PROMJENE, ALI TEK U NOVOM MILENIJU!

Deset dana nakon izbora u BiH

AIM, Sarajevo, 22.09.1998. Izbori 98. bili su, opca je ocjena Zapada, najdemokratskiji izbori u povijesti Bosne i Hercegovine. Mada rezultati jos nisu potvrdjeni, ono sto postaje sve sigurnije je da su nacionalisticke vladajuce snage potvrdile prednost nad opozicijskim blokom, te neugodno zaprepastile organizatore izbora (medjunarodnu zajednicu) cinjenicom da eksperiment ogranicenog protektorata nad jednom zemljom u ime jacanja demokratske alternative ne moze uspjeti za dvije godine. Cak ni kada se protektori, poput Visokog predstavnika Carosa Westendorpa ili ambasadora Roberta Barrya, deklarativno zalazu za "promjene i nove ljude na politickoj sceni BiH", ne libeci se otovre podrske socijaldemokratske stranke oba entiteta. No, Balkan je jos jednom pokazao da ga iz okova nacionalistickog kolektiviteta, ma koliko on destruktivan bio, lakse moze izvuci politika prisile i diktata nego bilo kakva savjetodavna uloga Zapada, cak i kada govori o obnovi zemlje, buducem prosperitetu i boljem zivotu za sve.

Naime, cinjenica je da su ovi be-ha izbori fokusirali, u predizbornim istupima gotovo svih stranaka, ekonomski i socijalni aspekt be-ha drzave daleko vise negoli na opcim izborima 90. i 96. godine. Medjutim, nesprovodjenje Mirovnog sporazuma za BiH - narocito njegovih dijelova koji apriori slabe glasacku masineriju vladajucih oligarhija (povratak izbjeglica, kaznjavanje ratnih zlocinaca, privatizacija ili promoviranje nenacionalistickih vrijednosti drzave) - uvjetovalo je snazno inkorporiranje nacionalne supstance u poimanje ekonomije i buduceg razvoja zemlje. Jer, novi bosanski paradoks nacionalisticko-stranacke ekonomije po principu "mi i nase" naspram "njih i njihovog" postao je osnovicom (tacnije kocnicom) svakog razgovora o pokretanju privrede BiH, te se jedino u tom kontekstu moze razumjeti kako to da su biraci povjerenje ponovno poklanjali onima koje su i sami nebrojeno puta okrivljavali za korupciju, malverzacije, ratno profiterstvo, nepotizam, otudjivanje imovine i slicno. U okruzenju i dalje dominantne nacionalisticke politike, "nasi grijesi" bili su oprastani (cak i u slucaju ratnih zlocina ili odgovornosti za rat) cak daleko lakse no sto bi se prihvacao bilo kakav pomak na bolje ako dolazi sa nacionalno "suprotne strane".

Nesluzbeni izborni rezultati - po kojima Izetbegoviceva kolalicija vodi u Federaciji BiH s navodnih 52 posto, srpski radikal Nikola Poplasen ima velike sanse da sjedne u Plavsickinu fotelju predsjednika Republike Srpske,
favorit Zapada Kresimir Zubak nije cak ni ozbiljnije ugrozio HDZ-ovog kandidata za Predsjednistvo Antu Jelavica, a socijaldemokrati strepe za Tuzlansko-podrinjski kanton gdje su racunali na sigurnu pobjedu - najvise su, cini se, porazili medjunarodne posrednike u BiH koji su ocekivali i otovoreno najavljivali velike promjene na be-ha politickoj sceni. No, njihova deklarativna potpora demokratizaciji te izostanak istinske akcije u tom cilju, pokazali su se, naprotiv, vise kao injekcija za ozivljavanje nacionalistickih apsolutista negoli promocija demokratske alternative trima nacionalnim totalitarizmima u BiH. Primjer prvi: iako jos Daytonom dogovorena promjena izbornih pravila po kojima bi kandidate za navise institicije drzave morali birati zajedno predstavnici sva tri naroda, nikada nije uslijedila te clanovi BH predsjednistva, primjerice, i dalje ekskluzivno predstavljauju Bosnjake, Srbe i Hrvate. U tom kontekstu, njih na takva mjesta i po takvom izbornom principu ni ne mogu uspjesno kandidirati socijaldemokratska, liberalna ili neka druga politicka opcija centra ili lijevo od centra, vec iskljucivo tvrdo desnicarska, nacionalisticka kojoj takva pravila jedino odgovaraju. Primjer drugi: uvodjenje sankcija Sarajevu zbog neprovodjenja Sarajevske deklaracije o vracanju izbjeglica, umjesto da apostrofira odgovornost SDA vlasti za takvo sto pred ocima biraca, dalo je krila ovdasnjim vlastodrscima da se jos jednom pokazu kao aposlutne balkanske vodje kojima se niko ne smije zamjeriti. Naime, umjesto smjene odgovornih za sprijecavanje povratka uslijedili su poklici iz SDA i samog Izetbegovica kako im niko nece naredjivati da "svoj narod" izbacuju iz (nelegalno zaposjednutih) izbjeglickih stanova, a par dana pred izbore medjunarodna zajednica, kao nagradu valjda, skida sankcija Sarajevu i time promovira ovdasnju vlast kao, eto, jacu od njih samih. Primjer treci: sva Krajisnikova miniranja sprovodjenja Daytonskog mirovnog sporazuma, opstruiranja demokratizacije Republike Srpske, bjelodana upletenost u ratne zlocine pocinjene u BiH, te brojne financijske malverzacije i sverc nisu bili dovoljni poticaj za bilo kakvu ozbiljniju akciju protiv Karadzicevog bliskog suradnika. Tek prvi porazavajuci rezultati izbora po kojima u RS vodi koalicija SDS-a i radikala, doveli su specijalnog Clintonovog izaslanika Roberta Gelbarda u Bosnu radi, tvrdi se, pokretanja haske optuznice protiv Momcila Krajisnika. Uz to, kao da je u zaborav palo privodjenje Karadzica i Mladica u Haag.

Cudjenje medjunarodne zajednice nad (ne)zreloscu ovdasnjih biraca, nije nimalo drukcije od cudjenja ovdasnjih i biraca i politicara nad onim sto evo vec deset dana nakon izbora rade ljudi OSCE-a, a sto se uobicajeno zove "brojanje glasova" dok u Bosni sve vise lici na "izborni inzenjering" sa stvarnim znacenjem - "stimanje rezultata". I tako se izmedju, po broju glasova izbora 90. i 96. godine, ipak sve slabijih vladajucih nacionalista, jos nedozrelih opozicionara, i dalje manipuliranih biraca, nasla medjunarodna zajednica, olicena u OSCE-u i Ured Visokog predstavnika. No, kako se u BiH nikome ne zuri u promjene, najmanje onima kojima je najteze, zasto bi se zurilo medjunarodnoj zajednici ciji predstavnici ovdje dobro zive i tjese nas da je za demokratizaciju u Poljskoj bilo potrebno cak sest izbornih ciklusa. Zato, opet cemo na izbore 1999, pa 2000, pa ako treba do promjena najmanje kao Poljaci - sest puta!

Drazena PERANIC (AIM, Sarajevo)