje svih javno datih obecanja o realiziranju povratka protjeranog i izbjeglog stanovnistva na njihove prijeratne adrese prebivalistva.

Postavlja se niz pitanja, zasto je uopce i donijeta ova odluka i nije li ona jedan vid protektorata nad jednim dijelom BiH, i zasto su zbog ove odluke predstavnici bosnjackog dijela vlasti tako burno reagovali. Po svemu sudeci strancima je dosta varki i prljave igre onih koji su na vlasti i vecini je jasno da Westendorpova odluka nije slucajna. Za njega je produzenje roka od sest mjeseci neophodno kako pojedincima ne bi bila uskracena mogucnost da se vrate u svoje stanove, te smatra da su se mnoge opcine koristile nezakonitim i nepravednim postupcima, kojima je izbjeglicama i raseljenim osobama onemoguceno da podnesu zahtjeve za povrat stanarskog prava. Kako je nedavno izjavio Simon Haselock, zamjenik Visokog predstavnika medjunarodne zajednice za medije, pojedini koji su izgubili pravo na stanarsko pravo u ratu jos ne znaju koji je najbolji nacin za trazenje stanarskog prava, te je bilo opstrukcija u procesiranju zahtjeva. On navodi i to da su neki zvanicnici trazili dokaz da je osoba gradjanin Federacije iako svi mogu traziti stan u Federaciji, bez obzira jesu li njeni gradjani ili ne. Vlasti su odbijale zahtjeve predane postom, iako federalni zakoni predvisaju i ovu mogucnost. Federalne vlasti su zaista otezale i opstruirale provodjenje Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima i nova odluka im je "nagrada" Visokog predstavnika medjunarodne zajednice.

Vlast je reagovala tek kada je javno objavljena Westendorpova odluka. Oglasio se Edhem Bicakcic, premijer Vlade Federacije BiH, i to s obrazlozenjem da su problemi u primjeni Zakona o napustenim stanovima izazvani cinjenicom da isti zakon nije donesen i u RS, te da nema dvosmjernog procesa povratka stanovnistva dok se svi ne vrate na svoje. Bicakcic je cak ovu odluku okarakterisao kao prekoracenje ovlasti Visokog predstavnika. Westndorpovu odluku o produzenju roka za povrat stana SDA je ocjenila kao neprihvatljiv nacin ponasanja, jer je odluka donijeta mimo zakonske procedure i bez konsultacija sa aktuelnom vlasti. Burno je reagovao i Regionalni odbor Saveza izbjeglica i raseljenih lica BiH, te organizacija porodica sehida i poginulih boraca.

Kritike na Westendorpov racun mozda su opravdane samo iz razloga odugovlacenja sa donosenjem zakona u RS. Lokalne vlasti ne zele produzenje sestomjesecnog roka, jer bi tek tada mogle opravdati zasto se ljudi ne vracaju, zasto se ne provodi Aneks 7 Daytonskog sporazuma, a samim tim i Sarajevska deklaracija. Proces povratka mora biti dvosmjeran, inzistiraju oni. Medjutim, pokazalo se da je to do sada bio vise alibi nego stvarna prijetnja. Njihova nadanja ostavljena su za april sljedece godine, jer otvara se mogucnost da prijeratni nosioci stanarskih prava mogu i dalje podnositi zahtjeve za vracanje stana, a oni sa privremenim rjesenjima, na dva pa cak i tri stana, nece moci zadrzati stanove koje trenutno posjeduju. Da Westendorp nije ovako reagovao, sa praznim i rekonstruisanim stanovima bi nakon

1. oktobra raspolagale firme, njihovi vlasnici. I tada se i ne postavlja pitanje kome bi se stanovi dodjeljivali. Prije raznoraznim direktorima koje postavlja SDA i njihovim saradnicima, negoli onima koji su te iste stanove zasluzili.

Upravni odbor Vijeca za implementaciju Mirovnog sporazuma je procijenio da je do sada u Sarajevu ostvareno 3.000 manjinskih povrataka, sto je jos daleko od ciljanih 20.000 povrataka. No, i pored ove cinjenice, ovdasnje vlasti su zadovoljne kako tece proces povratka bh. stanovnistva. Do sada je evidentirano da je tek oko 50 posto od stvarnog broja izbjeglog i raseljenog stanovnistva podnijelo zahtjev za vracanje stana. Neobavijestenost gradjana i razne malverzacije federalnih vlasti su odgovor na pitanje zasto je ovako mali broj onih koji su se prijavili za povratak. Da li se iko bar ponekad zapitao ne zeli li se neko vratiti na svoje samo zato sto u njihovim krajevima jos uvijek nisu deminirana sva eksplozivna sredstva koja su ostala poslije rata. Na zalost, ima i takvih slucajeva.

Republika Srpska je prica za sebe. 31. august je bio rok za donosenje seta istih imovinskih zakona kao i u Federaciji, ali se jos do sada ova problematika nije pokrenula sa mrtve tacke. U RS imovinski zakoni nisu u skladu sa Mirovnim sporazumom, a njihova izmjena uoci izbora nije dolazila u obzir, jer bi se izmjenom, kako je nedavno izjavio Milorad Dodik, premijer Vlade RS, drasticno umanjila sanse demokratskih snaga. Po svemu sudeci, demokratske snage u RS nisu zabiljezile ocekivanu izbornu pobjedu, ali i pored toga Visoki predstavnik je dao zadatak da razrade sve moguce varijante nametanja, usvajanja i primjene imovinskih zakona u RS, nakon objavljivanja izbornih rezultata. Postoji i varijanta po kojoj bi Westendorp nametnuo zakon na cijoj bi implementaciji radili UNHCR i Komisija za povrat imovine, umjesto lokalnih organa RS. Tada bi postojeci imovinski zakoni bili ukinuti odlukom visokog predstavnika, a izbjegli i raseljeni bi se mogli vratiti u svoje domove tek kada se stvore povoljni politicko-bezbjednosni uslovi u RS.

Bilo kako bilo, Westendorp je posegnuo za ovlastenjima datim mu u Bonnu i na taj nacin ovdasnjim je vlastima pokazao ko stvarno vlada u ovoj zemlji. Moze se ocijeniti da je ovaj Westendorpov potez pokusaj stvaranja multietnicnosti u BiH, u koju se inace kune SDA, ali i davanje mogucnosti za ostvarenje prava na slobodu svakog pojedinca. Westendorpova je uvijek bila zadnja, a vrijeme ce pokazati da li ce i ovaj put biti tako.

Vedrana ZIVAK (AIM, Sarajevo)